Stres je u današnje vrijeme postao neizostavan dio svakodnevnice gotovo svake osobe, a svatko se od nas s njim suočava i nosi na drugačiji način. Negativan utjecaj stresa na razne organske sustave i opće zdravlje organizma je znanstveno dokazan i potvrđen, stoga ga je opravdano nazivati „bolešću današnjice“.
Ljudi su zauzeti poslovnim i privatnim obvezama, pretrpan im je raspored i vremena uvijek nedostaje. Zahvaljujući najvećem blagu prirode, biljkama, ovi poremećaji se vrlo uspješno liječe. Izdvojeno je nekoliko biljaka koje se danas često primjenjuju u borbi protiv stresa.
Korijen valerijane je prava blagodat za smirenje
Valerijana ili odoljen (Valeriana officinalis L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice kozokrvnica (Caprifoliaceae). Još su grčki i rimski liječnici poznavali i primjenjivali valerijanu kod probavnih poremećaja, neredovite mjesečnice te kao dobar diuretik. Slično se koristilo i tijekom cijelog srednjeg vijeka. Valerijana je tek sredinom 18. stoljeća poznata kao sredstvo za smirenje. Raste po vlažnim livadama, nizinskim i brdskim područjima Europe i Sjeverne Amerike.
Zbog česte primjene i stalne potražnje, uzgaja se i na oraničnim površinama. Stabljika valerijane je u gornjem dijelu razgranata sa svijetloružičastim, bijelim, a ponekad i ljubičastim cvjetovima. Valerijana se vrlo lako može prepoznati po specifičnom mirisu koji se stvara tijekom sušenja, a vremenom postaje sve intenzivniji i pomalo neugodan. Riječ valeriana potječe od latinske riječi valere što znači biti zdrav.
Valerijana se u narodu naziva macina trava zbog kemijskih spojeva koji imaju feromonsko djelovanje pa privlače mačke.
Korijen valerijane prava je blagodat za smirenje. Sadrži eterično ulje i derivate valerijanske kiseline s jakim sedativnim i spazmolitičkim djelovanjem (sredstva koja smiruju grčeve glatkoga mišićja, probavnoga sustava, žučnih vodova, mokraćnih putova, bronhija i maternice). Količina i sastav aktivnih tvari, osobito eteričnog ulja razlikuju se prema geografskom području.
Zbog umirujućeg djelovanja, ljekoviti su pripravci valerijane prikladni pri uznemirenosti izazvane nervozom, tjeskobe te za smirenje prije spavanja. Znanstveni dokazi pokazuju da valerijana poboljšava kvalitetu sna i djeluje relaksirajuće. Valerijana se ne bi trebala primjenjivati više od propisane količine i ne predugo. U rano proljeće ili u jesen se vade rizomi stabljika koje su stare barem dvije godine. Operu se, očiste i pažljivo suše. Miris im je svojstven, vrlo snažan i neugodan.
Čaj od valerijane
Punu čajnu žličicu usitnjenog korijena valerijane preliti sa 2,5 dl vruće vode te ostaviti da odstoji 20 minuta. Procijediti te piti još toplo, dvije do tri šalice čaja dnevno. Ako se koristi u svrhu boljeg sna, zadnja se šalica pije 20-ak minuta prije polaska na spavanje.
Tinktura od valerijane
U staklenku od 1,5 l uliti jednu litru 40 % alkohola te u njega dodati 50 gr. usitnjenog korijena valerijane te ostaviti da odstoji 10-12 dana. Tako pripremljenu tinkturu valja dobro začepiti te staviti da stoji na tamnijem mjestu. Tinktura se uzima s vodom ili šećerom na žličici, 30-ak kapi 2-3 puta dnevno.
