Ipak, to je “nagađanje” izazvalo stanovitu zbunjenost među ostalim liderima i političkim analitičarima. Podsjećamo, Mladen Bosić, lider SDS-a, trebao bi biti domaćin idućeg sastanka čelnika najjačih političkih stranaka u BiH. Za sada nema nikakvih nagovještaja da bi Bosić mogao poslati pozive čelnicima političkih stranaka. I druga nimalo nevažna dvojba je koga bi to Mladen Bosić i pozvao na sastanak ako bi se na taj korak i odlučio.
Martin Raguž je spominjao samo tzv. šestorku, što je također rastezljivo jer “šestorke” više nema, odnosno ne zna se je li SDP i dalje dio vladajuće garniture ili bi u toj “šestorki” umjesto SDP-a sada mogao biti SDA. Prije bi se moglo kazati kako na državnoj razini, barem i u magli, fiktivno, postoji vladajuća većina sastavljena od sedam stranaka, i to po potrebi.
Pesimizam
Naime, nekada je Miloradu Dodiku kao partner potreban SDP, a Draganu Čoviću u zadnje vrijeme SDA, i te se dvije stranke smjenjuju u dnevno-političkim obrtajima. Jedino je od bošnjačkih stranaka dosta stabilni dio vladajuće većine SBB Fahrudina Radončića. Objektivno, nerealno je očekivati da Mladen Bosić ili bilo koji drugi lider organizira sastanak čelnika najjačih stranaka. Više je razloga za taj pesimizam. Ako Füle zove vođe 15 stranaka, što bi onda Bosić zvao šestoricu ili sedmoricu. U bilo kojoj kombinatorici gotovo je nemoguće da bi se mogao prelomiti provedivi kompromis oko slučaja “Sejdić - Finci”, Izbornog zakona, Mostara te državne i vojne imovine. I zadnje žučne rasprave u državnom Parlamentu su pokazale sve drakonske razlike među političkim elitama. U tom kontekstu se postavlja pitanje smisla održavanja bilo kakvih, unaprijed osuđenih na propast, razgovora političkih čelnika. Odavno su te surove stvarnosti svjesni čelnici EU-a. Da je tako, svjedoči i potez europskog povjerenika za proširenje Štefana Fülea, koji je na sastanak u Bruxellesu odlučio pozvati čak 15 čelnika političkih stranaka pri čemu nije vodio računa o njihovom utjecaju i parlamentarnoj snazi, već samo o činjenici da imaju zastupnike u državnom Parlamentu. Povjerenik Füle je očigledno naumio suočiti sve lidere iz BiH kako bi ih možda u slučaju izvjesnoga debakla i te runde pregovora zajednički optužio za blokadu europskoga puta BiH. Jednako tako Štefan Füle dokazuje kako je upućen i svjestan da u BiH nema razgraničenja između vlasti i oporbe. Glavni politički vlastodršci su izmislili vrlo perfidni scenarij neviđenoga proširenja vladajuće garniture. Okupili su prvo šest stranaka u parlamentarnu većinu, a kada su uvidjeli da bi SDA zbog dominacije u Klubu Bošnjaka u Domu naroda mogao praviti proceduralne nerede, što je i demonstrirao u nekoliko navrata, odlučili su i Tihića namamiti u vladajuću većinu. Tako da sada na državnoj razini parlamentarnu većinu praktički čini 7 stranaka i sve to je grubo otupilo oporbenu snagu i utjecaj.
Bogaćenje
Oporba je u BiH svedena na promatračku misiju. Službeno okupljanje “šestorke” ili “sedmorke” pod domaćinstvom Mladena Bosića je teško očekivati i sve je uglavnom svedeno na pokušaj Štefana Fülea da pokuša ostvariti napredak u razgovoru s čelnicima 15 stranaka 1. listopada u Bruxellesu. U europsku prijestolnicu će otići svi pozvani, iako čelnici 8 manjih parlamentarnih stranaka sumnjičavo vrte glavom i začuđeno gunđaju u traganju za odgovorom na pitanje jesu li možda pozvani “prati” nečiju drugu savjest i grijehe, a nisu “luk jeli niti mirisali”. Od događanja prije Bruxellesa vrijedno pozornosti je najavljeno okupljanje izaslanstava HDZ-a i SDA 16. rujna. Sulejman Tihić i Dragan Čović će već tada “prejudicirati” zaključke “ispovijesti” na najvišoj razini pred europskim povjerenikom Štefanom Füleom. Uvijek dobro upućeni tvrde kako, nažalost, pozitivnih iznenađenja neće biti. Predosjeća to i povjerenik Füle pa ovoga puta napada na “čast” institucija i političkih čelnika iz BiH u traganju za “opipljivim” rezultatima bez blefova i iznošenja namjera. Ma, kakva čast, ti politički “foleri” državu tretiraju kao “biznis”, a ne kao prostor i društvo za bolji život njezinih naroda. Zbog toga se i događa stalno proširenje vladajućih većina, od “trojki”, preko “šestorki” i “sedmorki”, pa možda i do “petnaestorki”. Višemilijunske vile, poslovna carstva i prateći luksuz nesmetano mogu ukrasiti najprestižnije svjetske razglednice i poslovne kataloge. Tim mafijašima ne treba Europa, već anarhija i mala sitnica - sloboda.
Piše: A.Mrkonjić / Dnevni list
