Krešimir i Antonela Krišto bračni su par iz Tomislavgrada zaljubljen u prirodu, planinarenje i avanturističke prilike. Kao povratnici iz Zagreba pokrenuli su HIGHLANDER u Bosni i Hercegovini – višednevno planinarsko iskustvo na Blidinju. Tako se bave onime što ih zanima, ali i promoviraju prirodne ljepote našega kraja okupljajući ljude s različitih kontinenata. Što ih je motiviralo, odakle im entuzijazam i hrabrost za taj projekt te što sudionike čeka na ovogodišnjoj avanturi, saznajte iz razgovora.
Highlander se kao petodnevno planinarenje od 100 km prvi put pojavio u Hrvatskoj prije 8 godina, a 4 godine kasnije zahvaljujući vama dvoma stigao je i na Blidinje. Što je bila motivacija?
– Kada se prisjetimo početaka Highlandera u Hrvatskoj volimo se našaliti da je planinarski događaj nastao u zapravo najravnijem dijelu Hrvatske – u Slavoniji u Osijeku. Igor Mlinarević, koji je osmislio Highlander, dugo je boravio u Zadru, na Velebitu, pa je došao na ideju da ponudi ljudima malo drugačiji izazov uz kampiranje i noćenje u planini. Budući da smo zajedno planinarili, kao prijatelji i poslovni suradnici podržali smo prvi njegov Highlander izazov na Velebitu, i odlučili preuzeti ideju. Naš prvi pokušaj organizacije Highlandera na Blidinju bio je tijekom karantene za vrijeme koronavirusa. Žao nam je da nam tada nisu dopustili održati izazov jer bi pomogao ljudima osvijestiti to da je moguće živjeti s prirodom, da smo tako bili slobodni od korone – spavaš u svom šatoru, jedeš svoju hranu, nemaš kontakta ni s kim osim s planinom tih 5 dana. Ideja „izolacije“ na taj način bila je zanimljiva.
Što je probudilo i što održava vaš entuzijazam za projekt Highlander?
– Neke stvari nisu posao, nego su poziv, pa je tako i ovo krenulo iz želje i hobija. Od malih nogu sam u planini. Prohodao sam Velebit, Sljeme, Japetić i razne planine u Hrvatskoj, i naravno kod nas najdražu Tušnicu znam uzduž i poprijeko jer je ćaća iz Prisoja (smijeh). Blidinje i Čvrsnica oduševili su nas tijekom planinarenja s Planinarskim društvom „Orlova stina“ i rodila se ideja koju je trebalo provesti u djelo. Trebalo je osmisliti turu od 100km za 5 dana sa svime što je potrebno ljudima – mjesto za razastrijeti šator, stajališta za pojesti, popiti. Marijan Đikić nam je puno pomogao, on je svakako guru planinarenja u Tomislavgradu. – rekao je Krešimir.
Kako su ljudi reagirali na prvi Highlander, a kako reagiraju na njega danas – nakon 4 godine?
– Trebalo je probiti led. To je događaj komercijalnoga tipa – platiš da bi hodao. Znamo svi kakva su naša mišljenja – što ću plaćat’ kad mogu džaba hodat’? Ljudi nisu dovoljno upoznati s festivalskom prirodom Highlandera, stoga ne razumiju što je on zapravo. Neka se nitko ne naljuti, ali nisam siguran je li 10% naših planinara prenoćilo u šatoru na 2000 metara nv-e, a kamoli tako noćilo 5 dana pod otvorenim nebom. Ovaj događaj pomaže nam svima proširiti vidike i podići ljestvice samima sebi te izaći iz sigurne zone. – istaknuo je ovaj ljubitelj planine.
– Prednost je što uopće nitko ne mora razmišljati o hrani, o vodi, o kontrolnoj točki. Sve je već osigurano. Tebi treba samo ruksak, šator i prva pomoć. – dodala je Antonela.
Mogu li se na Highlander prijaviti i početnici u planinarenju?