Matičnjak (Melissa officinalis L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice usnača (Lamiaceae). Posebno je privlačan pčelama pa tako naziv melisa dolazi od grčke riječi za pčelu. Matičnjak najčešće koristimo svjež jer ga možemo ubirati od svibnja pa sve do studenoga. Snažan miris potječe od eteričnog ulja koje se nalazi u listovima, a u ljekovite svrhe mogu se upotrebljavati svježi ili osušeni listovi. U 17. stoljeću karmelićanski redovnici su sastavili pripravak za najrazličitije bolesti koji se još danas može koristiti, a jedan od sastojaka je i matičnjak. Rasprostranjen je na području Europe oko Mediterana te u zapadnoj Aziji.
Raste na toplim, sunčanim i polusjenovitim položajima, po šumama, uz ograde i živice, na ruderalnim staništima, od nizina do 1000 m nadmorske visine. Često se sadi kao ljekovita biljka, a zbog velike sposobnosti razmnožavanja često se vrlo brzo proširi i izvan predviđenog mjesta za uzgoj. Najbolje uspijeva na vlažnom tlu bogatom hranjivim tvarima, mada odlično podnosi i siromašnija tla. Razmnožava se sjemenom ili dijeljenjem. Danas je poznato njegovo blago sedativno, antibakterijsko i karminativno djelovanje (sredstva protiv nadutosti). Stariji listovi matičnjaka se zbog trjeslovina mogu primjenjivati u obliku kupelji, jer pozitivno utječu na kožu. Pripravci matičnjaka ponajprije se upotrebljavaju za ublažavanje anksioznosti, glavobolja, kod nesanice, kod želučanih i crijevnih tegoba te nadutosti. Poboljšavaju tek, osobito kod djece. Matičnjak je čest u kulinarstvu kao začinska biljka.
Matičnjak je sastavni dio mnogih čajnih mješavina za liječenje nesanica. Eterično ulje matičnjaka iznimno je cijenjeno u kozmetičkim pripravcima. U eteričnom ulju najviše se nalazi geraniala i nerala te citronelala, ali kemijski sastav ovisi o podrijetlu i klimatskim uvjetima. Sakupljaju se listovi prije nego što biljka procvjeta, važno je da ih beremo po toplom, suhom i sunčanom vremenu a suše se na toplom i prozračnom mjestu. Koriste se za smirivanje živčanog sustava, kod nesanice, nervoze i stresa.
Matičnjak je sastavni dio brojnih mješavina, osobito u sastavu s odoljenom, hmeljom, gospinom travom i kamilicom.
Čaj od matičnjaka
Jedna žličica listova prelije se šalicom kipuće vode, ostavi da odstoji 15 min i procijedi. Pije se tri puta dnevno nakon obroka. Sigurna je biljka za upotrebu.
Hmelj smiruje nemir i razdražljivost
Hmelj (Humulus lupulus L.) je trajna penjačica iz porodice konopljevki (Cannabaceae). Hmelj je još u srednjem vijeku prepoznat kao ljekovita biljka s umirujućim djelovanjem. U narodnoj se medicini upotrebljavao za poticanje i poboljšavanje spavanja. Raste kao povijuša po grmovitim obalama i sjenovitim rubovima šuma. Ženski cvjetovi uzgojenog ili divljeg hmelja skupljeni u cvatove nalik na češere, beru se u kolovozu, u doba dozrijevanja. Na dnu zalistaka nalaze se žlijezde sa žutom, ljepljivom, gorkom izlučevinom svojstvenog mirisa koja sadrži aktivne tvari hmelja. Hmelj sušimo oprezno kako bi ženski cvatovi ostali cijeli. Samo ženske biljke imaju češere, koji sadrže eterično ulje i gorke tvari (lupulon, humulon) koje su kemijski srodne sa sastavnicama indijske konoplje. Glavne sastavnice eteričnog ulja su mircen, kariofilen, linalol i farnezen.
