U vojnoj bazi koja sada služi i kao pritvorski centar u izraelskoj pustinji Negev, Izraelac koji radi u toj ustanovi snimio je dvije fotografije za koje kaže da ga i dalje proganjaju. Na fotografijama se vide redovi muškaraca u sivim trenirkama koji sjede na tankim madracima, ograđeni bodljikavom žicom. Svima su povezi na očima, glava obješenih pod bljeskom reflektora.
Gnjili smrad ispunio je zrak i prostorija je brujala od žamora muškaraca, rekao je spomenuti Izraelac za CNN. Budući da im je bilo zabranjeno međusobno razgovarati, zatočenici su mrmljali sebi u bradu.
"Rečeno nam je da se ne smiju kretati. Moraju sjediti uspravno. Nije im dopušteno razgovarati. Ne smiju ni viriti ispod poveza".
Čuvari su dobili upute da viču "uskot" ("šuti" na arapskom) i rečeno im je da izdvoje ljude koji su problematični i kazne ih, dodao je CNN-ov izvor.
Trojica izraelskih zviždača govorila o zlostavljanju
CNN je razgovarao s trojicom izraelskih zviždača koji su radili u pustinjskom kampu Sde Teiman, koji drži Palestince zatočene tijekom izraelske invazije na Gazu. Svi su progovorili pod rizikom pravnih posljedica i odmazde od skupina koje podržavaju izraelsku politiku u Gazi.
Oni govore o ustanovi u kojoj su liječnici ponekad zatvorenicima amputirali udove zbog ozljeda zadobivenih stalnim vezivanjem lisicama; o medicinskim postupcima koje ponekad izvodi nedovoljno kvalificirano osoblje, čime je ustanova stekla reputaciju "raja za pripravnike"; gdje je zrak ispunjen mirisom zanemarenih rana ostavljenih da trunu.
Ustanova je udaljena oko 25 kilometara od granice s Gazom i podijeljena je u dva dijela: ograđene prostore u kojima je oko 70 palestinskih zatočenika iz Gaze smješteno pod ekstremnim fizičkim ograničenjima i poljsku bolnicu u kojoj su ranjeni zatočenici vezani za svoje krevete, dok istodobno nose pelene i primaju hranu kroz slamke.
"Oduzeli su im sve što ih je činilo ljudskim bićima", rekao je jedan zviždač, koji je radio kao bolničar u poljskoj bolnici.
"Nisu premlaćivani radi prikupljanja obavještajnih podataka. Činilo se to iz osvete", rekao je drugi zviždač: "Bila je to kazna za ono što su Palestinci učinili 7. listopada i kazna za ponašanje u kampu."
IDF ne negira da su zatvorenici u pelenama
Odgovarajući na CNN-ov zahtjev za komentarom o svim navodima iznesenim u ovom izvješću, Izraelske obrambene snage (IDF) napisale su sljedeće:
"IDF osigurava primjereno ponašanje prema pritvorenicima. Svaka tvrdnja o nedoličnom ponašanju vojnika IDF-a ispituje se i shodno tome rješava. U odgovarajućim slučajevima, MPCID (Odjel za kriminalističku istragu vojne policije) istrage se otvaraju kada postoji sumnja na nedolično ponašanje. Uhićenicima se stavljaju lisice na ruke ovisno o stupnju opasnosti i zdravstvenom stanju. Slučajevi nezakonitog stavljanja lisica nisu poznati vlastima."
IDF nije izravno zanijekao izvještaje o ljudima kojima je skidana odjeća ili su držani u pelenama. Izraelska vojska je rekla da se zatočenicima vraća njihova odjeća nakon što IDF utvrdi da ne predstavljaju sigurnosni rizik.
Tri vojna objekta pretvorili u pritvorske kampove
Izvješća o zlostavljanju u Sde Teimanu već su se pojavila u izraelskim i arapskim medijima nakon negodovanja izraelskih i palestinskih skupina za ljudska prava zbog tamošnjih uvjeta. Ali ovo rijetko svjedočanstvo Izraelaca koji rade u objektu baca dodatno svjetlo na ponašanje Izraela dok vodi rat u Gazi i otvara nove optužbe za zlostavljanje. Također baca sumnju na stalne tvrdnje izraelske vlade da djeluje u skladu s prihvaćenom međunarodnom praksom i zakonom.