– Nije nužno imati iskustvo, ali ipak je preporučljivo. Nije malo dnevno prijeći 20 km s težinom ruksaka na leđima. Kod nas su dosta zahtjevne dnevne rute, ima dosta elevacije. Tri su formata s nazivima poznatih sazviježđa koja se kod nas mogu vidjeti – originalnih 5 dana i 100 km pod nazivom Hercules, a osluškujući potrebe sudionika dodali smo format Orion od 2 dana i 30km te Pegasus od 3 dana i 50 km. Ipak je ljudima teško izdvojiti više dana jer treba uzeti i godišnji odmor i slično, stoga su dva dana za znatiželjnike sasvim u redu, a i ostavljaju mogućnost za češći odlazak na Highlander u druge zemlje. – objasnila je Antonela.
– Highlander je svjetska serija i najrašireniji planinarski događaj na svijetu, održava se u 23 zemlje, i to je sve poteklo iz Hrvatske! Kroz ta tri formata u 23 zemlje skupi se 60-ak događanja kroz godinu, stoga na dvodnevne formate možeš otići češće, družiti se i obići brojne planinarske destinacije po Europi. – ističe Krešimir.
Koliko sudionika očekujete i odakle nam dolaze?
– Highlander izazov kod nas dosada je uvijek odrađivalo oko 100 ljudi. Ta je brojka jako dobra za posjetitelje jer oni i ne žele da ih je više. Ovako je atmosfera opuštenija, intimnija, obiteljska, ljudi se upoznaju međusobno. Neki sudionici krenu sami pa upoznaju prijatelje s kojima su u kontaktu i dan-danas te posjećuju Highlandere zajedno u drugim zemljama. Naši sudionici su djeca od 7 godina koja dođu s roditeljima te planinari od 77 godina. Dolaze nam sve dobne skupine iz svih krajeva svijeta, prošle godine su stigli iz 13 zemalja. Hrvatska, Srbija, Makedonija, Slovenija, ali i Amerika, Kanada, UK, Nizozemska, Njemačka, Austrija. – kazala je Antonela.
– Čak smo imali i sudionika koji dolazi iz Afrike kojemu su naši dali nadimak Ćuma – da se ne naljuti naš Ćuma, pozivamo ga na Highlander (smijeh). – dodao je Krešimir.
Što sudionici kažu zašto se odluče posjetiti BiH?
– Sudionici uglavnom govore da oduvijek žele posjetiti BiH i da u Highlanderu vide priliku kako za planinarenje tako i za ostanak na više dana u BiH, pa obiđu i Sarajevo, Mostar, Međugorje, Ljubuški. Zapravo radimo za cijelu BiH i gradi se turizam. Puno ljudi se i vrati u BiH posjetiti nešto što su prvoga puta možda propustili. – prisjetila se riječi sudionika Antonela.
Kakva su iskustva sudionika?
– Ljudi dijele svoja iskustva po društvenim mrežama, oduševljeni su prirodom, spavanjem pod zvijezdama na 2000 m nv, vrhovima planina – posebno oduševljenje ističu za Pločno koji je na 2228 m nv treći najveći vrh u BiH. Imamo kružnu turu čiji je start u Masnoj Luci i odmah znaš sve što te čeka na turi – pogled s par vrhova na tri jezera – Blidinje, Buško i Ramsko; kanjon Veliki kuk gdje su neki dan skakala dva base jumpera – to je litica od 1350 m vertikale koja je dio naše Highlander ture. Najveća je na Balkanu, a možda i u Europi, a zanimljiva je zato što su obično ti veliki kanjoni i klisure između dvije planine, dok se ona nalazi unutar jedne planine – Čvrsnice. Ti neki detalji ljudima posebno ostaju u sjećanju. – naglasio je Krešimir.
Sudionicima dajete i uvid u povijest i druge zanimljivosti tih krajeva. O čemu sve slušaju?
– Nezaobilazna je priča o Divi Grabovčevoj, o porijeklu naziva Hajdučkih vrata, ali i o našoj flori i fauni, endemskim vrstama, boru munici, jezeru Crvenjak, vodozemcu tritomu…U svemu tome nastojimo uključiti što više ljudi, OPG-ova, domaćih proizvoda, što je sudionicima zanimljivo jer je autohtono i izvorno. Pozivamo sve ljude da dođu na start i na cilj te predstave i prodaju svoje proizvode. – pozvali su Krešimir i Antonela.
Što ljude najviše oduševi na turi?