Zbog njihovog umirujućeg djelovanja, pripravci hmelja se rabe kod svih oblika nemira, osjećaja straha, poremećaja spavanja, neuroza, razdražljivosti te slabog teka. Prisutnost gorkih tvari potiče probavu i djeluje spazmolitički, a djeluje antibakterijski i antifugalno. Hmelj se može pripremiti kao čajna mješavina u sastavu s odoljenom, matičnjakom i gospinom travom. Nisu poznata neželjena djelovanja hmelja pa se smatra sigurnim za upotrebu, no ne preporučuje se osobama koje boluju od karcinoma dojke i endometrioze zbog estrogenih djelovanja. Kao i kod ostalih pripravaka s umirujućim djelovanjem, nepoželjna je njegova kombinacija s anesteticima ili antidepresivima. Nekada se smatrao sredstvom za »čišćenje krvi« i poticanje mjesečnice jer su skupljačice hmelja uvijek prerano dobivale mjesečnicu.
Šišarke (ženski cvjetovi) sakupljaju se krajem ljeta po lijepom i suhom vremenu i suše. Sadrže gorku tvar lupulin i male količine eteričnog ulja (0,2 – 0,5 %). Eterično ulje se u pravilu ne proizvodi jer njegova vrijednost nije značajna u odnosu na druge ekstrakte.
Šišarke se koriste u proizvodnji piva kojem daju aromu i gorčinu, a djeluju i kao konzervans. Kao gorka biljka potiče i apetit. Šišarke su sigurne za upotrebu jedino treba paziti prilikom rukovanja, jer su kod osjetljivih osoba koje su ih brale zabilježeni slučajevi dermatitisa. Jastuci se mogu puniti šišarkama za ugodan san, a mladi izdanci koji prizemno rastu zajedno s nerastvorenim listovima ubrani u proljeće (ožujak – svibanj) jestivi su. Sadrže oko 150 mg% vitamina C, 8 mg% karotina i mnogo kalija.
Čaj od hmelja
Jedna žličica prelije se sa šalicom kipuće vode i ostavi 5 minuta da odstoji poklopljeno. Pije se dva do tri puta dnevno.
Biljni jastučić
Dvije do tri šake osušenog hmelja stavljamo u pamučnu ili platnenu vrećicu i polažemo pod uzglavlje. Možemo prirediti i mješavinu hmelja, matičnjaka, lavande, gospine trave i odoljena. Takvi jastučići pod uzglavljem izrazito umiruju i poboljšavaju san.
Gospodarski.hr
Ljudi su zauzeti poslovnim i privatnim obvezama, pretrpan im je raspored i vremena uvijek nedostaje. Zahvaljujući najvećem blagu prirode, biljkama, ovi poremećaji se vrlo uspješno liječe. Izdvojeno je nekoliko biljaka koje se danas često primjenjuju u borbi protiv stresa.
Korijen valerijane je prava blagodat za smirenje
Valerijana ili odoljen (Valeriana officinalis L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice kozokrvnica (Caprifoliaceae). Još su grčki i rimski liječnici poznavali i primjenjivali valerijanu kod probavnih poremećaja, neredovite mjesečnice te kao dobar diuretik. Slično se koristilo i tijekom cijelog srednjeg vijeka. Valerijana je tek sredinom 18. stoljeća poznata kao sredstvo za smirenje. Raste po vlažnim livadama, nizinskim i brdskim područjima Europe i Sjeverne Amerike.
Zbog česte primjene i stalne potražnje, uzgaja se i na oraničnim površinama. Stabljika valerijane je u gornjem dijelu razgranata sa svijetloružičastim, bijelim, a ponekad i ljubičastim cvjetovima. Valerijana se vrlo lako može prepoznati po specifičnom mirisu koji se stvara tijekom sušenja, a vremenom postaje sve intenzivniji i pomalo neugodan. Riječ valeriana potječe od latinske riječi valere što znači biti zdrav.
Valerijana se u narodu naziva macina trava zbog kemijskih spojeva koji imaju feromonsko djelovanje pa privlače mačke.
Korijen valerijane prava je blagodat za smirenje. Sadrži eterično ulje i derivate valerijanske kiseline s jakim sedativnim i spazmolitičkim djelovanjem (sredstva koja smiruju grčeve glatkoga mišićja, probavnoga sustava, žučnih vodova, mokraćnih putova, bronhija i maternice). Količina i sastav aktivnih tvari, osobito eteričnog ulja razlikuju se prema geografskom području.
