Danas je u Kongori poseban dan. Naime, naša najstarija župljanka Milka – Milica Galić, rođena Tadić, proslavila je svoj 100. (stoti!) rođendan.
Millka – Milica, kako je zapisano u fratarskim knjigama, rođena je u Kongori, prije točno sto godina, 13. travnja 1924. god. Odrasla je u obitelji s petoro djece (uz Milicu, obitelj Tadić podigla je još tri sestre i brata Jozu).
Kako je u to vrijeme bio čest slučaj u duvanjskom kraju, u mladosti je radila («išla u najam») po našim selima, najviše u Kovačima, a kasnije često odlazi na rad u Baranju i Crnu Goru.
1961. god. udala se za Ivana Galića. Miličina udaja za Ivana bila je čin čiste ljubavi, ali i velike hrabrosti i životnog požrtvovanja jer je Ivan tek bio izišao iz zeničkoga zatvora u kojemu je robijao pet godina kao politički zatvorenik. Nažalost, zajednički život Milice i Ivana nije dugo trajao jer Ivan, iscrpljen teškim uvjetima u zeničkog zatvoru, umire 1970. god.
Ivan i Milica su 1963. god. dobili sina – jedinca Antu koji je za života bio omiljen, cijenjen i poštovan u cijelom duvanjskom kraju. I Ante je, kao i otac mu Ivan, stao na branik Hrvatske onda kad je to bilo najpotrebnije. Do zadnjega dana Domovinskog rata služio je kao predan i vrstan inženjerac i deminer. Iznenadna i prerana Antina smrt 2021. god. rastužila je Kongoru i cijelo Duvno, sve Antine kolege i ratne prijatelje koji ga se uvijek rado sjećaju i s tugom, ali i ponosom danas često opisuju Antine vrline, požrtvovanost i karakternost.
Milica Galić je proživjela težak, ali sadržajan i znakovit život. Posebno je bilo teško nakon smrti muža Ivana brinuti se o malodobnom sinu, organizirati svakodnevni život i podići kuću u kojoj Milica i danas živi. Uz to, 1993. skoro u potpunosti je izgubila vid.
Unatoč svim životnim nedaćama, Milica Galić danas je vedra duha i bistroga uma. Radi svoga iskustva i bogatih sjećanja omiljena je sugovornica rodbini i prijateljima. U ratno vrijeme znala je za svakog Kongoranina – u kojoj je postrojbi i na kojemu je položaju. Svima koji su sudjelovali u našim postrojbama takva pažnja i takva briga bila je dodatni motiv za ustrajavanje u borbi za hrvatski narod. Također, danas Milica svakodnevno sluša vjerske emisije i prijenos mise iz Međugorja na radio-valovima.
Zadržavanje vjere u Boga i povjerenja u ljude, osjećaj za svoje bližnje koje, Bogu hvala, danas Milica ima uz sebe i prihvaćanje života sa svime što on sa sobom nosi primjer je smisla življenja, smisla ljudskoga života koje nam je ovaj Miličin životni vijek pokazao i poklonio. Po ljudskim mjerilima dugi, svakako bogat i sadržajan Miličin život, izdržavanje mnogih nedaća i očuvanje osobnih, nacionalnih i vjerskih vrijednosti svima nama može biti putokaz i orijentir u našim životima.
U Kongori, 13. travnja 2024. god.
mandino.selo.com
Millka – Milica, kako je zapisano u fratarskim knjigama, rođena je u Kongori, prije točno sto godina, 13. travnja 1924. god. Odrasla je u obitelji s petoro djece (uz Milicu, obitelj Tadić podigla je još tri sestre i brata Jozu).
Kako je u to vrijeme bio čest slučaj u duvanjskom kraju, u mladosti je radila («išla u najam») po našim selima, najviše u Kovačima, a kasnije često odlazi na rad u Baranju i Crnu Goru.
1961. god. udala se za Ivana Galića. Miličina udaja za Ivana bila je čin čiste ljubavi, ali i velike hrabrosti i životnog požrtvovanja jer je Ivan tek bio izišao iz zeničkoga zatvora u kojemu je robijao pet godina kao politički zatvorenik. Nažalost, zajednički život Milice i Ivana nije dugo trajao jer Ivan, iscrpljen teškim uvjetima u zeničkog zatvoru, umire 1970. god.
Ivan i Milica su 1963. god. dobili sina – jedinca Antu koji je za života bio omiljen, cijenjen i poštovan u cijelom duvanjskom kraju. I Ante je, kao i otac mu Ivan, stao na branik Hrvatske onda kad je to bilo najpotrebnije. Do zadnjega dana Domovinskog rata služio je kao predan i vrstan inženjerac i deminer. Iznenadna i prerana Antina smrt 2021. god. rastužila je Kongoru i cijelo Duvno, sve Antine kolege i ratne prijatelje koji ga se uvijek rado sjećaju i s tugom, ali i ponosom danas često opisuju Antine vrline, požrtvovanost i karakternost.
Milica Galić je proživjela težak, ali sadržajan i znakovit život. Posebno je bilo teško nakon smrti muža Ivana brinuti se o malodobnom sinu, organizirati svakodnevni život i podići kuću u kojoj Milica i danas živi. Uz to, 1993. skoro u potpunosti je izgubila vid.
Unatoč svim životnim nedaćama, Milica Galić danas je vedra duha i bistroga uma. Radi svoga iskustva i bogatih sjećanja omiljena je sugovornica rodbini i prijateljima. U ratno vrijeme znala je za svakog Kongoranina – u kojoj je postrojbi i na kojemu je položaju. Svima koji su sudjelovali u našim postrojbama takva pažnja i takva briga bila je dodatni motiv za ustrajavanje u borbi za hrvatski narod. Također, danas Milica svakodnevno sluša vjerske emisije i prijenos mise iz Međugorja na radio-valovima.
Zadržavanje vjere u Boga i povjerenja u ljude, osjećaj za svoje bližnje koje, Bogu hvala, danas Milica ima uz sebe i prihvaćanje života sa svime što on sa sobom nosi primjer je smisla življenja, smisla ljudskoga života koje nam je ovaj Miličin životni vijek pokazao i poklonio. Po ljudskim mjerilima dugi, svakako bogat i sadržajan Miličin život, izdržavanje mnogih nedaća i očuvanje osobnih, nacionalnih i vjerskih vrijednosti svima nama može biti putokaz i orijentir u našim životima.
U Kongori, 13. travnja 2024. god.
mandino.selo.com
