Naftna tvrtka Saudi Armco proizvodi gotovo 12 posto svjetskih zaliha nafte, što je i do pet puta više od najveće privatne tvrtke koja se bavi proizvodnjom nafte i njezinih prerađevina, ExonMobil. Zbog činjenice da leži na najvećem svjetskom nalazištu nafte, Saudi Armco, izlaskom na tržište, mogla bi postati ček pet puta vrijednija od Applea, te time postati najvrjednija tvrtka u svijetu, a njezina privatizacija postat će najveća u povijesti planete.
Uz privatizaciju najveće naftne kompanije vežu se tri priče. Jedna od njih je činjenica da je Saudijskoj Arabiji potrebna ova privatizacija kako bi se smanjila ovisnost o nafti, i da počne koristiti naftu u svrhu financijske diverzifikacije. Druga je utjecaj na globalne financije. I treće, što seže dalje od same ekonomije, je učinak na Bliskom istoku.
Saudijska Arabija dugi niz godina ima jedan problem, a to je ovisnost o samo jednoj industriji. Zbog te ovisnosti sve druge industrije ne mogu se razvijati u skladu i potrebama svjetskih tržišta. Ovaj problem poznatiji je pod nazivom nizozemska bolest, koja je kao takva imenovana po primjeru Nizozemske koja je nakon što je razvijen sustav proizvodnje plina iz Sjevernog mora, svu snagu, gospodarstvo i ekonomiju usmjerila samo na proizvodnju plina, zanemarujući ostale industrije koje su time postale manje konkurentne.
Nizozemska je posegnula za ovom metodom zbog snažnog civilnog društva i razvijenosti, no energetska industrija nikada nije dosegnula razinu ovisnosti poput one u Saudijskoj Arabiji ili Rusiji. Zbog toga je saudijski princ Mohammed bin Salman, najavio 'Viziju 2030', plan koji uključuje porast zarade za zemlju od prodaje dijela tvrtke Armaco, a koja će se uložiti u financiranje drugih industrija. Sve s ciljem izgradnje najvećeg suverenog fonda bogatstva na planeti Zemlji. Prema njegovom planu dio novca od prodaje tvrtke ići će u domaće investicije, a dio u inozemna ulaganja.
Dobro promišljeni potez Vlade ili pravi tržišni manevar?
Njegova je namjera dobra, ukoliko uzmemo u obzir nedavni veliki pad cijena nafte kao i činjenicu da nije dobro oslanjati se samo na jedan izvor prihoda. Kritičari pak s druge strane napominju kako je ovo degradacija najveće svjetske industrije, te kako je više potez Vlade nego pravi tržišni manevar, no sigurno je teško predvidjeti što bi se događalo u budućnosti sa zemljom koja sve što ima ulaže u samo jedan sektor, koji možda i propada.
Princ Salman, 30-godišnjak koji je nasljednik trona vladajuće kraljevske obitelji, predlaže ulaganje u turizam, zdravstvo, proizvodnju i obrazovanje. Jedan od ciljeva koje je postavio je i povećanje udjela privatnog sektora u gospodarstvu od 40 na 65 posto.
Ako se to dogodi, tvrdi, saudijska Arabija će postati više 'normalna', kao i druge zemlje u kojima postoji nekoliko jakih sektora. Ovakva će promjena zasigurno utjecati i na promjene unutar samog društva i na karakter nacije.
Postavlja se pitanje utjecaja ove odluke na globalne financije, odnosno kako će na njih utjecati sama prodaja najveće naftne kompanije na svijetu te kako će reagirati na stvaranje i razvoj novog najvećeg fonda bogatstva. Što se tiče prodaje, ona će biti veliki test za ulagače i pokazati koliko su spremni uložiti u tvrtku koja se pokazala kao pravi rudnik bogatstva. Ovdje se raspravlja i o pitanju kojom se brzinom ovisnost svijeta o nafti može smanjiti. Što se tiče fondova, suvereni fondovi sve više zauzimaju moralna stajališta, poput Nizozemske koja je prodala svoje bogatstvo ugljena radi razvoja tehnologije za očuvanje okoliša. Saudijska Arabija dobro je poznati investitor, a ako će sve ići prema planu, njezino bi bogatstvo trebalo biti samo veće.