Kampovi su dio infrastrukture ustrojene u skladu s izraelskim Zakonom o nezakonitim borcima, koji je prošlog prosinca usvojio Kneset i koji je proširio ovlasti vojske za pritvaranje osumnjičenih militanata.
Vojska može pritvoriti ljude 45 dana bez naloga
Zakon dopušta vojsci da drži ljude u pritvoru 45 dana bez naloga za uhićenje, nakon čega moraju biti prebačeni u službeni izraelski zatvorski sustav (IPS), gdje se više od 9000 Palestinaca drži u uvjetima za koje aktivisti za ljudska prava kažu da su se drastično pogoršali nakon 7. listopada. Dvije udruge palestinskih zatvorenika rekle su prošlog tjedna da je 18 Palestinaca - uključujući i vodećeg kirurga iz Gaze dr. Adnana Al-Bursha - umrlo u izraelskom pritvoru tijekom rata.
Vojni zatočenički logori - u kojima se drži nepoznati broj zatvorenika - služe kao filtracijska točka tijekom razdoblja uhićenja koje nalaže Zakon o nezakonitim borcima. Nakon zatočeništva u kampovima, oni za koje se sumnja da su povezani s Hamasom prebacuju se u IPS, dok se oni čije su militantne veze isključene puštaju natrag u Gazu.
Bivši zatočenici: Ne znamo gdje smo bili, imali smo poveze
CNN je intervjuirao desetak bivših zatočenika iz Gaze za koje se vjeruje da su pušteni iz tih logora. Rekli su da ne mogu utvrditi gdje su bili zatočeni jer su veći dio zatočeništva imali poveze na očima i odsječeni od vanjskog svijeta. No detalji njihovih iskaza poklapaju se s navodima zviždača.
"Radovali smo se noći kako bismo mogli spavati. Onda smo čekali jutro u nadi da će se naša situacija promijeniti", rekao je dr. Mohammed Al-Ran, prisjećajući se svog zatočeništva u vojnoj ustanovi gdje je bio izložen pustinjskim temperaturama, koje variraju od dnevne vrućine do hladnih noći. CNN ga je u travnju intervjuirao izvan Gaze.
Al-Ran, Palestinac koji ima bosansko državljanstvo, vodio je kirurški odjel u indonezijskoj bolnici u sjevernom dijelu Gaze, jednoj od pr
Uhićen je 18. prosinca ispred baptističke bolnice Al-Ahli u gradu Gazi, gdje je radio tri dana nakon što je pobjegao iz svoje bolnice na snažno bombardiranom sjeveru.
Skinuli su ga do donjeg rublja, zavezali mu oči i ruke, a zatim ga bacili u stražnji dio kamiona gdje su, kako je rekao, gotovo goli zatočenici bili natrpani jedni na druge dok su ih prebacivali u zatočenički logor u sredini pustinje.
Pojedinosti u njegovom iskazu u skladu su sa svjedočenjem desetaka drugih koje je prikupio CNN. Njegovu priču podupiru i brojne slike masovnih uhićenja koja su provodili izraelski vojnici, a objavljene su na društvenim mrežama. Mnoge od tih fotografija prikazuju zarobljenike iz Gaze sajlama vezanih ruku i nogu, u donjem rublju i s povezima na očima.
"Stalno smo plakali. Zbog sebe, svog naroda, najmilijih"
Al-Ran je držan u vojnom pritvoru 44 dana, rekao je za CNN: "Dani su nam bili ispunjeni molitvom, suzama i preklinjanjem. To nam je olakšalo agoniju. Stalno smo plakali. Plakali smo zbog sebe, plakali smo zbog svog naroda, plakali smo zbog svoje zajednice, plakali smo zbog svojih najmilijih. Plakali smo zbog svega što nam je palo na pamet."
Tjedan dana nakon njegovog pritvaranja, logorske vlasti naredile su mu da djeluje kao posrednik između čuvara i zatvorenika. Ova je uloga poznata kao Shawish ili "nadzornik" u kolokvijalnom arapskom govoru.
Prema izraelskim zviždačima, Shawish je obično zatvorenik koji je nakon ispitivanja oslobođen sumnje da je povezan s Hamasom.
