U Franjevačkom samostanu Male braće u Dubrovniku je i grobnica ramskih plemića Kopčića. Turskim osvajanjem Rame dio plemićke obitelji je pobjegao u Dubrovnik a dio se poturčio.
Fra Andrija Kačić ih također svrstava u bosanske plemiće. Kopčići su obnašali značajne službe u turskoj državi. Predaja hoće da je najmlađi Kopčić nakon dolaska Turske uzeo ime Kasum i ostao na vlastelinstvu. On je sudjelovao u borbi s Madžarima u jedinicama velikog vezira Ćuprilića i veli se da je noću prodro u kraljev tabor i zarobio kralja Janoša od kojega je dobio komad čohe sa zlatnom kopčom, po čemu je vezir prepoznao da je Kasum zarobio kralja.
Vezir je Kopčića proglasio begom i obećao mu onoliko zemlje koliko može za jedan dan optrčati na konju. Krenuvši iz Kopčića, prošao je preko Luga pa prešao Ramu i došao na Višnjane, Vran, Blidinje te se spustio u Duvno, Vidoše i došao do Kupresa te stigao u Varvaru prije zalaska sunca. Umoran i posve iscrpljen, pitao je neku babu što je dobro za umorna konja i umorna junaka. Baba je za konja predložila zob, a za junaka mlaćenicu (kiselo mlijeko). Prema jednoj predaji, beg je odmah naglo umro a uginuo je i konj. Prema drugoj predaji uginuo je samo konj dok je beg preživio i umro tek 1541. godine. Turbe pak pod kojim je beg sahranjen naziva se “mlikotino turbe”. U narodu je ostala izreka: “Obilazi kao Kopčić oko Duvna!” (Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća)
Mnoge ramske muslimanske obitelji pozivaju se na Kopčiće kao svoje pretke.
Među poznatima koji su ukopani u klaustar je i plemić Matej Kopčić. Njegova nadgrobna ploča na kojoj je u reljefu isklesan grb Kopčića, ima iznimno lijepo uokviren i ukrašen natpis, što otkriva da se radilo o dobrostojećem vlasniku groba. Natpis glasi: „AETERNA DOMUS MATTHAEI·IAC:COPCICH CVM EREDIB(vs)·SVIS DIEXXINOVENB·(ris)MDCLVIIII.“ (Vječni dom Mateja Jakovljeva Kopčića sa svojim nasljednicima dana 21. studenog 1659.).
Piše: fra Stipe Nosić
Plemićka obitelj Kopčić potječe iz Žrnovice, sela pokraj Kopčića u Rami. Članovi ove bosanske obitelji potomci su Vladislava Kopčića koji su koncem 15. stoljeća, nakon pada Bosne pod Turke, došli na dubrovačko područje, dok je dio obitelji prebjegao u Slavoniju, kako bi sačuvali katoličku vjeru.
Prema raznim obiteljskim predajama u dubrovačkom kraju mijenjali su prezime, pa se zovu Kopse, Kopsić, Gurić i Mihočević. Možda su prezimena mijenjali i zbog toga što su neki Kopčići prihvatili islam? Neki od njih koji su ostali u Rami iskazali se u vojnim akcijama, postali spahije i najpoznatiji begovski rod tamo.
Facebook: Fra Ivan Penava
Fra Andrija Kačić ih također svrstava u bosanske plemiće. Kopčići su obnašali značajne službe u turskoj državi. Predaja hoće da je najmlađi Kopčić nakon dolaska Turske uzeo ime Kasum i ostao na vlastelinstvu. On je sudjelovao u borbi s Madžarima u jedinicama velikog vezira Ćuprilića i veli se da je noću prodro u kraljev tabor i zarobio kralja Janoša od kojega je dobio komad čohe sa zlatnom kopčom, po čemu je vezir prepoznao da je Kasum zarobio kralja.
Vezir je Kopčića proglasio begom i obećao mu onoliko zemlje koliko može za jedan dan optrčati na konju. Krenuvši iz Kopčića, prošao je preko Luga pa prešao Ramu i došao na Višnjane, Vran, Blidinje te se spustio u Duvno, Vidoše i došao do Kupresa te stigao u Varvaru prije zalaska sunca. Umoran i posve iscrpljen, pitao je neku babu što je dobro za umorna konja i umorna junaka. Baba je za konja predložila zob, a za junaka mlaćenicu (kiselo mlijeko). Prema jednoj predaji, beg je odmah naglo umro a uginuo je i konj. Prema drugoj predaji uginuo je samo konj dok je beg preživio i umro tek 1541. godine. Turbe pak pod kojim je beg sahranjen naziva se “mlikotino turbe”. U narodu je ostala izreka: “Obilazi kao Kopčić oko Duvna!” (Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća)
Mnoge ramske muslimanske obitelji pozivaju se na Kopčiće kao svoje pretke.
Među poznatima koji su ukopani u klaustar je i plemić Matej Kopčić. Njegova nadgrobna ploča na kojoj je u reljefu isklesan grb Kopčića, ima iznimno lijepo uokviren i ukrašen natpis, što otkriva da se radilo o dobrostojećem vlasniku groba. Natpis glasi: „AETERNA DOMUS MATTHAEI·IAC:COPCICH CVM EREDIB(vs)·SVIS DIEXXINOVENB·(ris)MDCLVIIII.“ (Vječni dom Mateja Jakovljeva Kopčića sa svojim nasljednicima dana 21. studenog 1659.).
Piše: fra Stipe Nosić
Plemićka obitelj Kopčić potječe iz Žrnovice, sela pokraj Kopčića u Rami. Članovi ove bosanske obitelji potomci su Vladislava Kopčića koji su koncem 15. stoljeća, nakon pada Bosne pod Turke, došli na dubrovačko područje, dok je dio obitelji prebjegao u Slavoniju, kako bi sačuvali katoličku vjeru.
Prema raznim obiteljskim predajama u dubrovačkom kraju mijenjali su prezime, pa se zovu Kopse, Kopsić, Gurić i Mihočević. Možda su prezimena mijenjali i zbog toga što su neki Kopčići prihvatili islam? Neki od njih koji su ostali u Rami iskazali se u vojnim akcijama, postali spahije i najpoznatiji begovski rod tamo.
Facebook: Fra Ivan Penava