Ukoliko Saudijska Arabija i njezino gospodarstvo postanu široko raspršeni po svijetu, to bi se najviše odrazilo na njezine susjede. Ukoliko se ova prodaja, odnosno privatizacija pokaže kao dobar potez, to bi moglo nagnati i ostale zemlje u susjedstvu na učine isto. Otvaranjem investitorima, te će zemlje morati početi poštivati internacionalne porezne i pravne regulative i zakone. Što je svakako dobro za svijet, piše The Independent.
Uz privatizaciju najveće naftne kompanije vežu se tri priče. Jedna od njih je činjenica da je Saudijskoj Arabiji potrebna ova privatizacija kako bi se smanjila ovisnost o nafti, i da počne koristiti naftu u svrhu financijske diverzifikacije. Druga je utjecaj na globalne financije. I treće, što seže dalje od same ekonomije, je učinak na Bliskom istoku.
Saudijska Arabija dugi niz godina ima jedan problem, a to je ovisnost o samo jednoj industriji. Zbog te ovisnosti sve druge industrije ne mogu se razvijati u skladu i potrebama svjetskih tržišta. Ovaj problem poznatiji je pod nazivom nizozemska bolest, koja je kao takva imenovana po primjeru Nizozemske koja je nakon što je razvijen sustav proizvodnje plina iz Sjevernog mora, svu snagu, gospodarstvo i ekonomiju usmjerila samo na proizvodnju plina, zanemarujući ostale industrije koje su time postale manje konkurentne.
Nizozemska je posegnula za ovom metodom zbog snažnog civilnog društva i razvijenosti, no energetska industrija nikada nije dosegnula razinu ovisnosti poput one u Saudijskoj Arabiji ili Rusiji. Zbog toga je saudijski princ Mohammed bin Salman, najavio 'Viziju 2030', plan koji uključuje porast zarade za zemlju od prodaje dijela tvrtke Armaco, a koja će se uložiti u financiranje drugih industrija. Sve s ciljem izgradnje najvećeg suverenog fonda bogatstva na planeti Zemlji. Prema njegovom planu dio novca od prodaje tvrtke ići će u domaće investicije, a dio u inozemna ulaganja.
Dobro promišljeni potez Vlade ili pravi tržišni manevar?
Njegova je namjera dobra, ukoliko uzmemo u obzir nedavni veliki pad cijena nafte kao i činjenicu da nije dobro oslanjati se samo na jedan izvor prihoda. Kritičari pak s druge strane napominju kako je ovo degradacija najveće svjetske industrije, te kako je više potez Vlade nego pravi tržišni manevar, no sigurno je teško predvidjeti što bi se događalo u budućnosti sa zemljom koja sve što ima ulaže u samo jedan sektor, koji možda i propada.
Princ Salman, 30-godišnjak koji je nasljednik trona vladajuće kraljevske obitelji, predlaže ulaganje u turizam, zdravstvo, proizvodnju i obrazovanje. Jedan od ciljeva koje je postavio je i povećanje udjela privatnog sektora u gospodarstvu od 40 na 65 posto.
Ako se to dogodi, tvrdi, saudijska Arabija će postati više 'normalna', kao i druge zemlje u kojima postoji nekoliko jakih sektora. Ovakva će promjena zasigurno utjecati i na promjene unutar samog društva i na karakter nacije.
Postavlja se pitanje utjecaja ove odluke na globalne financije, odnosno kako će na njih utjecati sama prodaja najveće naftne kompanije na svijetu te kako će reagirati na stvaranje i razvoj novog najvećeg fonda bogatstva. Što se tiče prodaje, ona će biti veliki test za ulagače i pokazati koliko su spremni uložiti u tvrtku koja se pokazala kao pravi rudnik bogatstva. Ovdje se raspravlja i o pitanju kojom se brzinom ovisnost svijeta o nafti može smanjiti. Što se tiče fondova, suvereni fondovi sve više zauzimaju moralna stajališta, poput Nizozemske koja je prodala svoje bogatstvo ugljena radi razvoja tehnologije za očuvanje okoliša. Saudijska Arabija dobro je poznati investitor, a ako će sve ići prema planu, njezino bi bogatstvo trebalo biti samo veće.
Ukoliko Saudijska Arabija i njezino gospodarstvo postanu široko raspršeni po svijetu, to bi se najviše odrazilo na njezine susjede. Ukoliko se ova prodaja, odnosno privatizacija pokaže kao dobar potez, to bi moglo nagnati i ostale zemlje u susjedstvu na učine isto. Otvaranjem investitorima, te će zemlje morati početi poštivati internacionalne porezne i pravne regulative i zakone. Što je svakako dobro za svijet, piše The Independent.
