Na prvim poslijeratnim izborima u BiH, koji su održani 14. rujna 1996. godine za hrvatskog člana Predsjedništva izabran je Krešimir Zubak koji je u Predsjedništvu sjedio s Alijom Izetbegovićem i Momčilom Krajišnikom, objavio je Večernji list u analizi dosadašnjih izbora za Predsjedništvo BiH.
Zubak je osvojio 330.477 (88,70%) glasova, a Ivo Komšić (Združena lista BiH - HSS, SDP BiH, UBSD, MBO, Republikanci) osvojio je 37.684 (10,11%).
U utrci su bili i Anton Štitić i Vinko Ćuro koji su osvojili oko dvije tisuće glasova.
Godine 1998. za člana Predsjedništva izabran je Ante Jelavić (HDZ BiH) koji je osvojio 189.438 (52,91%) glasova. U Predsjedništvu je sjedio s Alijom Izetbegovićem i Živkom Radišićem.
Te godine kandidat je bio i Gradimir Gojer (SDP BiH) koji je osvojio 113.961 (31,83%) glasova. Krešimir Zubak (NHI) osvojio je tada 40.880 glasova, a u utrci su bili i Senka Nožćica (11.088) i Saša Nišandžić (2.638).
Od kraja ožujka 2001. godine do novih izbora u listopadu 2002. godine na dužnosti hrvatskog člana Predsjedništva bio je Jozo Križanović.
Godine 2002. Dragan Čović (Koalicija HDZ BiH i Demokršćani) sa 114.606 (61,52%) izabran je u Predsjedništvo BiH.
U utrci su bili i Mladen Ivanković Lijanović (Ekonomski blok HDU-Za boljitak) koji je osvojio 32.411 (17,40%) glasova, a na listi su bili i Mijo Anić (16.345), Stjepan Kljujić (9.413) te Željko Koroman (5.225).
Na hrvatsku poziciju u Predsjedništvu BiH 2006. godine dolazi Željko Komšić (SDP BiH) koji je osvojio 116.062 (39,56%) glasova. Ivo Miro Jović (HDZ BiH) tada je osvojio 76.681 (26,14%) glasova.
U utrci su bili i Božo Ljubić (HDZ 1990) sa 53.325 glasova, Mladen Ivanković Lijanović s 24.822 glasa, Zvonko Jurišić (HSP BiH) s 20.350 glasova te nezavisna kandidatkinja Irena Korjenić Javor s 2.143 glasa.
I 2010. godine Željko Komšić (SDP BiH) sa 337.065 (60,61%) glasova biva biran u Predsjedništvo.
Borjana Krišto (HDZ BiH) tog je izbornog ciklusa imala 109.758 (19,74%) glasova, Martin Raguž (Hrvatska koalicija) imao je 60.266, Jerko Ivanković Lijanović 45.497 a kao nezavisni kandidati na izborima su sudjelovali i Pero Galić (1.581), Mile Kutle (1.069) te Ferdo Galić (975)
Godine 2014. Dragan Čović (HDZ BiH) sa 128.053 (52,20%) glasova vraća se u Predsjedništvo BiH.
Njegovi protukandidati bili su Martin Raguž (HDZ 1990) koji je osvojio 94.695 (38,61%) te Živko Budimir (15.368) i Anto Popović 7.179)
U Predsjedništvo BiH se nakon izbora 2018. godine vraća Željko Komšić (DF) sa osvojenih 225.500 (52,64%) glasova.
Dragan Čović (HDZ BiH) tada je imao 158.819 (36,14%) glasova, Diana Zelenika (HDZ 1990) 25.890, Boriša Falatar iz DF-a 16.036, a Jerko Ivanković Lijanović 6.099 glasova.
Večernji list u svojoj analizi navodi kako su prvi demokratski izbori u BiH održani 18. studenog 1990, a bili su specifični po načinu glasovanja koje je omogućavalo da svaki birač ima zapravo četiri glasa.
''Amandmanskim postupkom uređeno je da se sedmočlano Predsjedništvo tadašnje Socijalističke Republike BiH bira neposredno, općim i tajnim glasovanjem. Liste za Predsjedništvo bile su takve da je svaki narod imao svoje predstavnike a četvrta je lista bila za ostale.