Zbog umirujućeg djelovanja, ljekoviti su pripravci valerijane prikladni pri uznemirenosti izazvane nervozom, tjeskobe te za smirenje prije spavanja. Znanstveni dokazi pokazuju da valerijana poboljšava kvalitetu sna i djeluje relaksirajuće. Valerijana se ne bi trebala primjenjivati više od propisane količine i ne predugo. U rano proljeće ili u jesen se vade rizomi stabljika koje su stare barem dvije godine. Operu se, očiste i pažljivo suše. Miris im je svojstven, vrlo snažan i neugodan.
Čaj od valerijane
Punu čajnu žličicu usitnjenog korijena valerijane preliti sa 2,5 dl vruće vode te ostaviti da odstoji 20 minuta. Procijediti te piti još toplo, dvije do tri šalice čaja dnevno. Ako se koristi u svrhu boljeg sna, zadnja se šalica pije 20-ak minuta prije polaska na spavanje.
Tinktura od valerijane
U staklenku od 1,5 l uliti jednu litru 40 % alkohola te u njega dodati 50 gr. usitnjenog korijena valerijane te ostaviti da odstoji 10-12 dana. Tako pripremljenu tinkturu valja dobro začepiti te staviti da stoji na tamnijem mjestu. Tinktura se uzima s vodom ili šećerom na žličici, 30-ak kapi 2-3 puta dnevno.
Matičnjak (Melissa officinalis L.) je trajna zeljasta biljka iz porodice usnača (Lamiaceae). Posebno je privlačan pčelama pa tako naziv melisa dolazi od grčke riječi za pčelu. Matičnjak najčešće koristimo svjež jer ga možemo ubirati od svibnja pa sve do studenoga. Snažan miris potječe od eteričnog ulja koje se nalazi u listovima, a u ljekovite svrhe mogu se upotrebljavati svježi ili osušeni listovi. U 17. stoljeću karmelićanski redovnici su sastavili pripravak za najrazličitije bolesti koji se još danas može koristiti, a jedan od sastojaka je i matičnjak. Rasprostranjen je na području Europe oko Mediterana te u zapadnoj Aziji.
Raste na toplim, sunčanim i polusjenovitim položajima, po šumama, uz ograde i živice, na ruderalnim staništima, od nizina do 1000 m nadmorske visine. Često se sadi kao ljekovita biljka, a zbog velike sposobnosti razmnožavanja često se vrlo brzo proširi i izvan predviđenog mjesta za uzgoj. Najbolje uspijeva na vlažnom tlu bogatom hranjivim tvarima, mada odlično podnosi i siromašnija tla. Razmnožava se sjemenom ili dijeljenjem. Danas je poznato njegovo blago sedativno, antibakterijsko i karminativno djelovanje (sredstva protiv nadutosti). Stariji listovi matičnjaka se zbog trjeslovina mogu primjenjivati u obliku kupelji, jer pozitivno utječu na kožu. Pripravci matičnjaka ponajprije se upotrebljavaju za ublažavanje anksioznosti, glavobolja, kod nesanice, kod želučanih i crijevnih tegoba te nadutosti. Poboljšavaju tek, osobito kod djece. Matičnjak je čest u kulinarstvu kao začinska biljka.
Matičnjak je sastavni dio mnogih čajnih mješavina za liječenje nesanica. Eterično ulje matičnjaka iznimno je cijenjeno u kozmetičkim pripravcima. U eteričnom ulju najviše se nalazi geraniala i nerala te citronelala, ali kemijski sastav ovisi o podrijetlu i klimatskim uvjetima. Sakupljaju se listovi prije nego što biljka procvjeta, važno je da ih beremo po toplom, suhom i sunčanom vremenu a suše se na toplom i prozračnom mjestu. Koriste se za smirivanje živčanog sustava, kod nesanice, nervoze i stresa.