– Ljude najviše zanimaju Hajdučka vrata, ali iznenade se brojnim drugim zanimljivostima. Vran je dragocjen zato što je neistražen i divlji. Srce Vrana je brutalno divlje i ljudi se time oduševe. Malo je zapostavljeno pa ga pokušavamo promovirati.
Da se vratimo na početak ove priče kojoj je prethodio vaš povratak iz Zagreba – što vas je navelo da se vratite životu u rodnome kraju?
– Više nam nije imalo smisla raditi i raditi, a kod kuće u Duvnu biti samo dva tjedna. Taman kad se nekako navikneš na život ovdje, moraš ići nazad u zagrebačku rutinu. Ovdje nam nije problem ni raditi ni otići na more kada znamo da je more udaljeno samo sat vremena. Tu smo sretni i zadovoljni. Shvatili smo da će nam biti lakše ovdje odgajati djecu i graditi obiteljski život i rekla bih da nismo pogriješili. – kazala je Antonela.
– Naravno da nismo. – dodaje Krešimir – Mi zapravo nikada nismo ni otišli iz Tomislavgrada, ali život te ponese, fakultet, posao…Treba sve probati i riskirati dok si mlad, ali stvaranje obitelji za nas je bila prekretnica. Ne slažem se s tim da je život ovdje mirniji jer se itekako može živo živjeti u Tomislavgradu. Na kraju krajeva, netko može živjeti u Zagrebu pa se i tamo zatvoriti u kuću. Sve je do čovjeka i njegove perspektive. Primjer smo toga da se u Tomislavgradu može uspjeti, borimo se i ustrajemo.
Za sigurnost se sudionici na Highlander izazovu ne moraju previše brinuti jer će uz njih biti članovi GSS-a BiH iz Mostara, Jablanice, Širokoga Brijega, Posušja, Livna i Tomislavgrada. Tu je uvijek i „metla“, odnosno netko tko prati sudionike i brine se da su svi stigli na kontrolne točke.
Helena Lučić/Tomislavcity
O startnim brojevima, opremi, Highlander znački, ID-booku i drugim planinarskim zanimljivostima Highlandera Blidinje više možete čuti na videu:
O iskustvima prošlogodišnjega Highlandera:
Posjetite i stranice Highlandera Blidinje: https://www.facebook.com/highlanderbih
https://www.instagram.com/highlanderbih?igsh=dHI3Y2c0aWVnaHlk
Više fotografija pogledajte OVDJE
Highlander se kao petodnevno planinarenje od 100 km prvi put pojavio u Hrvatskoj prije 8 godina, a 4 godine kasnije zahvaljujući vama dvoma stigao je i na Blidinje. Što je bila motivacija?
– Kada se prisjetimo početaka Highlandera u Hrvatskoj volimo se našaliti da je planinarski događaj nastao u zapravo najravnijem dijelu Hrvatske – u Slavoniji u Osijeku. Igor Mlinarević, koji je osmislio Highlander, dugo je boravio u Zadru, na Velebitu, pa je došao na ideju da ponudi ljudima malo drugačiji izazov uz kampiranje i noćenje u planini. Budući da smo zajedno planinarili, kao prijatelji i poslovni suradnici podržali smo prvi njegov Highlander izazov na Velebitu, i odlučili preuzeti ideju. Naš prvi pokušaj organizacije Highlandera na Blidinju bio je tijekom karantene za vrijeme koronavirusa. Žao nam je da nam tada nisu dopustili održati izazov jer bi pomogao ljudima osvijestiti to da je moguće živjeti s prirodom, da smo tako bili slobodni od korone – spavaš u svom šatoru, jedeš svoju hranu, nemaš kontakta ni s kim osim s planinom tih 5 dana. Ideja „izolacije“ na taj način bila je zanimljiva.
Što je probudilo i što održava vaš entuzijazam za projekt Highlander?