Izraelska vojska je zanijekala nepotrebno držanje zatočenika ili njihovo korištenje za potrebe prevođenja. "Ako nema razloga za nastavak pritvora, zatvorenici se puštaju natrag u Gazu", stoji u priopćenju.
"Nisu nas smatrali ljudskim bićima, već životinjama"
Međutim, izvještaji zviždača i zatvorenika, posebice Shawisha, bacaju sumnju na IDF-ov prikaz procesa provjera. Al-Ran kaže da je služio kao Shawish nekoliko tjedana nakon što su ga oslobodili sumnje u povezanost s Hamasom. Zviždači su također rekli da je Shawish neko vrijeme služio kao posrednik.
Shawishi obično dobro govore hebrejski, prema riječima svjedoka, što im omogućuje da ostalim zatvorenicima na arapskom prenesu naredbe čuvara. Zbog toga je Al-Ran rekao da je dobio posebnu privilegiju: skinut mu je povez s očiju. Ali on kaže da je to bila druga vrsta pakla: "Dio mog mučenja bio je u tome što sam mogao vidjeti kako su drugi ljudi mučeni. Dok sam imao povez, nisam mogao vidjeti mučenje, osvetu, ugnjetavanje."
"Kada su mi skinuli povez s očiju, mogao sam vidjeti razmjere poniženja. Mogao sam vidjeti do koje mjere nas nisu smatrali ljudskim bićima, već životinjama", rekao je Al-Ran.
Brutalne kazne
Al-Ranovo svjedočenje o oblicima kažnjavanja potvrdili su zviždači koji su razgovarali s CNN-om. Zatvoreniku koji je počinio prijestup poput razgovora s drugim zatvorenikom bilo bi naređeno da drži ruke iznad glave do sat vremena. Zatvoreniku bi ponekad ruke bile vezane za ogradu kako bi se osiguralo da ostane u stresnom položaju.
Za one koji su stalno kršili zabranu govora i kretanja, kazna je bila stroža. Prema dvojici zviždača i Al-Ranu, izraelski čuvari ponekad bi odveli zatvorenika u prostor izvan ograđenog prostora i agresivno ga tukli.
Zviždač koji je radio kao čuvar kaže da je vidio čovjeka kako se vraća razbijenih zubi i slomljenih kostiju.
Spomenuti zviždač i Al-Ran također su opisali rutinski pretres kada bi čuvari puštali velike pse na zatvorenike koji su spavali, uz bacanje zvučne granate na ograđeni prostor. Al-Ran je to nazvao "noćnim mučenjem".
"Dok smo bili vezani, puštali su pse koji bi se kretali između nas i gazili preko nas", rekao je Al-Ran: "Ležali biste na trbuhu, lica pritisnutog na tlo. Ne možete se pomaknuti, a oni se kreću iznad vas."
"Bilo je puno vrištanja i laveža pasa"
Isti zviždač prepričao je pretres s istim potresnim detaljima: "Specijalna postrojba vojne policije provodila je takozvanu pretragu. Ali zapravo je to bio izgovor da ih udaraju. Bila je to zastrašujuća situacija. Bilo je puno vrištanja i laveža pasa."
Izjave zviždača oslikavale su i drugačiju vrstu užasa u poljskoj bolnici Sde Teiman. "Ono što sam osjećao dok sam imao posla s tim pacijentima bila je ideja potpune ranjivosti", rekao je jedan liječnik koji je radio u Sde Teimanu: "Zamislite da se ne možete pomaknuti, da ne možete vidjeti što se događa i da ste potpuno goli i potpuno izloženi. Mislim da to graniči s psihičkom torturom."
"Radio sam medicinske zahvate koje nisam znao, često bez anestezije"
Drugi zviždač rekao je da mu je naređeno da obavi medicinske zahvate na palestinskim zatvorenicima za koje nije bio kvalificiran: "Tražili su me da naučim kako raditi stvari na pacijentima, da obavljam manje medicinske zahvate koji su potpuno izvan moje stručnosti. Često se radilo bez anestezije. Ako bi se žalili na bol, dali bismo im paracetamol. Osjećao sam se kao suučesnik u zlostavljanju."
