Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić podnio je Mehanizmu za međunarodne tribunale pisanu žalbu na presudu kojom je osuđen na 40 godina zatvora zbog genocida u Srebrenici i zločina u BiH.
U podnesku na 238 stranica, Karadžić je naveo 48 "suštinskih i proceduralnih grešaka Sudskog vijeća", koje su, po njemu, dovele do toga da u ožujku ove godine bude proglašen krivim.
Karadžić smatra, kako se navodi u podnesku, da je "pogrešan proces doveo do nefer ishoda".
"Ukoliko se ne isprave, suđenja s greškom i nefer presude, poput moje, samo će ubrzati bijeg država poput Južne Afrike i Rusije od međunarodnog pravnog sustava jer je sustav politiziran i zasnovan na dvojnim standardima. To bi moglo uništiti mogućnost za međunarodnu pravdu", rekao je Karadžić u pisanoj žalbi, prenosi BIRN-Justice Report.
Haaški tribunal osudio je u ožujku na 40 godina zatvora Karadžića, proglasivši ga krivim za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti počinjene nad Muslimanima i Hrvatima tijekom rata u 20 općina, teroriziranje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. Oslobođen je krivice za genocid počinjen 1992. godine.
U dijelu žalbe koji se odnosi na genocid u Srebrenici, Karadžić je naveo da "nikada ozbiljnija osuda nije stajala na labavijim nogama". Prema riječima Karadžića, zaključak Sudskog vijeća da je sudjelovao u ubojstvima zarobljenika u Srebrenici na osnovu nejasnog presretnutog razgovora je "nesiguran, neosnovan i netočan".
Karadžić je uložio žalbu i na dio presude kojim je proglašen krivim za teroriziranje građana Sarajeva. U pisanoj žalbi je naveo da Prvostupanjsko vijeće nije cijenilo njegove naredbe da se vodi računa o civilima, kao i da je ignoriran izvještaj Ujedinjenih naroda (UN-a) o granatiranju tržnice Markale.
U dijelu presude kojim je proglašen krivim za zločine na području 20 općina u BiH, Karadžić se žalio da su njegove izjave o "političkoj autonomiji" pogrešno protumačene kako bi se izvukao zaključak o etničkom čišćenju, te dodao da je teorija udruženog zločinačkog poduhvata pogrešno primijenjena.
Uz navode o dokazima, Karadžić se žalio i na sam postupak, navodeći 26 osnova zbog kojih su, kako tvrdi, narušena njegova prava. Među njima su kršenje obveza Haaških tužitelja da mu dostave sve dokaze, kao i odluka Vijeća da mu ne dopusti da sam sebi postavlja pitanja ukoliko bi svjedočio u svoju korist.
Karadžić je naveo i da su njegova prava narušena obzirom da Vijeće nije naložilo Ratku Mladiću da odgovara na pitanja kada je pozvan kao svjedok. Mladiću se sudi za iste zločine kao Karadžiću, a trenutno je u tijeku iznošenje završnih riječi Haaškog tužiteljstva.
Haaško tužiteljstvo je također uložilo žalbu na Karadžićevu presudu, zatraživši da bude proglašen krivim za genocid počinjen 1992. godine.
Karadžić i haaški tužitelji će do kraja veljače uložiti odgovore na žalbe suprotne strane. Usmeno izlaganje žalbi bi se trebalo održati u proljeće 2018. godine, a konačna presuda se očekuje godinu dana kasnije.
U podnesku na 238 stranica, Karadžić je naveo 48 "suštinskih i proceduralnih grešaka Sudskog vijeća", koje su, po njemu, dovele do toga da u ožujku ove godine bude proglašen krivim.
Karadžić smatra, kako se navodi u podnesku, da je "pogrešan proces doveo do nefer ishoda".
"Ukoliko se ne isprave, suđenja s greškom i nefer presude, poput moje, samo će ubrzati bijeg država poput Južne Afrike i Rusije od međunarodnog pravnog sustava jer je sustav politiziran i zasnovan na dvojnim standardima. To bi moglo uništiti mogućnost za međunarodnu pravdu", rekao je Karadžić u pisanoj žalbi, prenosi BIRN-Justice Report.
Haaški tribunal osudio je u ožujku na 40 godina zatvora Karadžića, proglasivši ga krivim za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti počinjene nad Muslimanima i Hrvatima tijekom rata u 20 općina, teroriziranje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. Oslobođen je krivice za genocid počinjen 1992. godine.
U dijelu žalbe koji se odnosi na genocid u Srebrenici, Karadžić je naveo da "nikada ozbiljnija osuda nije stajala na labavijim nogama". Prema riječima Karadžića, zaključak Sudskog vijeća da je sudjelovao u ubojstvima zarobljenika u Srebrenici na osnovu nejasnog presretnutog razgovora je "nesiguran, neosnovan i netočan".
Karadžić je uložio žalbu i na dio presude kojim je proglašen krivim za teroriziranje građana Sarajeva. U pisanoj žalbi je naveo da Prvostupanjsko vijeće nije cijenilo njegove naredbe da se vodi računa o civilima, kao i da je ignoriran izvještaj Ujedinjenih naroda (UN-a) o granatiranju tržnice Markale.
U dijelu presude kojim je proglašen krivim za zločine na području 20 općina u BiH, Karadžić se žalio da su njegove izjave o "političkoj autonomiji" pogrešno protumačene kako bi se izvukao zaključak o etničkom čišćenju, te dodao da je teorija udruženog zločinačkog poduhvata pogrešno primijenjena.
Uz navode o dokazima, Karadžić se žalio i na sam postupak, navodeći 26 osnova zbog kojih su, kako tvrdi, narušena njegova prava. Među njima su kršenje obveza Haaških tužitelja da mu dostave sve dokaze, kao i odluka Vijeća da mu ne dopusti da sam sebi postavlja pitanja ukoliko bi svjedočio u svoju korist.
Karadžić je naveo i da su njegova prava narušena obzirom da Vijeće nije naložilo Ratku Mladiću da odgovara na pitanja kada je pozvan kao svjedok. Mladiću se sudi za iste zločine kao Karadžiću, a trenutno je u tijeku iznošenje završnih riječi Haaškog tužiteljstva.
Haaško tužiteljstvo je također uložilo žalbu na Karadžićevu presudu, zatraživši da bude proglašen krivim za genocid počinjen 1992. godine.
Karadžić i haaški tužitelji će do kraja veljače uložiti odgovore na žalbe suprotne strane. Usmeno izlaganje žalbi bi se trebalo održati u proljeće 2018. godine, a konačna presuda se očekuje godinu dana kasnije.
