Bljesak.info donosi intervju sa Ivanom Matešićem, pomoćnikom ministra u Federalnom ministarstvu pravde.
Razgovarala: Adrijana Prskalo
Koliko je pravosuđe neovisno danas, te da li najavljene promjene strukture VSTV-a mogu utjecati na njegovu neovisnost?
Promatrajući zakonski okvir u BiH, sudovi i tužiteljstva su u potpunosti nezavisni od zakonodavne i izvršne vlasti kako u pogledu izbora sudaca i tužitelja tako i u vezi sa financiranjem sudova. Dakle, formalno pravne odnosno normativno pravne pretpostavke postoje i smatram da je u cjelokupnoj reformi pravosuđa kod nas ovo jedna od najvažnijih karika koja je uspostavljena i gdje se uspjelo odvojiti sudsku vlast od uticaja zakonodavne i izvršne vlasti i na taj način je učinjen značajan korak ka postizanju načela nezavisnosti.
Osobno smatram da javnost općenito još uvijek na pravosuđe ne gleda na ovaj način kako to sugerira normativno pravni okvir. Dakle, vrlo često će te naići na kvalifikacije da je pravosuđe ovisno, da je pod uticajem ove ili one politike i da je korumpirano kao i ostale sfere života.
Međutim, smatram da ovakve ocjene generalno ne stoje. Mislim da pojedinici (dakle konkrentni suci i tužitelji) koji ne rade svoj posao na kvalitetan način uvelike doprinose stavu javnosti u pogledu neovisnosti pravosuđa. Upravo u ovom dijelu vidim odgovornost VSTV-a u pogledu izbora sudaca i tužitelja, jer oni imaju sve mehanizme u svojim rukama, bez uplitanja ikoga sa strane u izboru nositelja sudačke i tužiteljske funkcije.
Koliko oni u tom izboru pristupe profesinalno i nezavisno, cjeneći prije svega kvalitet kandidata i njegove moralne i druge karakteristike toliko ćemo imati neovisnije i profesionalnije pravosuđe. Ne mogu se eskulpirati od odgovornosti i za to kriviti izvršnu ili drugu vlast, političke stranke i njihov utjecaj, upravo oni moraju biti ti koji će datu im slobodu prijema i postavljanja sudaca i tužitelja na pravilan i pošten način koristiti.
Smatram da je trenutno VSTV preglomazno tijelo i da odvajanje na dvije institucije, jednu za izbor sudaca, a drugu za izbor tužitelja, i naravno sve druge prinadležnosti može i tekako pozitivno utjecati na njihovu neovisnost i ta vrsta rekonstrukcije VSTV je dobro došla. Mislim isto tako da imenovanje glavnih tužitelja, od razine države do kantona, od strane zakonodavne vlasti je dobro rješenje. Napominjem, samo glavnih tužitelja i to u proceduri koju će do konačnog imenovanja opet provesti neovisno tijelo, bilo VSTV u sadašnjem obliku ili u nekom drugom obliku. Za ostala imenovanja mislim da je potrebno da ostanu u okvirima VSTV-a.
VSTV ne smije postati otuđeni centar moći, kako to često čujemo od predstavnika pojedinih političkih stranaka. Ponekad određeni potezi i imenovanja upravo signaliziraju da takve kvalifikacije stoje. Upravo u ovom segmentu vidim najveći problem al ponovno ističem na njima samima je da se izbore i da nas uvjere da to nije istina.
Neujednačenost zakona u području kaznenog prava pojavljuje se kao problem. Kako riješiti ovo pitanje?
Osobno smatram da ne postoji veliko odstupanje na sve četiri razine vlasti. Dakle, smatram da to nije toliko izraženo u samom normativnom okviru. Ono što vidim problemom je puno više, to da nemamo ujednačenu sudsku praksu, nemamo Vrhovni sud na razini države koji bi radio na ujednačavanju sudske prakse koliko god je to moguće. Dakle, isti ili gotovo isti pozitivni propisi se primjenjuju, a odluke sudova znatno odstupaju i na taj način stvaraju u javnosti sliku određene nesigurnosti i nepovjerenja.
Kreiranje jedinstvenog financijskog okvira za finansiranje svih pravosudnih institucija.Koje su prednosti takve ideje?
Sigurno da bi financiranje sudova i tužiteljstava sa jednog mjesta bilo daleko jednostavnije, efikasnije i ekonomičnije. Sadašnje financiranje sudova sa 14 izvora je naravno posljedica unutarnjeg ustrojstva naše zemlje. Osobno smatram da je neralno očekivati financiranje sa jednog mjesta, ali bi bilo moguće smanjiti te izvore na četiri. Ne vidim razlog zašto, recimo u Federaciji BiH sa jednog mjesta ne bi bili financirani sudovi u svim županijama i općinama kao i federalni sudovi. Međutim smatram da će ovaj ili neki drugi način koji će reducirati broj izvora financiranja u dogledno vrijeme biti itekako aktualan i siguran sam da će uvelike pomoći na još jačoj neovisnosti pravosuđa u cijelini. Ovom problematikom se bavi i aktualna Strategija reforme sektora pravde i upravo ovo pitanje je jedno od ključnih opredjeljenja u strategiji koja je usvojena zajedno sa akcijskim planovima koji su proistekli iz nje.
Razlike u praksi entitetskih sudova i Suda BiH pri procesuiranju ratnih zločina dovele su čak do slučajeva pred Europskim sudom za ljudska prava. Kako riješiti pitanje različitog tumačenja blažeg zakona?
Bojim se da će ovo pitanje tumačenja blažeg zakona još neko vrijeme ostati neriješeno. Jedno od osnovnih načela je vremensko važenje zakona, dakle zakona koji je važio u vrijeme izvršenja kaznenog dijela. Osobno po mom mišljenju ako je on blaži za počinitelja, on se treba primjeniti i niti jedan argument koji drugačije tumači ovo pitanje po meni ne bi mogao biti prihvatljiv, koliko se god činio uvjerljivim i osnovanim.
Nažalost izgledno je da će tek odluka Europskog suda za ljudska prava u pojedinim apelacijama usmjeriti rješavanje ovog pitanja. Zaista se radi o složenom pitanju, pogotovo kada imamo djela koja u vrijeme počinjenja nisu bila kao takva propisana u tadašnjem zakonodavstvu bivše države, a postojala su kao dio europske regulative...
Sigurno da je jedna ovakva situacija opterećujuća i frustrirajuća za sve i bojim se da bi odluka Europskog suda za ljudska prava mogla proizvesti nesagledive posljedice kako za završene slučaje tako i za slučajeve koji su u tijeku. Nadajmo se da neće biti tako.