Isti zviždač kaže da je svjedočio amputaciji kod čovjeka koji je zadobio ozljede uzrokovane stalnim vezivanjem zapešća. Njegove riječi poklapaju se s pismom koje je napisao liječnik koji radi u Sde Teimanu, objavio ga je dnevni list Ha’aretz u travnju.
"Od prvih dana rada medicinske ustanove do danas suočavao sam se s ozbiljnim etičkim dilemama", stoji u pismu upućenom glavnom državnom odvjetništvu Izraela te ministarstvima zdravstva i obrane, koje prenosi Ha’aretz: "Pišem ovo pismo kako bih vas upozorio da rad objekata nije u skladu s člancima koji se bave zdravljem u Zakonu o zatvaranju nezakonitih boraca".
Glasnogovornik IDF-a zanijekao je navode koje je iznio Ha’aretz, rekavši da su medicinski postupci provedeni s izuzetnom pažnjom i u skladu s izraelskim i međunarodnim zakonom. Glasnogovornik je dodao da je stavljanje lisičina na uhićenike učinjeno u skladu s procedurom, njihovim zdravstvenim stanjem i stupnjem opasnosti koju predstavljaju te da će svaki navod o nasilju biti ispitan.
Zviždači su također rekli da je medicinskom osoblju rečeno da se suzdrže od potpisivanja medicinskih dokumenata, potvrđujući prethodno izvješće organizacije Liječnici za ljudska prava u Izraelu (PHRI).
Izvješće PHRI-ja objavljeno u travnju upozorava da se anonimnost koristi kako bi se spriječila mogućnost istraga ili pritužbi u vezi s kršenjem medicinske etike.
Izrael ne želi otkriti broj zatvorenika
Sde Teiman i drugi vojni zatočenički logori bili su obavijeni velom tajne od samog početka. Izrael je više puta odbio zahtjeve da otkrije broj zatvorenika koji se drže u objektima ili da otkrije gdje se nalaze zatvorenici iz Gaze.
"Nestanak omogućava da se dogode zločini o kojima smo slušali", rekao je Tal Steiner, izraelski odvjetnik za ljudska prava i izvršni direktor Javnog odbora protiv mučenja u Izraelu: "Ljudi potpuno odvojeni od vanjskog svijeta najosjetljiviji su na mučenje i maltretiranje."
Nekoliko skupina za ljudska prava i pravni stručnjaci vjeruju da se u Sde Teimanu, koji je najbliži u Gazi, vjerojatno drži najveći broj zatočenika. "Tamo sam bio 23 dana. Dvadeset i tri dana koja su se činila kao 100 godina", rekao je 27-godišnji Ibrahim Yassine na dan puštanja iz vojnog logora.
Ležao je u prostoriji s desetak tek oslobođenih muškaraca. I dalje su bili u sivim zatvorskim trenirkama. Neki su imali duboke rane na mjestima gdje su bile lisičine.
"Imali smo lisičine na rukama i poveze preko očiju. Danas je prvi dan da mogu vidjeti", rekao je drugi muškarac, 43-godišnji Sufyan Abu Salah.
Nekoliko muškaraca imalo je staklen izraz u očima. Jedan je stariji muškarac disao kroz aparat za kisik dok je ležao na nosilima. Izvan bolnice, dva oslobođena muškarca iz Palestinskog društva Crvenog polumjeseca zagrlila su svoje kolege.
"Bolje im je da umru nego da budu zarobljeni"
Za dr. Al-Rana ponovni susret s prijateljima bio je sve samo ne radostan. To ga je iskustvo, rekao je, učinilo tupim i nekomunikativnim tijekom mjesec dana dok se borio s "emocionalnim mrtvilom".
"Bilo je jako bolno. Kad sam izašao na slobodu, ljudi su očekivali da će mi nedostajati njihovo društvo, da ću ih zagrliti. Ali postojala je praznina," rekao je Al-Ran: "Ljudi koji su bili sa mnom u zatočeništvu postali su moja obitelj. Ta su prijateljstva bila jedino što je bilo zaista naše."
