Nakon pobjede Hrvatske nad Rusijom Poljudom se zaorila pjesma 'Moja Hercegovina'. I pjevali su je svi uglas.
Emocije su se mogle rezati nožem. Dan kasnije, krenuli su napadi pojedinaca kako je ta pjesma mogla svirati na Poljudu. Oglasio se zbog prozivki i njen izvođač, legendarni Mate Bulić. Kralj dijaspore poručio je da je zahvalan dragom Bogu i navijačima što je ta pjesma odjeknula i na najvećoj ovogodišnjoj hrvatskoj, sportskoj manifestaciji. A prvi put za Večernji list, o pjesmi "Moja Hercegovina" progovorio je i autor stihova Branimir Jovanovac Bani, autor, producent i klavijaturist benda Opća Opasnost, sin legendarnog Slavonca Šime Jovanovca i njegove Branke.
-Ovo je prvi put da dajem intervju vezano za pjesmu Moja Hercegovina u kojem želim objaviti meni jako bitne detalje i možda će zato uvod biti malo duži. Drago mi je da je to baš sad, u ovo vrijeme kad se podsjećamo na Vukovarsku tragediju, prognaničke sudbine, pa i u ovo post-poljudsko-kamenkršovito vrijeme nakon utakmice Hrvatska – Rusija kad se orilo zajedničko pjevanje navijača i reprezentativaca gdje su između ostalih domoljubnih pjesama pjevali i nju.
Da. Baba Ljuba, rođena Spajić (Kašari, župa i općina Grude) udala se za našeg didu Franju Zovak (Cere, župa i općina Grude). Ranih 50-tih prošlog stoljeća, tri brata Zovak iz Gruda sa obiteljima su doselila u Slavoniju, u Vrbanju blizu Županje i tu su rođeni moja majka Branka, tetka i ujaci.
Mama udajom za našeg oca dolazi u Gradište, u starosjedilačku slavonsku obitelj. Mnogobrojna smo familija i s majčine i očeve strane. Sestra, brat i ja odgajani smo na način da smo svi jedna obitelj, bez obzira na geografsku različitost ili nečiji nadnevak doseljenja upisan na autobusnoj karti. Tako je bilo i prema van.
Nije nam određivano koju glazbu trebamo slušati, s kim se trebamo družiti ili koga smijemo dovesti kući. Učili su nas da je različitost bogatstvo, a čist obraz jedna od najvrjednijih stvari u životu, da poštujemo svakog. Kao obitelj smo oduvijek privrženi jedni drugima i kako odrastaš shvatiš da je ta privrženost urođena i da se ne može niti naučiti niti istrenirati. Zato sam uvjerenja da je glavna inspiracija nastanka ove pjesme kućni odgoj i osjećaj pripadnosti obitelji.
Bez toga sve gubi smisao, pa i ovakva pjesma. A pjesma je na nekakav način istinita priča života moje babe i mog dide (i ne samo njih) ispričana na vrlo jednostavan način, za razliku od života koji su oni proživjeli. Vjerujem da im je sada tamo negdje gore puno lakše. Ponosan sam na moje hercegovačko porijeklo, jednako kao i na slavonsko.
Moj otac Šima, između svega ostalog što je napravio za hrvatsku glazbu, je i osnivač Festivala Domoljubne pjesme u Slavonskom Brodu, na kojem su izvedene danas mnoge poznate domoljubne pjesme. Došlo je do ideje da se festival proširi sa izvođačima i pjesmama iz svih hrvatskih regija, zemljama sa hrvatskim iseljeništvom i slično, pa je tako došlo do ideje da se napiše pjesma i o Hercegovini. Rekao sam mu da ću probati ja. Baba Ljuba je tih dana bila kod nas, objasnio sam joj da pišem pjesmu o Hercegovini i pitao ju da mi navede nekoliko bitnih stvari koje su joj ostale u sjećanju. Odgovorila mi je, karakteristično za nju, citiram: „Oooo, jadna ti sam. Šta da ti kažem?? Nema ti tamo sinko ništa.. kamen i krš.. nemaš o čemu pisat'“. Smijali smo se… bilo je i više nego dovoljno. Riječ „maslina“ je došla logična odmah poslije i govori puno toga. Simbolizira da se iz tog kamena i krša, jednako kao što raste drvo masline, rađa i život. Maslinova grana je simbol mira, ljubavi, vjere, praštanja, što je u stvari Međugorje. Riječ „maslina“ u samo sedam slova ima ogromno značenje u ovoj pjesmi, otkrio je Barnimir za Večernji list.
