U Svetom Pismu kada se govori o prorocima i njihovom djelovanju ponajprije se misao usmjerava prema Starom Zavjetu u kojem se čita kako Izrael prima i doživljava iskustveno Božju naklonost prema sebi, ali usmjerenu prema budućnosti, u kojoj očekuje Božji pohod i veći dokaz ljubavi. Tako prima i sluša proroke, koji mu govore riječ Božju, vode ga u danima izgubljenosti. Prvo misno čitanje iz Knjige Ponovljenog Zakona ocrtava nam idealni lik proroka uz druge religiozno-političke ustanove Izraela: kralj, svećenik, levit, sudac. Uloga proroka je karizmatička, njegovo poslanje je duboko povezano s Bogom, on je glasnogovornik Božji, njegova riječ djeluje zahvaljujući snazi Božje riječi. Bog odabire sebi proroka iz političko-religioznih struktura i postavlja ga na nadnaravnu razinu. U ovoj uzvišenoj definiciji proroka nazrijevaju se ne samo proroci poput Izaije, Jeremije i drugih koji će uslijediti nakon Mojsija, nego ponajprije najveći Prorok: Isus Krist, koji, ne samo da ima riječ Božju u svojim ustima, nego je Riječ utjelovljena, svojim životom i djelima objavljuje Oca.
Reprezentativan primjer kako treba djelovati prorok u kršćanskoj zajednici daje nam lik svetog apostola Pavla koji nam u drugom misnom čitanju iz Prve poslanice Korinćanima pruža nastavak svoje pouke upućene složenoj crkvenoj zajednici u lučkom gradu Korintu kada govori o uzvišenosti kršćanskog djevičanstva i čistoće. U istom poglavlju svoje poslanice Pavao govori o dostojanstvu ženidbe, a sada slavi kršćansko djevičanstvo, ali ne u smislu njegove samodostatnosti i zatvorenosti u sebe, nego utoliko što je ono posvemašnje predanje za Kraljevstvo Božje i braću i sestre. U tom smislu i supružnici su pozvani na čistoću u braku, kako bi mogli još više rasti u uzajamnoj ljubavi i u solidarnosti prema braći i sestrama, i na taj način, poput proroka, navješćivati Kraljevstvo Nebesko, gdje “niti se žene, niti udaju, nego su kao anđeli na nebu”(Mt 22,30) koji su “sposobni za udioništvo u baštini svetih u svjetlosti”(Kol 1, 12).
U osobi i poslanju Isusa Krista u potpunosti se ostvaruje lik idealnog proroka odabranog od Oca i naviještenog u odlomku Knjige Ponovljenog Zakona o kojem smo razmišljali prije. Markovo evanđelje koje slušamo na 4. nedjelju kroz godinu ističe proročku ulogu Krista: ”I poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast… Što li je ovo? Novi i snažan nauk.” Kao i svaki drugi prorok, tako i Gospodin Krist uči novi nauk, samo što njegov nauk, koji sadrži navještaj blaženstva, evanđeoskih savjeta, zapovijedi ljubavi, ne proizlazi iz usta bilo koga, nego samoga Sina Božjega, i zbog toga posebno dobiva na važnosti. Krist je učinkoviti prorok, autentični glasnogovornik Boga, čije proricanje prati i nova vlast: izgoni nečiste duhove, tjera zlo u svijetu i među ljudima, i uspostavlja Božju vladavinu, vladavinu ljubavi, dobra i mira.
Božja riječ koju slušamo na 4. nedjelju kroz godinu poučava nas tko je jedini istinski prorok i navjestitelj Božji i u današnje vrijeme. Živimo u svijetu u kojem među mnogim ponudama imamo i veliku ponudu, možemo slobodno reći „inflaciju“, samozvanih proroka, učitelja, navjestitelja boljeg života, bilo na religioznom, političkom, opće društvenom planu. Svi oni nude neki svoj recept za ostvarenje ljubavi, sreće i mira, međutim, svi oni se ponajprije oslanjaju na ljudsku komponentu i sposobnost ljudskog samoostvarenja bez udjela Božje milosti. Naša nas vjera poučava da je čovjek Božji suradnik i da bez te suradnje ne može uopće ispuniti i realizirati svoju osobu. I stoga, ako smo pozvani kao vjernici da naviještamo silna Božja djela kao članovi njegovog proročkog naroda, moramo svoj život i svoje poslanje na zemlji graditi na najvećem proroku kojega je Otac Nebeski poslao među ljude: Gospodinu Isusu Kristu. Neka nas u tome prati i krijepi zagovor njegove i naše nebeske Majke Marije!
rv
