Jupiterov mjesec Europa već se dugo vremena promatra kao vrlo izgledan kandidat za mjesto na kojem bi se mogao pronaći izvanzemaljski oblik života jer znanstvenici vjeruju da se ispod ledene kore tog mjeseca nalazi veliki slani ocean.
Već dugo vremena percepciju o mogućem životu na Europi oblikuje činjenica da kroz njezinu koru u atmosferu izlaze veliki stupovi pare pod pritiskom, a znanstvenici su dosad bili uvjereni da je riječ o vodenoj pari.
NASA-ini znanstvenici sad su prvi put i direktno otkrili prisutnost vodene pare u Europinoj atmosferi te time odagnali i najveće sumnje u to da Jupiterov satelit skriva vodu ispod svoje površine, javlja Zimo.co.
Otkriće je napravljeno korištenjem opservatorija W. M. Keck na Havajima, gdje je međunarodni tim stručnjaka analizirao kemijski sastav atmosfere Europe koristeći podatke dobivene spektrografom.
Tražili su određene frekvencije infracrvenog svjetla koje su povezane s prisutnošću određenih tipova molekula te su upravo na taj način pronašli i frekvenciju koja je povezana s prisutnošću molekula vode. To je ujedno i prvi put da je pronađen direktan dokaz postojanja vodene pare iznad površine Europe.
Dakle prisutnost vode je potvrđena, no u plinovitom agregatnom stanju.
"Dok još uvijek nismo direktno otkerili tekuću vodu, pronašli isući najbolju stvar, vodu u obliku pare", kaže Lucas Paganini, NASA-in planetarni znanstvenik.
Paganini i njegov tim otkrili su da se ti izvori vodene pare koja izbija s površine Europe pojavljuju jednom u 17 dana. No jednom kad se dogodi erupcija, onda se to događa punom snagom, odnosno oslobađanjem 2360 kilograma materijala po sekundi, što je dovoljno vode da se u nekoliko minuta napuni olimpijski bazen.
Znanstvenici sad još više vjeruju da se ispod ledene površine Europe nalazi ocean, no postoji i još jedno moguće objašnjenje za vodenu paru u Europinoj atmosferi - plitki bazeni tekuće vode netom ispod ledene površine.
NASA-ina nedavno potvrđena misija na Europu - Clipper, trebala bi popuniti preostale rupe u tom istraživanju, odnosno maknuti i upitnik s pitnaja postoji li tekuća voda na Europi? Ta je misija zakazana za 2025. godinu.
Dakle, do kraja idućeg desetljeća najveći Europin misterij bit će nam poznat.
Već dugo vremena percepciju o mogućem životu na Europi oblikuje činjenica da kroz njezinu koru u atmosferu izlaze veliki stupovi pare pod pritiskom, a znanstvenici su dosad bili uvjereni da je riječ o vodenoj pari.
NASA-ini znanstvenici sad su prvi put i direktno otkrili prisutnost vodene pare u Europinoj atmosferi te time odagnali i najveće sumnje u to da Jupiterov satelit skriva vodu ispod svoje površine, javlja Zimo.co.
Otkriće je napravljeno korištenjem opservatorija W. M. Keck na Havajima, gdje je međunarodni tim stručnjaka analizirao kemijski sastav atmosfere Europe koristeći podatke dobivene spektrografom.
Tražili su određene frekvencije infracrvenog svjetla koje su povezane s prisutnošću određenih tipova molekula te su upravo na taj način pronašli i frekvenciju koja je povezana s prisutnošću molekula vode. To je ujedno i prvi put da je pronađen direktan dokaz postojanja vodene pare iznad površine Europe.
Dakle prisutnost vode je potvrđena, no u plinovitom agregatnom stanju.
"Dok još uvijek nismo direktno otkerili tekuću vodu, pronašli isući najbolju stvar, vodu u obliku pare", kaže Lucas Paganini, NASA-in planetarni znanstvenik.
Paganini i njegov tim otkrili su da se ti izvori vodene pare koja izbija s površine Europe pojavljuju jednom u 17 dana. No jednom kad se dogodi erupcija, onda se to događa punom snagom, odnosno oslobađanjem 2360 kilograma materijala po sekundi, što je dovoljno vode da se u nekoliko minuta napuni olimpijski bazen.
Znanstvenici sad još više vjeruju da se ispod ledene površine Europe nalazi ocean, no postoji i još jedno moguće objašnjenje za vodenu paru u Europinoj atmosferi - plitki bazeni tekuće vode netom ispod ledene površine.
NASA-ina nedavno potvrđena misija na Europu - Clipper, trebala bi popuniti preostale rupe u tom istraživanju, odnosno maknuti i upitnik s pitnaja postoji li tekuća voda na Europi? Ta je misija zakazana za 2025. godinu.
Dakle, do kraja idućeg desetljeća najveći Europin misterij bit će nam poznat.