Nakon Poljuda je ovih dana posebno odjeknula, nažalost nekima je i zasmetala.
-Žao mi je što se nakon utakmice Hrvatska – Rusija pjesma počela dovoditi u određeni negativan kontekst. Zamislite da Luka Modrić odluči da će za igrati samo za Dalmatince, Vida samo za Slavonce, a Dalić trenirati samo Livnjake?!? Neće, nikad nisu! Igrali su za svoju domovinu, svoj narod i zajedno sa istim tim narodom su na Poljudu pjevali i slavonsku i dalmatinsku kao hercegovačku domoljubnu pjesmu. Sve te pjesme su pjesme hrvatskog naroda. Moja Hercegovina je samo pjesma sa kojom se ljudi dobro osjećaju dok ju pjevaju. Ta pjesma spaja ljude, ne razdvaja ih, i kao sve druge domoljubne ima urođenu ideju zajedništva. Postala je jedna od onih pjesama za koje misliš da su odavno narodne kao neke dalmatinske, slavonske, zagorske, bosanske za koje nitko ne zna niti izvođača niti autora. To se ne može platit da tako bude, jednostavno ljudi prihvate pjesmu kao da je njihova i ona ostane. Zahvalan sam Mati kojem i ovim putem želim brzo ozdravljenje, kao i svim kolegama glazbenicima koji su sudjelovali u stvaranju ove pjesme. Najveća zahvala ide ljudima među kojima je ova pjesma više od 20 godina. Ta pjesma će nadživjeti i izvođača i autora jer narod tako želi, a kad narod nešto želi to se teško može zaustaviti. Na kraju… pa pjesme se i pišu zbog ljudi, zaključio je za Večernji list.
Emocije su se mogle rezati nožem. Dan kasnije, krenuli su napadi pojedinaca kako je ta pjesma mogla svirati na Poljudu. Oglasio se zbog prozivki i njen izvođač, legendarni Mate Bulić. Kralj dijaspore poručio je da je zahvalan dragom Bogu i navijačima što je ta pjesma odjeknula i na najvećoj ovogodišnjoj hrvatskoj, sportskoj manifestaciji. A prvi put za Večernji list, o pjesmi "Moja Hercegovina" progovorio je i autor stihova Branimir Jovanovac Bani, autor, producent i klavijaturist benda Opća Opasnost, sin legendarnog Slavonca Šime Jovanovca i njegove Branke.
-Ovo je prvi put da dajem intervju vezano za pjesmu Moja Hercegovina u kojem želim objaviti meni jako bitne detalje i možda će zato uvod biti malo duži. Drago mi je da je to baš sad, u ovo vrijeme kad se podsjećamo na Vukovarsku tragediju, prognaničke sudbine, pa i u ovo post-poljudsko-kamenkršovito vrijeme nakon utakmice Hrvatska – Rusija kad se orilo zajedničko pjevanje navijača i reprezentativaca gdje su između ostalih domoljubnih pjesama pjevali i nju.
Da. Baba Ljuba, rođena Spajić (Kašari, župa i općina Grude) udala se za našeg didu Franju Zovak (Cere, župa i općina Grude). Ranih 50-tih prošlog stoljeća, tri brata Zovak iz Gruda sa obiteljima su doselila u Slavoniju, u Vrbanju blizu Županje i tu su rođeni moja majka Branka, tetka i ujaci.
Mama udajom za našeg oca dolazi u Gradište, u starosjedilačku slavonsku obitelj. Mnogobrojna smo familija i s majčine i očeve strane. Sestra, brat i ja odgajani smo na način da smo svi jedna obitelj, bez obzira na geografsku različitost ili nečiji nadnevak doseljenja upisan na autobusnoj karti. Tako je bilo i prema van.
