Građani Sjeverne Koreje jučer su izišli na "izbore". I dok bi takva vijest bila možda bila normalna za neku drugu zemlju, kada je riječ o ovoj totalitarnoj državi kojom komunistička dinastija Kim vlada gotovo sedamdeset godina, vijest o izborima zvuči prilično bizarno.
Je li Kim Jong-un konačno odlučio demokratizirati Sjevernu Koreju? Je li spreman odstupiti s vlasti, za razliku od njegovog oca i djeda koji su vladali doživotno, i prepustiti upravljanje ovom izoliranom i siromašnom zemljom nekom drugom, ako njegov narod tako odluči na izborima? Možda ga je Donald Trump, navodni majstor dogovora, privolio na to u nedavnim pregovorima u Vijetnamu?
Naravno da ne. Naime, glasanje za Vrhovnu narodnu skupštinu u Sjevernoj Koreji je redovito, obavezno za sve glasače i, najvažnije, nije pravi izbor jer glasači uopće ne mogu birati između različitih kandidata. Njihov je zadatak da glasaju za jedinog kandidata koji im režim ponudi. Stoga na dan takozvanih izbora svi stariji od 17 godina moraju izići i glasati.
Izlaznost skoro 100%, podrška režimu jednoglasna, ponuđen samo jedan kandidat
Bilo kakvo izražavanje neslaganja je nečuveno, piše BBC. Izlaznost je uvijek blizu 100%, a podrška vladajućima je jednoglasna. To se od njih i očekuje, ne samo na izborima, već i u svakodnevnom životu - potpuna privrženost vladajućoj dinastiji i trenutnom vođi.
Unatoč tome ili baš zbog toga, službene novine Centralnog komiteta Radničke partije Sjeverne Koreje u članku iz prošlog tjedna proglasile su "izborni sustav njihove zemlje najsuperiornijim na svijetu".
"Kao znak odanosti, očekuje se da dođete ranije, tako da ne bude dugačkih redova", objašnjava stručnjak za Sjevernu Koreju Fyodor Tertitskiy iz Seula.
Jednom kad glasač dođe na red, na biralištu dobije glasački listić sa samo jednim imenom na njemu. Ne mora ništa zaokružiti niti ispuniti nijednu kućicu. Uzme listić kako ga je i dobio, baci ga u glasačku kutiju koja se nalazi pred svima, i to je to. Postoji i kabina za one koji žele glasati u privatnosti, ali to bi odmah privuklo sumnju na takvog glasača..
Naime, barem u teoriji, glasači mogu prekrižiti ime jednog jedinog kandidata koji im je ponuđen. No to bi gotovo sigurno privuklo pažnju tajne policije koja bi krenula u progon takvog glasača, a on bi na kraju vjerojatno bio proglašen neuračunljivim, kaže Tertitsky.
Nakon glasanja, ljudi moraju slaviti na ulicama
Nakon što obave glasanje, Sjevernokorejci moraju se pridružiti grupama svojih sunarodnjaka koji ispred birališta glasno izražavaju veselje što su dobili priliku glasati za mudro državno vodstvo.
"U državnim medijima izborni dani se predstavljaju kao slavljenički događaji, s ljudima ispred svakog birališta koji slave", objašnjava analitičar Minyoung Lee iz specijalističkog portala za Sjevernu Koreju, NK News.
Pošto je glasanje obavezno, ono ima još jednu, možda i važniju funkciju za režim - služi mu kao svojevrsni cenzus pomoću kojeg prati stanovništvo i lakše otkriva one koji su prebjegli u Kinu.
A kakve moći ima ovaj pseudoparlament za koji Sjevernokorejci glasaju na pseudoizborima? Ukratko, nikakve. Njegova je funkcija potvrđivati odluke Kima i njegove Radničke partije Sjeverne Koreje.
"Znam da međunarodni mediji često ublažavaju svoje izvještavanje, tvrdeći da Skupština ima 'malo' moći i utjecaja, ali to nije točno. Ima nula (moći i utjecaja)", ističe Tertitsky.
Parlament u teoriji može smijeniti Kima, u praksi se gotovo ni ne sastaje
Opet, Skupština formalno ima mnogo veće moći. Uz dvotrećinsku većinu glasova, zastupnici bi u teoriji mogli izmijeniti ustav, a uz običnu natpolovičnu većinu mogli bi smijeniti samog Kima. No u praksi je to, naravno, nemoguće.
Ustvari, sama Skupština se sastaje vrlo rijetko. Na prvom sastanku izabire mnogo manje tijelo koje radi umjesto nje, a puna Skupština se sastaje samo u rijetkim prilikama.
Zanimljivo je da u ovom "parlamentu" ipak postoje tri različite frakcije. Radnička partija je najveća, ali u Sjevernoj Koreji postoje još dvije stranke, Socijaldemokratska partija i Chondu partija. Opet, u praksi nema razlike između ovih triju stranaka i sve zajedno sudjeluju u vladajućoj koaliciji Demokratske fronte za ponovno ujedinjenje Koreje. Naravno, ime koalicije referira se na dugogodišnji javno proklamirani cilj dinastije Kim - ujedinjenje Korejskog poluotoka pod njenom vlašću.
I dok rezultati "izbora" neće biti poznati još koji dan, znakovito je da je na prošlim "izborima" 2014. izlaznost bila impresivnih 99,97%. Uz to je vezana šala u Sjevernoj Koreji da su na dan izbora svi zdravi i nitko ne umire, piše BBC. Središnje izborno povjerenstvo već je jučer u 18 sati po lokalnom vremenu objavilo da su svi građani, koji nisu na radu u inozemstvu, glasali.