Neposredno prije puštanja na slobodu, drugi zatvorenik ga je dozvao, a glas mu se jedva uzdigao iznad šapta, rekao je Al-Ran. Zamolio je liječnika da pronađe njegovu ženu i djecu u Gazi. "Tražio je od mene da im kažem da je za njih bolje da budu mučenici", rekao je Al-Ran: "Bolje im je da umru nego da budu zarobljeni i držani ovdje."
Gnjili smrad ispunio je zrak i prostorija je brujala od žamora muškaraca, rekao je spomenuti Izraelac za CNN. Budući da im je bilo zabranjeno međusobno razgovarati, zatočenici su mrmljali sebi u bradu.
"Rečeno nam je da se ne smiju kretati. Moraju sjediti uspravno. Nije im dopušteno razgovarati. Ne smiju ni viriti ispod poveza".
Čuvari su dobili upute da viču "uskot" ("šuti" na arapskom) i rečeno im je da izdvoje ljude koji su problematični i kazne ih, dodao je CNN-ov izvor.
Trojica izraelskih zviždača govorila o zlostavljanju
CNN je razgovarao s trojicom izraelskih zviždača koji su radili u pustinjskom kampu Sde Teiman, koji drži Palestince zatočene tijekom izraelske invazije na Gazu. Svi su progovorili pod rizikom pravnih posljedica i odmazde od skupina koje podržavaju izraelsku politiku u Gazi.
Oni govore o ustanovi u kojoj su liječnici ponekad zatvorenicima amputirali udove zbog ozljeda zadobivenih stalnim vezivanjem lisicama; o medicinskim postupcima koje ponekad izvodi nedovoljno kvalificirano osoblje, čime je ustanova stekla reputaciju "raja za pripravnike"; gdje je zrak ispunjen mirisom zanemarenih rana ostavljenih da trunu.
Ustanova je udaljena oko 25 kilometara od granice s Gazom i podijeljena je u dva dijela: ograđene prostore u kojima je oko 70 palestinskih zatočenika iz Gaze smješteno pod ekstremnim fizičkim ograničenjima i poljsku bolnicu u kojoj su ranjeni zatočenici vezani za svoje krevete, dok istodobno nose pelene i primaju hranu kroz slamke.
"Oduzeli su im sve što ih je činilo ljudskim bićima", rekao je jedan zviždač, koji je radio kao bolničar u poljskoj bolnici.
"Nisu premlaćivani radi prikupljanja obavještajnih podataka. Činilo se to iz osvete", rekao je drugi zviždač: "Bila je to kazna za ono što su Palestinci učinili 7. listopada i kazna za ponašanje u kampu."
IDF ne negira da su zatvorenici u pelenama
Odgovarajući na CNN-ov zahtjev za komentarom o svim navodima iznesenim u ovom izvješću, Izraelske obrambene snage (IDF) napisale su sljedeće:
"IDF osigurava primjereno ponašanje prema pritvorenicima. Svaka tvrdnja o nedoličnom ponašanju vojnika IDF-a ispituje se i shodno tome rješava. U odgovarajućim slučajevima, MPCID (Odjel za kriminalističku istragu vojne policije) istrage se otvaraju kada postoji sumnja na nedolično ponašanje. Uhićenicima se stavljaju lisice na ruke ovisno o stupnju opasnosti i zdravstvenom stanju. Slučajevi nezakonitog stavljanja lisica nisu poznati vlastima."
IDF nije izravno zanijekao izvještaje o ljudima kojima je skidana odjeća ili su držani u pelenama. Izraelska vojska je rekla da se zatočenicima vraća njihova odjeća nakon što IDF utvrdi da ne predstavljaju sigurnosni rizik.
Tri vojna objekta pretvorili u pritvorske kampove
Izvješća o zlostavljanju u Sde Teimanu već su se pojavila u izraelskim i arapskim medijima nakon negodovanja izraelskih i palestinskih skupina za ljudska prava zbog tamošnjih uvjeta. Ali ovo rijetko svjedočanstvo Izraelaca koji rade u objektu baca dodatno svjetlo na ponašanje Izraela dok vodi rat u Gazi i otvara nove optužbe za zlostavljanje. Također baca sumnju na stalne tvrdnje izraelske vlade da djeluje u skladu s prihvaćenom međunarodnom praksom i zakonom.