Nije nam određivano koju glazbu trebamo slušati, s kim se trebamo družiti ili koga smijemo dovesti kući. Učili su nas da je različitost bogatstvo, a čist obraz jedna od najvrjednijih stvari u životu, da poštujemo svakog. Kao obitelj smo oduvijek privrženi jedni drugima i kako odrastaš shvatiš da je ta privrženost urođena i da se ne može niti naučiti niti istrenirati. Zato sam uvjerenja da je glavna inspiracija nastanka ove pjesme kućni odgoj i osjećaj pripadnosti obitelji.
Bez toga sve gubi smisao, pa i ovakva pjesma. A pjesma je na nekakav način istinita priča života moje babe i mog dide (i ne samo njih) ispričana na vrlo jednostavan način, za razliku od života koji su oni proživjeli. Vjerujem da im je sada tamo negdje gore puno lakše. Ponosan sam na moje hercegovačko porijeklo, jednako kao i na slavonsko.
Moj otac Šima, između svega ostalog što je napravio za hrvatsku glazbu, je i osnivač Festivala Domoljubne pjesme u Slavonskom Brodu, na kojem su izvedene danas mnoge poznate domoljubne pjesme. Došlo je do ideje da se festival proširi sa izvođačima i pjesmama iz svih hrvatskih regija, zemljama sa hrvatskim iseljeništvom i slično, pa je tako došlo do ideje da se napiše pjesma i o Hercegovini. Rekao sam mu da ću probati ja. Baba Ljuba je tih dana bila kod nas, objasnio sam joj da pišem pjesmu o Hercegovini i pitao ju da mi navede nekoliko bitnih stvari koje su joj ostale u sjećanju. Odgovorila mi je, karakteristično za nju, citiram: „Oooo, jadna ti sam. Šta da ti kažem?? Nema ti tamo sinko ništa.. kamen i krš.. nemaš o čemu pisat'“. Smijali smo se… bilo je i više nego dovoljno. Riječ „maslina“ je došla logična odmah poslije i govori puno toga. Simbolizira da se iz tog kamena i krša, jednako kao što raste drvo masline, rađa i život. Maslinova grana je simbol mira, ljubavi, vjere, praštanja, što je u stvari Međugorje. Riječ „maslina“ u samo sedam slova ima ogromno značenje u ovoj pjesmi, otkrio je Barnimir za Večernji list.
Nakon Poljuda je ovih dana posebno odjeknula, nažalost nekima je i zasmetala.
-Žao mi je što se nakon utakmice Hrvatska – Rusija pjesma počela dovoditi u određeni negativan kontekst. Zamislite da Luka Modrić odluči da će za igrati samo za Dalmatince, Vida samo za Slavonce, a Dalić trenirati samo Livnjake?!? Neće, nikad nisu! Igrali su za svoju domovinu, svoj narod i zajedno sa istim tim narodom su na Poljudu pjevali i slavonsku i dalmatinsku kao hercegovačku domoljubnu pjesmu. Sve te pjesme su pjesme hrvatskog naroda. Moja Hercegovina je samo pjesma sa kojom se ljudi dobro osjećaju dok ju pjevaju. Ta pjesma spaja ljude, ne razdvaja ih, i kao sve druge domoljubne ima urođenu ideju zajedništva. Postala je jedna od onih pjesama za koje misliš da su odavno narodne kao neke dalmatinske, slavonske, zagorske, bosanske za koje nitko ne zna niti izvođača niti autora. To se ne može platit da tako bude, jednostavno ljudi prihvate pjesmu kao da je njihova i ona ostane. Zahvalan sam Mati kojem i ovim putem želim brzo ozdravljenje, kao i svim kolegama glazbenicima koji su sudjelovali u stvaranju ove pjesme. Najveća zahvala ide ljudima među kojima je ova pjesma više od 20 godina. Ta pjesma će nadživjeti i izvođača i autora jer narod tako želi, a kad narod nešto želi to se teško može zaustaviti. Na kraju… pa pjesme se i pišu zbog ljudi, zaključio je za Večernji list.
