Prvo čitanje donosi nam neočekivano obraćenje Ninivljana na propovijed proroka Jone. Niniva i njezini stanovnici bili su u očima Izraelaca smatrani zakleti neprijatelji Gospodina i Njegovog izabranog naroda, i stoga su, prema ljudskom shvaćanju Židova, koje je dijelio i sam Jona, zaslužili potpuno uništenje. Međutim, događa se ono što je nama ljudima nemoguće, a Bogu moguće: teški grješnici, prokletnici obraćaju se na navještaj proroka Jone, povjeruju u Gospodina, čine post i pokoru, mijenjaju način života. Vidjevši takvo iskreno obraćenje Bog se smiluje gradu Ninivi i odustaje od kazne koju je navijestio kroz prorokova usta. Kako na to reagira Jona kao Božji prorok i u neku ruku simbolični predstavnik izabranog naroda? Njemu bi krivo i naljutio se na takvo Božje postupanje, i time pokazuje da i njemu treba obraćenje, da i on još uvijek nije dovoljno sazrio u svojoj vjeri. Koliko često mi vjernici reagiramo na isti način, ozlojeđeni što je nekoga Gospodin obratio s krivog puta, a nije ga pri tome teško kaznio? Zar takve misli ne pokazuju da smo i mi još uvijek potrebni obraćenja i duhovnog rasta?
Kolika je potreba obraćenja, i to hitnog, dobro nam ukazuje apostol Pavao u 2. misnom čitanju iz Prve Poslanice Korinćanima kada naviješta: “Vrijeme je kratko!” Ovaj svijet, koji djeluje tako važan, u kojem je materijalno postalo osnovni kriterij življenja i ponašanja, u biti je prolazan i njegovo vrijeme neumitno istječe. Ono jedino što ostaje za vječnost jest ljubav koju iskazujemo Bogu i ljudima. Kršćanin mora odbaciti svjetski mentalitet, mora obratiti cijelo svoje biće s prolaznih i propadljivih vrijednosti svijeta i materije na ona neprolazna i nepropadljiva bogatstva koja pružaju samo Isus Krist i Njegovo Kraljevstvo. Pavao nas poziva da svoj životni, osobni i zajednički hod usmjerimo na slavni Kristov dolazak, jer ušli smo u posljednje doba ljudske povijesti.
Poruke Božje riječi koje slušamo kod proroka Jone i apostola Pavla bivaju ujedinjene u središnjem dijelu Službe riječi 3. nedjelje kroz godinu, odnosno u pozivu Krista Kralja objavljenom u Evanđelju po Marku: ”Ispunilo se vrijeme, približilo se Kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte Evanđelju!” Ispunjenje vremena znači da povijest spasenja u osobi Isusa Krista ulazi u svoju puninu, približavanjem Kraljevstva Božjeg ostvaruje se Božji naum, uspostava Božjeg Kraljevstva, koje se događa tijekom ljudske povijesti. Tom Božjem zahvatu u ljudsku povijest mora odgovoriti čovjek, i ovdje dobivaju na važnosti pozivi koje Isus upućuje svima nama: ”Obratite se!” gdje je čovjek pozvan da promijeni svoj mentalitet i uskladi se s Božjom voljom; “Vjerujte Evanđelju!”, odnosno Kristu koji spašava i oslobađa. Da bi bilo moguće obraćenje potrebni su i apostoli, “ribari ljudi” koji će druge hvatati u Božju mrežu, i stoga je važno da ima i onih koji, poput prvih učenika, oduševljeno i svim srcem prihvaćaju Božji poziv.
Tema obraćenja, koja je središnja misao 3. nedjelje kroz godinu, nadovezuje se na temu kršćanskog poziva koju smo slušali protekle nedjelje, i dopunjuje i produbljuje poziv vjernika. Svaki istinski i autentični poziv treba biti praćen obraćenjem života, duha i uma, kako bi taj poziv donio bogate plodove u životu pozvanoga i onih koji susreću pozvanoga. Nije dovoljno imati ime i prezime zapisano u matične knjige krštenih, krizmanih i vjenčanih, nego je potrebno i svakodnevno obraćenje života koje se događa na različite načine: putem sakramenata Euharistije i pomirenja, svakodnevne molitve, djela ljubavi i milosrđa. Na taj način naše srce se preobražava, od srca kamenog postaje živo srce od mesa koje gorljivo kuca za Boga i za druge, a mi nismo više samo zvani, nego smo i pozvani, odnosno postajemo ljudi koji na Božji poziv odgovaraju obraćenjem cijelog bića. Molimo i ove nedjelje Gospodina Isusa Krista da nam udijeli ovu veliku milost kako bi pronosili Njegovu slavu!
rv
