U utorak u 19h bit će predstavljena knjiga u OŠ Veselka Tenžere na Uzdolu Anice Grubeša-Nikolić porijeklom s Uzdola, a nastanjena u Sarajevu. Zbirka pjesama nosi naziv „Bez tebe“.
U organizaciju predstavljanja uključeni su djelatnici OŠ, učenici i njihovi roditelji. Za glazbeni predah zadužena je Etno skupina „Čuvarice“ i Kulturno-umjetničko društvo Uzdol.
Recenziju knjige pisao je Izet Mujezin, a izdavač knjige je „Obrazovanje gradi BiH-Jovan Divjak“.
Promociju knjige održala je u Nacionalnoj biblioteci, ali i na Sajmu knjiga u Sarajevu.
Anica je rođena 23.6.1946. godine na Uzdolu. Četiri razreda osnovne škole završila je na Uzdolu. Težak seoski život nije je poštedio rada na njivi i u šumi kada je povrijedila svoje oči, a vid joj je počeo od tada slabiti. Nakon operacije u Sarajevu, stanje se pogoršalo, te je ubrzo oslijepila. U Sarajevu se školuje u školi za slijepe i slabovidne osobe, a pjesme počinje pisati još u djetinjstvu. Od prve njezine napisane pjesme prošlo je punih 60 godina. U Beogradu je završila Fizioterapeutsku školu, nakon čega se zaposlila na Institutu za fizijatriju i rehabilitaciju na Ilidži. Udana je i majka dvije kćerke.
„Ljudi misle da slijepi samo plaču, tuguju i šute, a mi živimo kao i drugi ljudi, normalno!“-
Dođimo i budimo dio ove lijepe priče!
U organizaciju predstavljanja uključeni su djelatnici OŠ, učenici i njihovi roditelji. Za glazbeni predah zadužena je Etno skupina „Čuvarice“ i Kulturno-umjetničko društvo Uzdol.
Recenziju knjige pisao je Izet Mujezin, a izdavač knjige je „Obrazovanje gradi BiH-Jovan Divjak“.
Promociju knjige održala je u Nacionalnoj biblioteci, ali i na Sajmu knjiga u Sarajevu.
Anica je rođena 23.6.1946. godine na Uzdolu. Četiri razreda osnovne škole završila je na Uzdolu. Težak seoski život nije je poštedio rada na njivi i u šumi kada je povrijedila svoje oči, a vid joj je počeo od tada slabiti. Nakon operacije u Sarajevu, stanje se pogoršalo, te je ubrzo oslijepila. U Sarajevu se školuje u školi za slijepe i slabovidne osobe, a pjesme počinje pisati još u djetinjstvu. Od prve njezine napisane pjesme prošlo je punih 60 godina. U Beogradu je završila Fizioterapeutsku školu, nakon čega se zaposlila na Institutu za fizijatriju i rehabilitaciju na Ilidži. Udana je i majka dvije kćerke.
„Ljudi misle da slijepi samo plaču, tuguju i šute, a mi živimo kao i drugi ljudi, normalno!“-
Dođimo i budimo dio ove lijepe priče!