Matičnjak je sastavni dio brojnih mješavina, osobito u sastavu s odoljenom, hmeljom, gospinom travom i kamilicom.
Čaj od matičnjaka
Jedna žličica listova prelije se šalicom kipuće vode, ostavi da odstoji 15 min i procijedi. Pije se tri puta dnevno nakon obroka. Sigurna je biljka za upotrebu.
Hmelj smiruje nemir i razdražljivost
Hmelj (Humulus lupulus L.) je trajna penjačica iz porodice konopljevki (Cannabaceae). Hmelj je još u srednjem vijeku prepoznat kao ljekovita biljka s umirujućim djelovanjem. U narodnoj se medicini upotrebljavao za poticanje i poboljšavanje spavanja. Raste kao povijuša po grmovitim obalama i sjenovitim rubovima šuma. Ženski cvjetovi uzgojenog ili divljeg hmelja skupljeni u cvatove nalik na češere, beru se u kolovozu, u doba dozrijevanja. Na dnu zalistaka nalaze se žlijezde sa žutom, ljepljivom, gorkom izlučevinom svojstvenog mirisa koja sadrži aktivne tvari hmelja. Hmelj sušimo oprezno kako bi ženski cvatovi ostali cijeli. Samo ženske biljke imaju češere, koji sadrže eterično ulje i gorke tvari (lupulon, humulon) koje su kemijski srodne sa sastavnicama indijske konoplje. Glavne sastavnice eteričnog ulja su mircen, kariofilen, linalol i farnezen.
Zbog njihovog umirujućeg djelovanja, pripravci hmelja se rabe kod svih oblika nemira, osjećaja straha, poremećaja spavanja, neuroza, razdražljivosti te slabog teka. Prisutnost gorkih tvari potiče probavu i djeluje spazmolitički, a djeluje antibakterijski i antifugalno. Hmelj se može pripremiti kao čajna mješavina u sastavu s odoljenom, matičnjakom i gospinom travom. Nisu poznata neželjena djelovanja hmelja pa se smatra sigurnim za upotrebu, no ne preporučuje se osobama koje boluju od karcinoma dojke i endometrioze zbog estrogenih djelovanja. Kao i kod ostalih pripravaka s umirujućim djelovanjem, nepoželjna je njegova kombinacija s anesteticima ili antidepresivima. Nekada se smatrao sredstvom za »čišćenje krvi« i poticanje mjesečnice jer su skupljačice hmelja uvijek prerano dobivale mjesečnicu.
Šišarke (ženski cvjetovi) sakupljaju se krajem ljeta po lijepom i suhom vremenu i suše. Sadrže gorku tvar lupulin i male količine eteričnog ulja (0,2 – 0,5 %). Eterično ulje se u pravilu ne proizvodi jer njegova vrijednost nije značajna u odnosu na druge ekstrakte.
Šišarke se koriste u proizvodnji piva kojem daju aromu i gorčinu, a djeluju i kao konzervans. Kao gorka biljka potiče i apetit. Šišarke su sigurne za upotrebu jedino treba paziti prilikom rukovanja, jer su kod osjetljivih osoba koje su ih brale zabilježeni slučajevi dermatitisa. Jastuci se mogu puniti šišarkama za ugodan san, a mladi izdanci koji prizemno rastu zajedno s nerastvorenim listovima ubrani u proljeće (ožujak – svibanj) jestivi su. Sadrže oko 150 mg% vitamina C, 8 mg% karotina i mnogo kalija.
Čaj od hmelja
Jedna žličica prelije se sa šalicom kipuće vode i ostavi 5 minuta da odstoji poklopljeno. Pije se dva do tri puta dnevno.
Biljni jastučić
Dvije do tri šake osušenog hmelja stavljamo u pamučnu ili platnenu vrećicu i polažemo pod uzglavlje. Možemo prirediti i mješavinu hmelja, matičnjaka, lavande, gospine trave i odoljena. Takvi jastučići pod uzglavljem izrazito umiruju i poboljšavaju san.
Gospodarski.hr