– Neke stvari nisu posao, nego su poziv, pa je tako i ovo krenulo iz želje i hobija. Od malih nogu sam u planini. Prohodao sam Velebit, Sljeme, Japetić i razne planine u Hrvatskoj, i naravno kod nas najdražu Tušnicu znam uzduž i poprijeko jer je ćaća iz Prisoja (smijeh). Blidinje i Čvrsnica oduševili su nas tijekom planinarenja s Planinarskim društvom „Orlova stina“ i rodila se ideja koju je trebalo provesti u djelo. Trebalo je osmisliti turu od 100km za 5 dana sa svime što je potrebno ljudima – mjesto za razastrijeti šator, stajališta za pojesti, popiti. Marijan Đikić nam je puno pomogao, on je svakako guru planinarenja u Tomislavgradu. – rekao je Krešimir.
Kako su ljudi reagirali na prvi Highlander, a kako reagiraju na njega danas – nakon 4 godine?
– Trebalo je probiti led. To je događaj komercijalnoga tipa – platiš da bi hodao. Znamo svi kakva su naša mišljenja – što ću plaćat’ kad mogu džaba hodat’? Ljudi nisu dovoljno upoznati s festivalskom prirodom Highlandera, stoga ne razumiju što je on zapravo. Neka se nitko ne naljuti, ali nisam siguran je li 10% naših planinara prenoćilo u šatoru na 2000 metara nv-e, a kamoli tako noćilo 5 dana pod otvorenim nebom. Ovaj događaj pomaže nam svima proširiti vidike i podići ljestvice samima sebi te izaći iz sigurne zone. – istaknuo je ovaj ljubitelj planine.
– Prednost je što uopće nitko ne mora razmišljati o hrani, o vodi, o kontrolnoj točki. Sve je već osigurano. Tebi treba samo ruksak, šator i prva pomoć. – dodala je Antonela.
Mogu li se na Highlander prijaviti i početnici u planinarenju?
– Nije nužno imati iskustvo, ali ipak je preporučljivo. Nije malo dnevno prijeći 20 km s težinom ruksaka na leđima. Kod nas su dosta zahtjevne dnevne rute, ima dosta elevacije. Tri su formata s nazivima poznatih sazviježđa koja se kod nas mogu vidjeti – originalnih 5 dana i 100 km pod nazivom Hercules, a osluškujući potrebe sudionika dodali smo format Orion od 2 dana i 30km te Pegasus od 3 dana i 50 km. Ipak je ljudima teško izdvojiti više dana jer treba uzeti i godišnji odmor i slično, stoga su dva dana za znatiželjnike sasvim u redu, a i ostavljaju mogućnost za češći odlazak na Highlander u druge zemlje. – objasnila je Antonela.
– Highlander je svjetska serija i najrašireniji planinarski događaj na svijetu, održava se u 23 zemlje, i to je sve poteklo iz Hrvatske! Kroz ta tri formata u 23 zemlje skupi se 60-ak događanja kroz godinu, stoga na dvodnevne formate možeš otići češće, družiti se i obići brojne planinarske destinacije po Europi. – ističe Krešimir.
Koliko sudionika očekujete i odakle nam dolaze?
– Highlander izazov kod nas dosada je uvijek odrađivalo oko 100 ljudi. Ta je brojka jako dobra za posjetitelje jer oni i ne žele da ih je više. Ovako je atmosfera opuštenija, intimnija, obiteljska, ljudi se upoznaju međusobno. Neki sudionici krenu sami pa upoznaju prijatelje s kojima su u kontaktu i dan-danas te posjećuju Highlandere zajedno u drugim zemljama. Naši sudionici su djeca od 7 godina koja dođu s roditeljima te planinari od 77 godina. Dolaze nam sve dobne skupine iz svih krajeva svijeta, prošle godine su stigli iz 13 zemalja. Hrvatska, Srbija, Makedonija, Slovenija, ali i Amerika, Kanada, UK, Nizozemska, Njemačka, Austrija. – kazala je Antonela.
– Čak smo imali i sudionika koji dolazi iz Afrike kojemu su naši dali nadimak Ćuma – da se ne naljuti naš Ćuma, pozivamo ga na Highlander (smijeh). – dodao je Krešimir.
Što sudionici kažu zašto se odluče posjetiti BiH?
– Sudionici uglavnom govore da oduvijek žele posjetiti BiH i da u Highlanderu vide priliku kako za planinarenje tako i za ostanak na više dana u BiH, pa obiđu i Sarajevo, Mostar, Međugorje, Ljubuški. Zapravo radimo za cijelu BiH i gradi se turizam. Puno ljudi se i vrati u BiH posjetiti nešto što su prvoga puta možda propustili. – prisjetila se riječi sudionika Antonela.
