Razmišljanje Kate o tome kako je izreku: ,,Ako želiš steći neprijatelja, uvjeri nerazumnog da nije imao pravo ", osjetila u vlastitom životu, prekinuo je telefonski poziv. S druge strane ugodni glas moli za odgovore u anketi Projekta pomirbe. Pitanja su tipa: ,,Imate li prijatelje iz naroda bošnjačke nacionalnosti, pijete li kavu s njima i dr“. Kate se ispričala radi nedostatka vremena za odgovore, jer upravo žuri na dogovorenu kavu s Marom.
Uz kavu su Mare i Kate raspravljale o nevoljama ramskih majki i očeva, koji ostadoše uskraćeni od životne radosti s unučadima, jer su mladi morali napustiti Ramu kako bi tamo negdje daleko živjeli od svoga rada. U razgovor se uključila, njima nepoznate, žena koja je sjedila za susjednim stolom. Kroz razgovor, tri žene, zaključe da su članice istog organiziranog društva i otkriju mnogo zajedničkih tema.
Fatimu život nije mazio, kako sama kaže od nje okreću glavu i prijatelji i neprijatelj. Mare i Kate odluče da Fatimi treba pomoći, ali ne znajući kako. Ideja se rodila, za njenu realizaciju morale su potražiti pomoć: mudrijih, pametnijih i boljih od njih samih.
Bog im na put posla troje mladih obrazovanih ljudi kod kojih nema naših i njihovih niti predrasuda bilo koje vrste. Samo žele koristiti svoje znanje, kompetencije i volju za radom u cilju pozitivnih promjena u Prozoru i Rami. U svom poslu su ozbiljni i odgovorni, misle i na ljude i na okoliš. Visoko su osviješteni o potrebi za očuvanjem prirode, kako bi i naraštaji koje dolaze poslije njih mogli uživati i diviti se ljepotama ramskog kraja. Spoj znanja, iskustva i zajedništva urodi plodom i dogovori se suradnja u okvirima mogućnosti, jer kada je čovjek u potrebi za pomoći sjeti se onih koji mogu pomoći. Kate se prisjeti i razgovora s prijateljicom iz drugog grada, o Šemsi, koji se već dokazao u senzibiliziranju i socijalnoj osjetljivosti potrebitih. Tako je jedno slučajno poznanstvo prešlo u prijateljstvo, a Šemso će vjerojatno pomoći: Mari, Kati, Fatimi i drugima.
Događaj je stvaran s izmišljenim imenima.
Uz kavu su Mare i Kate raspravljale o nevoljama ramskih majki i očeva, koji ostadoše uskraćeni od životne radosti s unučadima, jer su mladi morali napustiti Ramu kako bi tamo negdje daleko živjeli od svoga rada. U razgovor se uključila, njima nepoznate, žena koja je sjedila za susjednim stolom. Kroz razgovor, tri žene, zaključe da su članice istog organiziranog društva i otkriju mnogo zajedničkih tema.
Fatimu život nije mazio, kako sama kaže od nje okreću glavu i prijatelji i neprijatelj. Mare i Kate odluče da Fatimi treba pomoći, ali ne znajući kako. Ideja se rodila, za njenu realizaciju morale su potražiti pomoć: mudrijih, pametnijih i boljih od njih samih.
Bog im na put posla troje mladih obrazovanih ljudi kod kojih nema naših i njihovih niti predrasuda bilo koje vrste. Samo žele koristiti svoje znanje, kompetencije i volju za radom u cilju pozitivnih promjena u Prozoru i Rami. U svom poslu su ozbiljni i odgovorni, misle i na ljude i na okoliš. Visoko su osviješteni o potrebi za očuvanjem prirode, kako bi i naraštaji koje dolaze poslije njih mogli uživati i diviti se ljepotama ramskog kraja. Spoj znanja, iskustva i zajedništva urodi plodom i dogovori se suradnja u okvirima mogućnosti, jer kada je čovjek u potrebi za pomoći sjeti se onih koji mogu pomoći. Kate se prisjeti i razgovora s prijateljicom iz drugog grada, o Šemsi, koji se već dokazao u senzibiliziranju i socijalnoj osjetljivosti potrebitih. Tako je jedno slučajno poznanstvo prešlo u prijateljstvo, a Šemso će vjerojatno pomoći: Mari, Kati, Fatimi i drugima.
Događaj je stvaran s izmišljenim imenima.
DŽ. A.