Kampovi su dio infrastrukture ustrojene u skladu s izraelskim Zakonom o nezakonitim borcima, koji je prošlog prosinca usvojio Kneset i koji je proširio ovlasti vojske za pritvaranje osumnjičenih militanata.
Vojska može pritvoriti ljude 45 dana bez naloga
Zakon dopušta vojsci da drži ljude u pritvoru 45 dana bez naloga za uhićenje, nakon čega moraju biti prebačeni u službeni izraelski zatvorski sustav (IPS), gdje se više od 9000 Palestinaca drži u uvjetima za koje aktivisti za ljudska prava kažu da su se drastično pogoršali nakon 7. listopada. Dvije udruge palestinskih zatvorenika rekle su prošlog tjedna da je 18 Palestinaca - uključujući i vodećeg kirurga iz Gaze dr. Adnana Al-Bursha - umrlo u izraelskom pritvoru tijekom rata.
Vojni zatočenički logori - u kojima se drži nepoznati broj zatvorenika - služe kao filtracijska točka tijekom razdoblja uhićenja koje nalaže Zakon o nezakonitim borcima. Nakon zatočeništva u kampovima, oni za koje se sumnja da su povezani s Hamasom prebacuju se u IPS, dok se oni čije su militantne veze isključene puštaju natrag u Gazu.
Bivši zatočenici: Ne znamo gdje smo bili, imali smo poveze
CNN je intervjuirao desetak bivših zatočenika iz Gaze za koje se vjeruje da su pušteni iz tih logora. Rekli su da ne mogu utvrditi gdje su bili zatočeni jer su veći dio zatočeništva imali poveze na očima i odsječeni od vanjskog svijeta. No detalji njihovih iskaza poklapaju se s navodima zviždača.
"Radovali smo se noći kako bismo mogli spavati. Onda smo čekali jutro u nadi da će se naša situacija promijeniti", rekao je dr. Mohammed Al-Ran, prisjećajući se svog zatočeništva u vojnoj ustanovi gdje je bio izložen pustinjskim temperaturama, koje variraju od dnevne vrućine do hladnih noći. CNN ga je u travnju intervjuirao izvan Gaze.
Al-Ran, Palestinac koji ima bosansko državljanstvo, vodio je kirurški odjel u indonezijskoj bolnici u sjevernom dijelu Gaze, jednoj od pr
Uhićen je 18. prosinca ispred baptističke bolnice Al-Ahli u gradu Gazi, gdje je radio tri dana nakon što je pobjegao iz svoje bolnice na snažno bombardiranom sjeveru.
Skinuli su ga do donjeg rublja, zavezali mu oči i ruke, a zatim ga bacili u stražnji dio kamiona gdje su, kako je rekao, gotovo goli zatočenici bili natrpani jedni na druge dok su ih prebacivali u zatočenički logor u sredini pustinje.
Pojedinosti u njegovom iskazu u skladu su sa svjedočenjem desetaka drugih koje je prikupio CNN. Njegovu priču podupiru i brojne slike masovnih uhićenja koja su provodili izraelski vojnici, a objavljene su na društvenim mrežama. Mnoge od tih fotografija prikazuju zarobljenike iz Gaze sajlama vezanih ruku i nogu, u donjem rublju i s povezima na očima.
"Stalno smo plakali. Zbog sebe, svog naroda, najmilijih"
Al-Ran je držan u vojnom pritvoru 44 dana, rekao je za CNN: "Dani su nam bili ispunjeni molitvom, suzama i preklinjanjem. To nam je olakšalo agoniju. Stalno smo plakali. Plakali smo zbog sebe, plakali smo zbog svog naroda, plakali smo zbog svoje zajednice, plakali smo zbog svojih najmilijih. Plakali smo zbog svega što nam je palo na pamet."
Tjedan dana nakon njegovog pritvaranja, logorske vlasti naredile su mu da djeluje kao posrednik između čuvara i zatvorenika. Ova je uloga poznata kao Shawish ili "nadzornik" u kolokvijalnom arapskom govoru.
Prema izraelskim zviždačima, Shawish je obično zatvorenik koji je nakon ispitivanja oslobođen sumnje da je povezan s Hamasom.
Izraelska vojska je zanijekala nepotrebno držanje zatočenika ili njihovo korištenje za potrebe prevođenja. "Ako nema razloga za nastavak pritvora, zatvorenici se puštaju natrag u Gazu", stoji u priopćenju.
