Oni su Toni i Ines Pavić iz Livna i otvoreno govore o tome kako im sljepoća u glazbenoj umjetnosti nije nikakva prepreka, prenosi Nova TV.
Upravo suprotno, učinila ih je snažnijim ljudima koji cijene život i dobro znaju kako se za uspjeh, pa tako i onaj glazbeni, treba truditi. Kakav ni duet ovi mladi glazbenici mogli imati, kažu, nego životan.
U knjizi života sabrani su svi odgovori na pitanja koja im ljudi često postavljaju. Ines i Toni slijepi su od rođenja, a ovi stihovi odraz su i njihova stava prema svijetu. Kako bi se ostvarili u glazbi, ali i bilo čemu drugom, ulažu mnogo truda.
No tada je uspjeh još slađi. ”U nekom trenutku u meni se probudio pozitivan inat i super mi je ta riječ ne možeš jer ti onda ja dokažem da mogu, i to bolje od tebe. U takvoj situaciji da bi bio dobar, moraš biti najbolji”, kaže Toni. Svoj glazbeni talent otkrili su još u djetinjstvu.
Uz to što pjeva, Toni svira i tri instrumenta. A Ines, inače i studentica novinarstva, svojem bratu vodi društvene mreže te je zadužena i za sve ostale odnose s javnošću. ”Puno konstruktivnih prijedloga, dobre suradnje. Kritika, ali i puno podrške”, govori.
No okušala se Ines i u skladanju. Ipak, za to je više zaslužan Toni. Uz to, on piše i pjesme. Ona posljednja nosi naziv ”Melankolija”. ”Sve doživljavam prilično emotivno. Mislim da bi trebalo glazbu tako doživljavati.
Ako nemaš neki odnos prema tome, teško da može izaći išta što je uvjerljivo”, smatra. Ovom je pjesmom, kaže, podigao svoju glazbenu priču na viši i ozbiljan nivo. I to mu je vrlo važno jer ova je umjetnost za njega sve. ”Uvijek govorim jednu te istu stvar. Fascinantno je kad osoba koja nema koljeno uspije skočiti, fascinantno je kad netko tko ne vidi skija, ili ne čuje pa svira.
Ovo nije ništa spektakularno ili drugačije od bilo čega što je normalno, ali apsolutno je važno truditi se i to te u svakom slučaju ojača u životu. Sve polazi od glazbe i sve završava s glazbom”, objašnjava Toni. Glazba ih i pokreće te čini život ispunjenim. Među prvima ovi su glazbenici održali i online koncert u vremenu pandemije.
”Mislim da bi svaki čovjek u životu trebao pronaći nešto što ga istinski raduje i posvetiti se tome da to dovede na lijepu razinu koja mu omogućava da od toga živi lijepo”, kaže Toni. Stihovi su ti koji pronađu Tonija više nego što on traži njih, kaže. Tako je nedavno nastala i pjesma za koju bi rado da je otpjeva Željko Samardžić.
”Cijela melodija i tekst jako podsjeća na njegove pjesme koje su popularne. Svima kojima sam pustio kažu kako ispada kao da sam Samardžiću pisao, a ne sebi. Bilo bi super da nekako dođem do njega.
Mislim da bi on to jedini mogao iznijeti na pravi način”, smatra Toni. Toni i Ines ne žele živjeti tuđu sliku života, ostvarivati tuđe ambicije i ideale, već svoje. Zato će objeručke, ako treba, prihvatiti i mogući rizik.
Upravo suprotno, učinila ih je snažnijim ljudima koji cijene život i dobro znaju kako se za uspjeh, pa tako i onaj glazbeni, treba truditi. Kakav ni duet ovi mladi glazbenici mogli imati, kažu, nego životan.
U knjizi života sabrani su svi odgovori na pitanja koja im ljudi često postavljaju. Ines i Toni slijepi su od rođenja, a ovi stihovi odraz su i njihova stava prema svijetu. Kako bi se ostvarili u glazbi, ali i bilo čemu drugom, ulažu mnogo truda.
No tada je uspjeh još slađi. ”U nekom trenutku u meni se probudio pozitivan inat i super mi je ta riječ ne možeš jer ti onda ja dokažem da mogu, i to bolje od tebe. U takvoj situaciji da bi bio dobar, moraš biti najbolji”, kaže Toni. Svoj glazbeni talent otkrili su još u djetinjstvu.
Uz to što pjeva, Toni svira i tri instrumenta. A Ines, inače i studentica novinarstva, svojem bratu vodi društvene mreže te je zadužena i za sve ostale odnose s javnošću. ”Puno konstruktivnih prijedloga, dobre suradnje. Kritika, ali i puno podrške”, govori.
No okušala se Ines i u skladanju. Ipak, za to je više zaslužan Toni. Uz to, on piše i pjesme. Ona posljednja nosi naziv ”Melankolija”. ”Sve doživljavam prilično emotivno. Mislim da bi trebalo glazbu tako doživljavati.
Ako nemaš neki odnos prema tome, teško da može izaći išta što je uvjerljivo”, smatra. Ovom je pjesmom, kaže, podigao svoju glazbenu priču na viši i ozbiljan nivo. I to mu je vrlo važno jer ova je umjetnost za njega sve. ”Uvijek govorim jednu te istu stvar. Fascinantno je kad osoba koja nema koljeno uspije skočiti, fascinantno je kad netko tko ne vidi skija, ili ne čuje pa svira.
Ovo nije ništa spektakularno ili drugačije od bilo čega što je normalno, ali apsolutno je važno truditi se i to te u svakom slučaju ojača u životu. Sve polazi od glazbe i sve završava s glazbom”, objašnjava Toni. Glazba ih i pokreće te čini život ispunjenim. Među prvima ovi su glazbenici održali i online koncert u vremenu pandemije.
”Mislim da bi svaki čovjek u životu trebao pronaći nešto što ga istinski raduje i posvetiti se tome da to dovede na lijepu razinu koja mu omogućava da od toga živi lijepo”, kaže Toni. Stihovi su ti koji pronađu Tonija više nego što on traži njih, kaže. Tako je nedavno nastala i pjesma za koju bi rado da je otpjeva Željko Samardžić.
”Cijela melodija i tekst jako podsjeća na njegove pjesme koje su popularne. Svima kojima sam pustio kažu kako ispada kao da sam Samardžiću pisao, a ne sebi. Bilo bi super da nekako dođem do njega.
Mislim da bi on to jedini mogao iznijeti na pravi način”, smatra Toni. Toni i Ines ne žele živjeti tuđu sliku života, ostvarivati tuđe ambicije i ideale, već svoje. Zato će objeručke, ako treba, prihvatiti i mogući rizik.
