Bugenvilija je ljetna, zimzelena, drvenasta penjačica, podrijetlom iz Brazila. Pripada porodici noćuraka, Nyctaginaceae. Najzastupljenija je u našim primorskim krajevima jer za svoj rast zahtijeva toplinu i sunčan položaj.
Otporna je na hladnoću, ali ne podnosi oštre zime, pa ako ju želimo uzgajati na kontinentu, moramo ju saditi u teglu kao stabalce. Pojavom prvih mrazova unosimo ju u zatvorenu, svijetlu prostoriju na temperaturu od 8 do 12 Celzijevih stupnjeva. Bugenvilija cvate od početka ljeta pa sve do prvih dana jeseni.
Cvjetići su joj žuto-bijeli, neugledni, dok najveću ukras ovoj penjačici čine pricvjetni listići žute, narančaste ili crvene boje. Listovi su joj naizmjenično postavljeni, glatki i šiljasti na vrhovima. Odgovara joj svako vrtno tlo. Za vrijeme ljetnih mjeseci treba ju obilno zalijevati, a u razdoblju mirovanja vrlo malo ili nikako.
Bugenvilija je krupna, visoka penjačica koja bez problema može narasti više od desetak metara u visinu i nositi golemu količinu lišća i cvjetova. Kako bi podnijela sav taj teret, njezino deblo mora biti snažno i široko. Upravo zato ova se penjačica ne smije saditi neposredno uz zid kuće, već na udaljenosti od najmanje 30-ak cm. No to nije jedino pravilo. Jednaku pažnju važno je posvetiti i dubini sadnje. Naime ove se vrsta, za razliku od većine drugih trajnica, mora saditi dublje nego što je rasla u uzgojnoj posudi.
Bugenvilija (bugenvila, bogumila) biljka je koja voli mnogo sunca, pa o tome svakako treba voditi računa pri sadnji.
Njezino orezivanje možda je nabolje usporediti s orezivanjem vinove loze. Potkraj zime, odnosno prije početka vegetacije, biljke se oblikuju tako da ostavljamo samo glavne grane, tzv. vodilice.
Primjena: za prekrivanje ograda i sjenica, osobito dolazi do izražaja ako ju zasadimo na neko izloženo mjesto bez susjednih biljaka; u hladnijim krajevima sadi se u teglu i uzgaja kao stabalce
Napomena: Bugenvilija jedna je od rijetkih biljaka koju ne napadaju nikakve bolesti ni štetnici, otporna je na hladnoću, ali ne podnosi jaku zimu, pa se premješta u zatvorene osvijetljene prostore.
Otporna je na hladnoću, ali ne podnosi oštre zime, pa ako ju želimo uzgajati na kontinentu, moramo ju saditi u teglu kao stabalce. Pojavom prvih mrazova unosimo ju u zatvorenu, svijetlu prostoriju na temperaturu od 8 do 12 Celzijevih stupnjeva. Bugenvilija cvate od početka ljeta pa sve do prvih dana jeseni.
Cvjetići su joj žuto-bijeli, neugledni, dok najveću ukras ovoj penjačici čine pricvjetni listići žute, narančaste ili crvene boje. Listovi su joj naizmjenično postavljeni, glatki i šiljasti na vrhovima. Odgovara joj svako vrtno tlo. Za vrijeme ljetnih mjeseci treba ju obilno zalijevati, a u razdoblju mirovanja vrlo malo ili nikako.
Bugenvilija je krupna, visoka penjačica koja bez problema može narasti više od desetak metara u visinu i nositi golemu količinu lišća i cvjetova. Kako bi podnijela sav taj teret, njezino deblo mora biti snažno i široko. Upravo zato ova se penjačica ne smije saditi neposredno uz zid kuće, već na udaljenosti od najmanje 30-ak cm. No to nije jedino pravilo. Jednaku pažnju važno je posvetiti i dubini sadnje. Naime ove se vrsta, za razliku od većine drugih trajnica, mora saditi dublje nego što je rasla u uzgojnoj posudi.
Bugenvilija (bugenvila, bogumila) biljka je koja voli mnogo sunca, pa o tome svakako treba voditi računa pri sadnji.
Njezino orezivanje možda je nabolje usporediti s orezivanjem vinove loze. Potkraj zime, odnosno prije početka vegetacije, biljke se oblikuju tako da ostavljamo samo glavne grane, tzv. vodilice.
Primjena: za prekrivanje ograda i sjenica, osobito dolazi do izražaja ako ju zasadimo na neko izloženo mjesto bez susjednih biljaka; u hladnijim krajevima sadi se u teglu i uzgaja kao stabalce
Napomena: Bugenvilija jedna je od rijetkih biljaka koju ne napadaju nikakve bolesti ni štetnici, otporna je na hladnoću, ali ne podnosi jaku zimu, pa se premješta u zatvorene osvijetljene prostore.