Je li Kim Jong-un konačno odlučio demokratizirati Sjevernu Koreju? Je li spreman odstupiti s vlasti, za razliku od njegovog oca i djeda koji su vladali doživotno, i prepustiti upravljanje ovom izoliranom i siromašnom zemljom nekom drugom, ako njegov narod tako odluči na izborima? Možda ga je Donald Trump, navodni majstor dogovora, privolio na to u nedavnim pregovorima u Vijetnamu?
Naravno da ne. Naime, glasanje za Vrhovnu narodnu skupštinu u Sjevernoj Koreji je redovito, obavezno za sve glasače i, najvažnije, nije pravi izbor jer glasači uopće ne mogu birati između različitih kandidata. Njihov je zadatak da glasaju za jedinog kandidata koji im režim ponudi. Stoga na dan takozvanih izbora svi stariji od 17 godina moraju izići i glasati.
Izlaznost skoro 100%, podrška režimu jednoglasna, ponuđen samo jedan kandidat
Bilo kakvo izražavanje neslaganja je nečuveno, piše BBC. Izlaznost je uvijek blizu 100%, a podrška vladajućima je jednoglasna. To se od njih i očekuje, ne samo na izborima, već i u svakodnevnom životu - potpuna privrženost vladajućoj dinastiji i trenutnom vođi.
Unatoč tome ili baš zbog toga, službene novine Centralnog komiteta Radničke partije Sjeverne Koreje u članku iz prošlog tjedna proglasile su "izborni sustav njihove zemlje najsuperiornijim na svijetu".
"Kao znak odanosti, očekuje se da dođete ranije, tako da ne bude dugačkih redova", objašnjava stručnjak za Sjevernu Koreju Fyodor Tertitskiy iz Seula.
Jednom kad glasač dođe na red, na biralištu dobije glasački listić sa samo jednim imenom na njemu. Ne mora ništa zaokružiti niti ispuniti nijednu kućicu. Uzme listić kako ga je i dobio, baci ga u glasačku kutiju koja se nalazi pred svima, i to je to. Postoji i kabina za one koji žele glasati u privatnosti, ali to bi odmah privuklo sumnju na takvog glasača..
Naime, barem u teoriji, glasači mogu prekrižiti ime jednog jedinog kandidata koji im je ponuđen. No to bi gotovo sigurno privuklo pažnju tajne policije koja bi krenula u progon takvog glasača, a on bi na kraju vjerojatno bio proglašen neuračunljivim, kaže Tertitsky.
Nakon glasanja, ljudi moraju slaviti na ulicama
Nakon što obave glasanje, Sjevernokorejci moraju se pridružiti grupama svojih sunarodnjaka koji ispred birališta glasno izražavaju veselje što su dobili priliku glasati za mudro državno vodstvo.
"U državnim medijima izborni dani se predstavljaju kao slavljenički događaji, s ljudima ispred svakog birališta koji slave", objašnjava analitičar Minyoung Lee iz specijalističkog portala za Sjevernu Koreju, NK News.
Pošto je glasanje obavezno, ono ima još jednu, možda i važniju funkciju za režim - služi mu kao svojevrsni cenzus pomoću kojeg prati stanovništvo i lakše otkriva one koji su prebjegli u Kinu.
A kakve moći ima ovaj pseudoparlament za koji Sjevernokorejci glasaju na pseudoizborima? Ukratko, nikakve. Njegova je funkcija potvrđivati odluke Kima i njegove Radničke partije Sjeverne Koreje.
"Znam da međunarodni mediji često ublažavaju svoje izvještavanje, tvrdeći da Skupština ima 'malo' moći i utjecaja, ali to nije točno. Ima nula (moći i utjecaja)", ističe Tertitsky.
Parlament u teoriji može smijeniti Kima, u praksi se gotovo ni ne sastaje
Opet, Skupština formalno ima mnogo veće moći. Uz dvotrećinsku većinu glasova, zastupnici bi u teoriji mogli izmijeniti ustav, a uz običnu natpolovičnu većinu mogli bi smijeniti samog Kima. No u praksi je to, naravno, nemoguće.
Ustvari, sama Skupština se sastaje vrlo rijetko. Na prvom sastanku izabire mnogo manje tijelo koje radi umjesto nje, a puna Skupština se sastaje samo u rijetkim prilikama.
Zanimljivo je da u ovom "parlamentu" ipak postoje tri različite frakcije. Radnička partija je najveća, ali u Sjevernoj Koreji postoje još dvije stranke, Socijaldemokratska partija i Chondu partija. Opet, u praksi nema razlike između ovih triju stranaka i sve zajedno sudjeluju u vladajućoj koaliciji Demokratske fronte za ponovno ujedinjenje Koreje. Naravno, ime koalicije referira se na dugogodišnji javno proklamirani cilj dinastije Kim - ujedinjenje Korejskog poluotoka pod njenom vlašću.
I dok rezultati "izbora" neće biti poznati još koji dan, znakovito je da je na prošlim "izborima" 2014. izlaznost bila impresivnih 99,97%. Uz to je vezana šala u Sjevernoj Koreji da su na dan izbora svi zdravi i nitko ne umire, piše BBC. Središnje izborno povjerenstvo već je jučer u 18 sati po lokalnom vremenu objavilo da su svi građani, koji nisu na radu u inozemstvu, glasali.
