Nakon toliko treninga, toliko muke i patnje, toliko polomljenih kostiju i operacija, kraj bi mu mogla donijeti štitnjača. Zvučalo mu je bezveze kada je išao kod doktora. Nije mislio da je nešto strašno. Ali negdje duboko u podsvjesti znao je koliko bi moglo biti strašno. Zna što se događalo s Janicom.
Doktor se vratio u malenu, bijelu ordinaciju bez prozora. Sjeo je na stolac preko puta Ivice i počeo objašnjavati. No, jednom od najboljih skijaša svijeta bilo je svejedno, koliko god ga on uvjeravao da nalazi nisu toliko strašni, da se sve može popraviti. U sebi, Ivica Kostelić je paničario.
Novinari su nervozno cupkali na hladnoći. Čekali su Antu Kostelića da im kaže što se zapravo događa. Nisu imali pojma da se u bolnici odvijala drama. Nisu znali da bi ovo mogao biti kraj velike karijere. Znali su samo da je Ivica Kostelić pri kraju najgore sezone otkako je počeo profesionalno skijati. Htjeli su da im objasni što se zbiva i može li Ivica zaista biti kandidat za medalju na Olimpijskim igrama u Sočiju koje će se otvoriti za nekoliko dana.
Ne žele o razlozima
‘Ima nekoliko razloga’, kaže Gips okupljenima, ‘ali nećemo sad o tome. U ponedjeljak smo saznali nešto što me jako muči, ali o tome nakon sezone’.
Novinari su se uskomešali. Što bi to moglo toliko uzdrmati velikog skijaša? Najvećeg kojeg je Hrvatska ikad imala. Procurila je informacija da je Ivica bio na analizi hormona štitnjače. Prvo se pričalo da je sve u normalnim okvirima, ali onda se saznalo da bi problem ipak mogao postojati. Smanjena je koncentracija hormona TSH, iako mu se opća slika kreće u granicama normale. Kada se radi o smanjenoj koncentraciji TSH, objasnili su stručnjaci, radi se zapravo o hipotireozi, općem smanjenju funkcije štitnjače. Šitnjača ne proizvodi dovoljno hormona i cijeli organizam radi sporije. Ivica zato nema energije, a dio simptoma je umor, slabost, depresija i usporeni ritam srca.
Nema brzinu
Svejedno, Ivica je prije odlaska u Soči u javnosti djelovao potpuno samouvjeren. ‘Za sada je moje zdravlje dobro. Olimpijske igre su motivirajuće i moj prioritet. Želim vrhunski rezultat’. Cilj mu je samo jedan - medalja. I to - zlato. Njegovi fanovi se opravdano pitaju, može li on to? U slalomu je ove sezone tek petnaesti, ukupno 38. I nedostaje mu 740 bodova da bi bio u natjecanju za vrh. No, ima malo i sreće u cijeloj priči. Naime, Ante Kostelić će postavljati kombinacijski slalom i drugu vožnju slaloma. Na sve reagira njegov otac i trener.
‘Teško je stalno biti u vrhu,’ objašnjava Ante, ‘Iako to Ivici već dugo uspijeva. Razmišljamo o trenutačnoj situaciji, preispitujemo se, gledamo druge i uskoro ćemo povući neke poteze. Sada, uoči Olimpijskih igara, potreban je mir, odmor i punjenje baterija. Znate, sve ovo je vrlo stresno i skijaše volim usporediti s automobilima - dva automobila mogu imati istu šasiju, isti izgled, isti ovjes, ali jedan ima 150 konja, a drugi 100. Tako je i u ovom slučaju. Ivica trenutačno nema potrebnu brzinu’, rekao je Ante.
To je bilo nekoliko dana prije nego što je Ivica sjedio šokiran u doktorskoj ordinaciji. Tada još nisu znali što se sprema. Ali Ante je već sve predvidio.
‘Umorni smo, to je istina. Odmorit ćemo se malo prije Sočija pa ćemo vidjeti kako će biti’. Najavio je da planiraju još skijati. Kaže da mogu odraditi sigurno još jednu ili dvije sezone.
Plač zbog koljena
Kostelić je preživio nehumane ozljede koje ga još uvijek nisu zaustavile. Jedna od njih mu je ostavila Soči u slatko-gorkom sjećanju. 2012. godine pomeo je konkurenciju. Nitko mu nije bio ni blizu, više od sekunde su kaskali za njim. Trebao je imati osmijeh preko cijelog lica.
