Živjeti život tiho, nenametljivo, jednostavno, odlika je malih, običnih ljudi. U svojoj jednostavnosti oni provode svoje dane, radeći one svakodnevne poslove koji ih ispunjavaju. Ponekad ti poslovi odvedu čovjeka u njegovu kreativnu stranu. U stranu stvaranja čak i najljepših, a ponekad i zapanjujućih umjetničkih djela. Za svako stvaranje potrebno je uložiti truda, vremena, znanja, ljubavi. Na to Vas ipak nešto mora potaći, pa makar to bila i čista znatiželja.
I upravo iz znatiželje naši sugrađani Mile i Ana Ćuk iz Rumboka krenuli su u izradu neobičnih, nesvakidašnjih predmeta, ukrasa, nakita. Mile je odlaskom u mirovinu prestao sa svakodnevnim obvezama oko redovitoga posla, dok je njegova supruga Ana, radeći kao domaćica sve kućanske poslove, ipak pronalazila vremena za svoju kreativnu stranu.
Oni zajedno proizvode pomalo neobične stvari.
Mile se naime bavi izradom ukrasa u bocama. Jednake ili slične ukrase radi u različitim staklenim bocama, a iste su prvenstveno namijenjene kao neobični sadržaji za žestoka pića. Na pitanje kako je sve počelo odgovara:
- Sve je počelo kada mi je supruga od zajedničkih prijatelja na poklon dobila bocu rakije u kojoj su bile sastavljene male drvene ljestve. To je mene toliko zanimalo kako i na koji način je to urađeno da sam morao probati. Patio sam se nekoliko mjeseci dok nisam napokon skontao kako i što. Danas mi je lakše sastaviti ljestve u boci nego ih van boce napraviti i pripremiti za sastavljanje.
Ne radi Mile samo ukrase u bocama. Izrađuje on i različite objekte od šibica. Do sada je napravio nekoliko maketa crkve u Rumbocima, a jedna mu je posebno draga. Ta je naime kao poklon darovana kardinalu Puljiću u Sarajevo. A osim ovoga on izrađuje i grbove Rame, stare umanjenice od alate i pomagala kao što su vodiri, kose i kosišća, grablje, vile. Onaj nekadašnji svakodnevni alat bez kojeg nije bila niti jedna kuća u Rami. A koje drvo za izradu ovih predmeta koristite:
- Pretežito je to javor, ali i druga meka drveća, koja se daju lako obrađivati. Ponekad radim i u tvrđem drvetu kao što je orah ili hrast, bukva.
No, pomalo je Mile ipak najponosniji na svoje ukrasne boce. Jer za njih kaže:
- Od kada sam ih počeo raditi nema ih gdje nisu sve završile. U raznim državama i kod raznih ljudi. Uglavnom sam to poklanjao, ali bilo je i onih koji su to kupovali od mene i poklanjali drugima.
I zaista, sa naočigled tako jednostavnim i primitivnim alatom ovaj čovjek radi tako neobične stvari, i još k tome sklapa ih u bocama.
A dok on to radi, s druge strane stola njegova supruga Ana radi svoje rukotvorine. Ona naime izrađuje prekrasne ogrlice koje nose Ramske majke i djevojke prvenstveno uz narodnu nošnju.
- Sve što mi treba za izradu jedne ogrlice je iglica, različiti konci, bobčići i pokoje dugme. Naravno i kovanice različitog novca.
Radi Ana zaista prekrasne ogrlice. A kada nešto proizvedete onda ste najponosniji kada se vaš proizvod dopadne ljudima, kada oni to cijene i vide ljepotu u tome. Ana je ponosna na činjenicu da nekoliko članica naše skupine „Čuvarice“ ima upravo njene ogrlice.
- E to mi je posebno drago, ne zbog toga što mi je starija kćer članica „Čuvarica“, nego zbog činjenice da im se to dopalo i da su uzimale baš od mene nakit koji su uklopile u svoju nošnju.
Ukrašava Ana svoje ogrlice različitim novcem. Hrvatskim kunama, euro centima, ali i starim novčićima iz vremena Austrougarske monarhije. Na upit za koga to prvenstveno radi odgovara nam:
- Najviše radim za žene i različite ukrasne lutke u narodnim nošnjama, po narudžbi, ali imam i gotovih ogrlica, ako se nekome dopadnu da može uzeti. Radim naravno i po željama žena. Da li će donijeti svoj materijal, svoje novčiće, ukrase. Onako kako žele ja ću napraviti. Različiti novčići i izrada utječu i na cijenu same ogrlica.
U toplini obiteljskoga doma, dok su im djeca po svijetu na različitim poslovima, Mile i Ana provode svoju svakodnevicu. Živeći na selu, radeći seoske poslove, uređujući svoj dom i okućnicu, pronalaze vremena i za ovakve stvari. Svojim trudom i umijećem stvaraju zanimljive, nesvakidašnje predmete. Ostavljaju trag u vremenu za neke buduće generacije. A ukoliko ima onih ljudi koji su zainteresirani za njihove rukotvorine neka im se slobodno jave. Susretljivi su to ljudi i jednostavni u svojoj naravi.
Hvala Mili i Ani za darovano vrijeme i gostoprimstvo. Hvala im i za to što od zaborava čuvaju jednu tradiciju izrade predmeta koji su nekada od svakodnevne uporabe danas došli do toga da se otimaju od zaborava. Neka ih zdravlje prati u nadolazećim vremenima, da nam naprave još puno stvari kojima ćemo se diviti.