"Nisu nas smatrali ljudskim bićima, već životinjama"
Međutim, izvještaji zviždača i zatvorenika, posebice Shawisha, bacaju sumnju na IDF-ov prikaz procesa provjera. Al-Ran kaže da je služio kao Shawish nekoliko tjedana nakon što su ga oslobodili sumnje u povezanost s Hamasom. Zviždači su također rekli da je Shawish neko vrijeme služio kao posrednik.
Shawishi obično dobro govore hebrejski, prema riječima svjedoka, što im omogućuje da ostalim zatvorenicima na arapskom prenesu naredbe čuvara. Zbog toga je Al-Ran rekao da je dobio posebnu privilegiju: skinut mu je povez s očiju. Ali on kaže da je to bila druga vrsta pakla: "Dio mog mučenja bio je u tome što sam mogao vidjeti kako su drugi ljudi mučeni. Dok sam imao povez, nisam mogao vidjeti mučenje, osvetu, ugnjetavanje."
"Kada su mi skinuli povez s očiju, mogao sam vidjeti razmjere poniženja. Mogao sam vidjeti do koje mjere nas nisu smatrali ljudskim bićima, već životinjama", rekao je Al-Ran.
Brutalne kazne
Al-Ranovo svjedočenje o oblicima kažnjavanja potvrdili su zviždači koji su razgovarali s CNN-om. Zatvoreniku koji je počinio prijestup poput razgovora s drugim zatvorenikom bilo bi naređeno da drži ruke iznad glave do sat vremena. Zatvoreniku bi ponekad ruke bile vezane za ogradu kako bi se osiguralo da ostane u stresnom položaju.
Za one koji su stalno kršili zabranu govora i kretanja, kazna je bila stroža. Prema dvojici zviždača i Al-Ranu, izraelski čuvari ponekad bi odveli zatvorenika u prostor izvan ograđenog prostora i agresivno ga tukli.
Zviždač koji je radio kao čuvar kaže da je vidio čovjeka kako se vraća razbijenih zubi i slomljenih kostiju.
Spomenuti zviždač i Al-Ran također su opisali rutinski pretres kada bi čuvari puštali velike pse na zatvorenike koji su spavali, uz bacanje zvučne granate na ograđeni prostor. Al-Ran je to nazvao "noćnim mučenjem".
"Dok smo bili vezani, puštali su pse koji bi se kretali između nas i gazili preko nas", rekao je Al-Ran: "Ležali biste na trbuhu, lica pritisnutog na tlo. Ne možete se pomaknuti, a oni se kreću iznad vas."
"Bilo je puno vrištanja i laveža pasa"
Isti zviždač prepričao je pretres s istim potresnim detaljima: "Specijalna postrojba vojne policije provodila je takozvanu pretragu. Ali zapravo je to bio izgovor da ih udaraju. Bila je to zastrašujuća situacija. Bilo je puno vrištanja i laveža pasa."
Izjave zviždača oslikavale su i drugačiju vrstu užasa u poljskoj bolnici Sde Teiman. "Ono što sam osjećao dok sam imao posla s tim pacijentima bila je ideja potpune ranjivosti", rekao je jedan liječnik koji je radio u Sde Teimanu: "Zamislite da se ne možete pomaknuti, da ne možete vidjeti što se događa i da ste potpuno goli i potpuno izloženi. Mislim da to graniči s psihičkom torturom."
"Radio sam medicinske zahvate koje nisam znao, često bez anestezije"
Drugi zviždač rekao je da mu je naređeno da obavi medicinske zahvate na palestinskim zatvorenicima za koje nije bio kvalificiran: "Tražili su me da naučim kako raditi stvari na pacijentima, da obavljam manje medicinske zahvate koji su potpuno izvan moje stručnosti. Često se radilo bez anestezije. Ako bi se žalili na bol, dali bismo im paracetamol. Osjećao sam se kao suučesnik u zlostavljanju."
Isti zviždač kaže da je svjedočio amputaciji kod čovjeka koji je zadobio ozljede uzrokovane stalnim vezivanjem zapešća. Njegove riječi poklapaju se s pismom koje je napisao liječnik koji radi u Sde Teimanu, objavio ga je dnevni list Ha’aretz u travnju.