Ali oči su mu bile pune suza dok je na postolju preuzimao mali Kristalni globus. Znao je da je koljeno gotovo. Ponovno. Znao je da će morati na operaciju, ali nije zato plakao. Plakao je zbog rehabilitacije, zbog tjedana koji će proći bez treninga i priprema za sljedeću sezonu. I bio je u pravu. Pregled liječnika Igora Borića pokazao je da mu je otkinut komad meniska. Odmah je operiran.
‘Zbog prijašnjih operacija i višegodišnjeg opterećenja došlo je do novog oštećenja meniska’ rekao je tada doktor Igor Borić.
‘Ivica je u Sočiju konačno bio sretan. Nakon mnogo vremena osvojio je bodove u spustu. Ozljeda koljena bila je težak trenutak za njega. Sve smo napravili da obrani naslov, a sada mu je ozljeda puno toga uzela. Pomeo je konkurenciju u Sočiju s nogom i pol, znao je da je u sjajnoj formi’, pričao je tada Vedran Pavlek.
Deveta operacija
Bila je to deveta operacija na koju je Ivica morao ići. I to ne samo na jednom koljenu. Operirao je križne, medijalne i lateralne ligamente. Operirao je menisk. Koljena su mu bila potpuno unakažena ožiljcima. Ali ih je nosio s ponosom, kao žrtvu za svaku pobjedu koju je odnio na svjetskoj razini. Nisu svi predviđali sretan završetak. Jedan ugledni liječnik za Globus je izjavio da stvari ne izgledaju dobro za Ivicu Kostelića. ‘U najboljem slučaju, koljeno će mu još više stradati jer u njemu nema ligamenta koji nije bio šivan. Morat će mu ugraditi umjetno koljeno da bi uopće mogao hodati. U najgorem slučaju, koljeno će mu popustiti na stazi. Popucat će svi ligamenti.
Ako u tom trenu pri velikoj brzini izleti sa staze, tada je bolje ne razmišljati o ishodu’. Bila je to, naravno, drastična reakcija, ali je o njoj trebalo razmišljati i tada. Ako ne tada, onda bi sigurno trebalo sada.
Nisu samo koljena bila problem. 2013. godine morao je odustati od veleslaloma u Val d’Isereu. Sat vremena prije utrke morao je odustati. Odrađivao je trening, no nije uspio stići do kraja. Leđa su ga potpuno izdala. Fizioterapeut Zoran Pršo nije mislio da je situacija obećavajuća, ali nadao se da će bol popustiti do utrke. No nije...
Ništa od ovoga Ivica Kostelić ne bi preživio i prebrodio da nema potpunu podršku ljudi koji ga vole. Otac Ante je uz njega svaki trenutak, kao i sestra Janica, koja je nakon svojeg umirovljenja iz vrhunskog skijanja stala uz brata i uvijek je njemu na raspolaganju.
Tabloidne drame
No jedna mu je podrška najvažnija - ona dugogodišnje djevojke, Islanđanke Elin Arnarsdottir. Ona ga prati na svim važnim natjecanjima, uvijek navija, i uz njega je i kada je najteže ozlijeđen. Često je Ivica u intervjuima pričao o svojoj velikoj ljubavi prema Elin i životu nakon skijanja.
‘Ne mogu se zamisliti u ulozi svog oca, sigurno neću biti trener. Nakon natjecateljske karijere vidim se u povijesnom institutu, gdje bih se bavio znanstvenim radom’, pričao je Ivica. Želi zasnovati obitelj. Dok skija, nema slobodnog vremena, ali nakon karijere uzet će slobodnu godinu koju će provesti na Mljetu, gdje vrijeme sporije teče.
No, čak ni u privatnom životu i ljubavi nije bilo sve toliko bajno kako bi čovjek dao naslutiti. Pojavila su se šuškanja oko navodne afere koju je imao s jednom Riječankom. Iako je Elin odustala od svoje skijaške karijere da bi bila uz Kostelića, jedan je magazin otkrio da se Ivica grli s nepoznatom plavušom u Selcu, gdje je boravio zbog rehabilitacije. Viđali su se po mračnim parkiralištima, daleko od očiju javnosti, Ivica je uvijek bio sakriven kapuljačom, no nikada nije potvrđena afera.
Elin je i dalje uz Ivicu svaki dan. Bila je uz njegov bok dok se ukrcavao na avion za Olimpijske igre. Bit će uz njega pobijedio ili ne, nastavio karijeru ili prestao profesionalno skijati zauvijek...