Članovi predsjedništva tada su bili Fikret Abdić, Alija Izetbegović, Ejup Ganić, Biljana Plavšioć, NMikola Koljević, Stjepan Kljujić i Franjo Boras. Predsjedatelj je bio Alija Izetbegović iako je Fikret Abdić osvojio najveći broj glasova.
Zubak je osvojio 330.477 (88,70%) glasova, a Ivo Komšić (Združena lista BiH - HSS, SDP BiH, UBSD, MBO, Republikanci) osvojio je 37.684 (10,11%).
U utrci su bili i Anton Štitić i Vinko Ćuro koji su osvojili oko dvije tisuće glasova.
Godine 1998. za člana Predsjedništva izabran je Ante Jelavić (HDZ BiH) koji je osvojio 189.438 (52,91%) glasova. U Predsjedništvu je sjedio s Alijom Izetbegovićem i Živkom Radišićem.
Te godine kandidat je bio i Gradimir Gojer (SDP BiH) koji je osvojio 113.961 (31,83%) glasova. Krešimir Zubak (NHI) osvojio je tada 40.880 glasova, a u utrci su bili i Senka Nožćica (11.088) i Saša Nišandžić (2.638).
Od kraja ožujka 2001. godine do novih izbora u listopadu 2002. godine na dužnosti hrvatskog člana Predsjedništva bio je Jozo Križanović.
Godine 2002. Dragan Čović (Koalicija HDZ BiH i Demokršćani) sa 114.606 (61,52%) izabran je u Predsjedništvo BiH.
U utrci su bili i Mladen Ivanković Lijanović (Ekonomski blok HDU-Za boljitak) koji je osvojio 32.411 (17,40%) glasova, a na listi su bili i Mijo Anić (16.345), Stjepan Kljujić (9.413) te Željko Koroman (5.225).
Na hrvatsku poziciju u Predsjedništvu BiH 2006. godine dolazi Željko Komšić (SDP BiH) koji je osvojio 116.062 (39,56%) glasova. Ivo Miro Jović (HDZ BiH) tada je osvojio 76.681 (26,14%) glasova.
U utrci su bili i Božo Ljubić (HDZ 1990) sa 53.325 glasova, Mladen Ivanković Lijanović s 24.822 glasa, Zvonko Jurišić (HSP BiH) s 20.350 glasova te nezavisna kandidatkinja Irena Korjenić Javor s 2.143 glasa.
I 2010. godine Željko Komšić (SDP BiH) sa 337.065 (60,61%) glasova biva biran u Predsjedništvo.
Borjana Krišto (HDZ BiH) tog je izbornog ciklusa imala 109.758 (19,74%) glasova, Martin Raguž (Hrvatska koalicija) imao je 60.266, Jerko Ivanković Lijanović 45.497 a kao nezavisni kandidati na izborima su sudjelovali i Pero Galić (1.581), Mile Kutle (1.069) te Ferdo Galić (975)
Godine 2014. Dragan Čović (HDZ BiH) sa 128.053 (52,20%) glasova vraća se u Predsjedništvo BiH.
Njegovi protukandidati bili su Martin Raguž (HDZ 1990) koji je osvojio 94.695 (38,61%) te Živko Budimir (15.368) i Anto Popović 7.179)
U Predsjedništvo BiH se nakon izbora 2018. godine vraća Željko Komšić (DF) sa osvojenih 225.500 (52,64%) glasova.
Dragan Čović (HDZ BiH) tada je imao 158.819 (36,14%) glasova, Diana Zelenika (HDZ 1990) 25.890, Boriša Falatar iz DF-a 16.036, a Jerko Ivanković Lijanović 6.099 glasova.
Večernji list u svojoj analizi navodi kako su prvi demokratski izbori u BiH održani 18. studenog 1990, a bili su specifični po načinu glasovanja koje je omogućavalo da svaki birač ima zapravo četiri glasa.
''Amandmanskim postupkom uređeno je da se sedmočlano Predsjedništvo tadašnje Socijalističke Republike BiH bira neposredno, općim i tajnim glasovanjem. Liste za Predsjedništvo bile su takve da je svaki narod imao svoje predstavnike a četvrta je lista bila za ostale.
Članovi predsjedništva tada su bili Fikret Abdić, Alija Izetbegović, Ejup Ganić, Biljana Plavšioć, NMikola Koljević, Stjepan Kljujić i Franjo Boras. Predsjedatelj je bio Alija Izetbegović iako je Fikret Abdić osvojio najveći broj glasova.