Kakva su iskustva sudionika?
– Ljudi dijele svoja iskustva po društvenim mrežama, oduševljeni su prirodom, spavanjem pod zvijezdama na 2000 m nv, vrhovima planina – posebno oduševljenje ističu za Pločno koji je na 2228 m nv treći najveći vrh u BiH. Imamo kružnu turu čiji je start u Masnoj Luci i odmah znaš sve što te čeka na turi – pogled s par vrhova na tri jezera – Blidinje, Buško i Ramsko; kanjon Veliki kuk gdje su neki dan skakala dva base jumpera – to je litica od 1350 m vertikale koja je dio naše Highlander ture. Najveća je na Balkanu, a možda i u Europi, a zanimljiva je zato što su obično ti veliki kanjoni i klisure između dvije planine, dok se ona nalazi unutar jedne planine – Čvrsnice. Ti neki detalji ljudima posebno ostaju u sjećanju. – naglasio je Krešimir.
Sudionicima dajete i uvid u povijest i druge zanimljivosti tih krajeva. O čemu sve slušaju?
– Nezaobilazna je priča o Divi Grabovčevoj, o porijeklu naziva Hajdučkih vrata, ali i o našoj flori i fauni, endemskim vrstama, boru munici, jezeru Crvenjak, vodozemcu tritomu…U svemu tome nastojimo uključiti što više ljudi, OPG-ova, domaćih proizvoda, što je sudionicima zanimljivo jer je autohtono i izvorno. Pozivamo sve ljude da dođu na start i na cilj te predstave i prodaju svoje proizvode. – pozvali su Krešimir i Antonela.
Što ljude najviše oduševi na turi?
– Ljude najviše zanimaju Hajdučka vrata, ali iznenade se brojnim drugim zanimljivostima. Vran je dragocjen zato što je neistražen i divlji. Srce Vrana je brutalno divlje i ljudi se time oduševe. Malo je zapostavljeno pa ga pokušavamo promovirati.
Da se vratimo na početak ove priče kojoj je prethodio vaš povratak iz Zagreba – što vas je navelo da se vratite životu u rodnome kraju?
– Više nam nije imalo smisla raditi i raditi, a kod kuće u Duvnu biti samo dva tjedna. Taman kad se nekako navikneš na život ovdje, moraš ići nazad u zagrebačku rutinu. Ovdje nam nije problem ni raditi ni otići na more kada znamo da je more udaljeno samo sat vremena. Tu smo sretni i zadovoljni. Shvatili smo da će nam biti lakše ovdje odgajati djecu i graditi obiteljski život i rekla bih da nismo pogriješili. – kazala je Antonela.
– Naravno da nismo. – dodaje Krešimir – Mi zapravo nikada nismo ni otišli iz Tomislavgrada, ali život te ponese, fakultet, posao…Treba sve probati i riskirati dok si mlad, ali stvaranje obitelji za nas je bila prekretnica. Ne slažem se s tim da je život ovdje mirniji jer se itekako može živo živjeti u Tomislavgradu. Na kraju krajeva, netko može živjeti u Zagrebu pa se i tamo zatvoriti u kuću. Sve je do čovjeka i njegove perspektive. Primjer smo toga da se u Tomislavgradu može uspjeti, borimo se i ustrajemo.
Za sigurnost se sudionici na Highlander izazovu ne moraju previše brinuti jer će uz njih biti članovi GSS-a BiH iz Mostara, Jablanice, Širokoga Brijega, Posušja, Livna i Tomislavgrada. Tu je uvijek i „metla“, odnosno netko tko prati sudionike i brine se da su svi stigli na kontrolne točke.
Helena Lučić/Tomislavcity
O startnim brojevima, opremi, Highlander znački, ID-booku i drugim planinarskim zanimljivostima Highlandera Blidinje više možete čuti na videu:
O iskustvima prošlogodišnjega Highlandera:
Posjetite i stranice Highlandera Blidinje: https://www.facebook.com/highlanderbih
https://www.instagram.com/highlanderbih?igsh=dHI3Y2c0aWVnaHlk
Više fotografija pogledajte OVDJE