"Od prvih dana rada medicinske ustanove do danas suočavao sam se s ozbiljnim etičkim dilemama", stoji u pismu upućenom glavnom državnom odvjetništvu Izraela te ministarstvima zdravstva i obrane, koje prenosi Ha’aretz: "Pišem ovo pismo kako bih vas upozorio da rad objekata nije u skladu s člancima koji se bave zdravljem u Zakonu o zatvaranju nezakonitih boraca".
Glasnogovornik IDF-a zanijekao je navode koje je iznio Ha’aretz, rekavši da su medicinski postupci provedeni s izuzetnom pažnjom i u skladu s izraelskim i međunarodnim zakonom. Glasnogovornik je dodao da je stavljanje lisičina na uhićenike učinjeno u skladu s procedurom, njihovim zdravstvenim stanjem i stupnjem opasnosti koju predstavljaju te da će svaki navod o nasilju biti ispitan.
Zviždači su također rekli da je medicinskom osoblju rečeno da se suzdrže od potpisivanja medicinskih dokumenata, potvrđujući prethodno izvješće organizacije Liječnici za ljudska prava u Izraelu (PHRI).
Izvješće PHRI-ja objavljeno u travnju upozorava da se anonimnost koristi kako bi se spriječila mogućnost istraga ili pritužbi u vezi s kršenjem medicinske etike.
Izrael ne želi otkriti broj zatvorenika
Sde Teiman i drugi vojni zatočenički logori bili su obavijeni velom tajne od samog početka. Izrael je više puta odbio zahtjeve da otkrije broj zatvorenika koji se drže u objektima ili da otkrije gdje se nalaze zatvorenici iz Gaze.
"Nestanak omogućava da se dogode zločini o kojima smo slušali", rekao je Tal Steiner, izraelski odvjetnik za ljudska prava i izvršni direktor Javnog odbora protiv mučenja u Izraelu: "Ljudi potpuno odvojeni od vanjskog svijeta najosjetljiviji su na mučenje i maltretiranje."
Nekoliko skupina za ljudska prava i pravni stručnjaci vjeruju da se u Sde Teimanu, koji je najbliži u Gazi, vjerojatno drži najveći broj zatočenika. "Tamo sam bio 23 dana. Dvadeset i tri dana koja su se činila kao 100 godina", rekao je 27-godišnji Ibrahim Yassine na dan puštanja iz vojnog logora.
Ležao je u prostoriji s desetak tek oslobođenih muškaraca. I dalje su bili u sivim zatvorskim trenirkama. Neki su imali duboke rane na mjestima gdje su bile lisičine.
"Imali smo lisičine na rukama i poveze preko očiju. Danas je prvi dan da mogu vidjeti", rekao je drugi muškarac, 43-godišnji Sufyan Abu Salah.
Nekoliko muškaraca imalo je staklen izraz u očima. Jedan je stariji muškarac disao kroz aparat za kisik dok je ležao na nosilima. Izvan bolnice, dva oslobođena muškarca iz Palestinskog društva Crvenog polumjeseca zagrlila su svoje kolege.
"Bolje im je da umru nego da budu zarobljeni"
Za dr. Al-Rana ponovni susret s prijateljima bio je sve samo ne radostan. To ga je iskustvo, rekao je, učinilo tupim i nekomunikativnim tijekom mjesec dana dok se borio s "emocionalnim mrtvilom".
"Bilo je jako bolno. Kad sam izašao na slobodu, ljudi su očekivali da će mi nedostajati njihovo društvo, da ću ih zagrliti. Ali postojala je praznina," rekao je Al-Ran: "Ljudi koji su bili sa mnom u zatočeništvu postali su moja obitelj. Ta su prijateljstva bila jedino što je bilo zaista naše."
Neposredno prije puštanja na slobodu, drugi zatvorenik ga je dozvao, a glas mu se jedva uzdigao iznad šapta, rekao je Al-Ran. Zamolio je liječnika da pronađe njegovu ženu i djecu u Gazi. "Tražio je od mene da im kažem da je za njih bolje da budu mučenici", rekao je Al-Ran: "Bolje im je da umru nego da budu zarobljeni i držani ovdje."
