Saša Radulović, lider srbijanskog pokreta 'Dosta je bilo', jučer je, prvog dana nakon što je ušao u Skupštinu Srbije, na svom Twitteru objavio račun prema kojem mineralna voda u skupštinskom restoranu košta, preračunato u KM, jednu marku, a kava s mlijekom samo 24 feninga! Radulović je naveo da 'ove cijene nisu uredu i da će tražiti da se mijenjaju'.
Velike plaće, velike beneficije
Iz BiH, čije institucije, također, imaju restorane, ovakvih zahtjeva nema. I dok su restorani društvene ishrane za radnike gotovo 'izumrli', oni s najvišim plaćama i brojnim beneficijama i dalje imaju mogućnost da se jeftino, a kvalitetno hrane.
Tako je, primjerice, u restoranu u zgradi državnih institucija BiH u svakodnevnoj ponudi nekoliko vrsta juhe, predjela, gotovih jela, a u ovim toplim danima državni službenici i parlamentarci mogu se osvježiti sladoledom ili zasladiti nekim od kolača koji su na jelovniku.
Tijekom nedavne posjete ovom restoranu ekipa Dnevnog avaza uvjerila se da bistra i juha od rajčice te potaž od brokula koštaju marku. Isto toliko košta i porcija nekog od priloga ili variva, a u ponudi su krumpir, riža s povrćem ili kelj s krumpirom.
Manje od marku, točnije 80 feninga, u ovom restoranu košta jogurt, kajgana i 'jaje na oko' marku i pol, dok je omlet dvije marke. Sendviči se prodaju po cijeni od dvije do tri KM, a salate od svježeg ili kiselog povrća su jednu KM.
Od gotovih jela u ponudi su teleća jetra, koja košta tri marke, a pola marke su skuplji pileći batak s roštilja i pohovani oslić, kao i pohovana piletina u susamu te bosanski čimbur.
Kolač i sladoled
Juneći čobanac je četiri KM, a rižoto od lignji je među najskupljim jelima u ovom restoranu i porcija košta šest KM. Kolači su po marku i po, a kugla sladoleda košta pola marke.
Kava u restoranima državnih institucija je 80 feninga, a s mlijekom košta marku. Cijena bezalkoholnih pića varira od marku do marku i pol.
Prema sličnim cijenama jede se i u restoranima u okviru institucija Federacije BiH i Republike Srpske.
Tanki novčanici
Nažalost, obični radnici u BiH uglavnom ne mogu sebi priuštiti redovne obroke poput onih u restoranima institucija jer bi ih morali platiti po znatno višim cijenama, što njihovi tanki novčanici ne mogu podnijeti.
A razlika između plaće običnog radnika i državnih službenika i parlamentaraca puno je veća od razlike cijene na jelovnicima u restoranu Parlamenta BiH i onih širom bh. gradova.
Velike plaće, velike beneficije
Iz BiH, čije institucije, također, imaju restorane, ovakvih zahtjeva nema. I dok su restorani društvene ishrane za radnike gotovo 'izumrli', oni s najvišim plaćama i brojnim beneficijama i dalje imaju mogućnost da se jeftino, a kvalitetno hrane.
Tako je, primjerice, u restoranu u zgradi državnih institucija BiH u svakodnevnoj ponudi nekoliko vrsta juhe, predjela, gotovih jela, a u ovim toplim danima državni službenici i parlamentarci mogu se osvježiti sladoledom ili zasladiti nekim od kolača koji su na jelovniku.
Tijekom nedavne posjete ovom restoranu ekipa Dnevnog avaza uvjerila se da bistra i juha od rajčice te potaž od brokula koštaju marku. Isto toliko košta i porcija nekog od priloga ili variva, a u ponudi su krumpir, riža s povrćem ili kelj s krumpirom.
Manje od marku, točnije 80 feninga, u ovom restoranu košta jogurt, kajgana i 'jaje na oko' marku i pol, dok je omlet dvije marke. Sendviči se prodaju po cijeni od dvije do tri KM, a salate od svježeg ili kiselog povrća su jednu KM.
Od gotovih jela u ponudi su teleća jetra, koja košta tri marke, a pola marke su skuplji pileći batak s roštilja i pohovani oslić, kao i pohovana piletina u susamu te bosanski čimbur.
Kolač i sladoled
Juneći čobanac je četiri KM, a rižoto od lignji je među najskupljim jelima u ovom restoranu i porcija košta šest KM. Kolači su po marku i po, a kugla sladoleda košta pola marke.
Kava u restoranima državnih institucija je 80 feninga, a s mlijekom košta marku. Cijena bezalkoholnih pića varira od marku do marku i pol.
Prema sličnim cijenama jede se i u restoranima u okviru institucija Federacije BiH i Republike Srpske.
Tanki novčanici
Nažalost, obični radnici u BiH uglavnom ne mogu sebi priuštiti redovne obroke poput onih u restoranima institucija jer bi ih morali platiti po znatno višim cijenama, što njihovi tanki novčanici ne mogu podnijeti.
A razlika između plaće običnog radnika i državnih službenika i parlamentaraca puno je veća od razlike cijene na jelovnicima u restoranu Parlamenta BiH i onih širom bh. gradova.
