Uragan Dorian opustošio je Bahame, otočnu državu u Karibima, uz najmanje dvadesetero mrtvih. Na otoku Grand Bahamu i otočju Abacu uništeno je ili teško oštećeno preko 13 tisuća domova. 70 tisuća ljudi na tim otocima hitno treba pomoć, upozorava UN. A uragan sada ide prema Floridi.
Kao i obično nakon katastrofalnih oluja posljednjih godina, postavlja se pitanje: Je li globalno zagrijavanje učinilo tu oluju snažnijom i ubojitijom nego što bi inače bila? I dok klimatski skeptici često tvrde da to nije istina i optužuju medije za senzacionalizam, klimatski eksperti kažu da globalno zagrijavanje zaista čini uragane snažnijima i destruktivnijima.
To tvrde i klimatski stručnjaci Michael Mann i Andrew Dessler. Mann je klimatolog, geofizičar i direktor Centra za znanosti o Zemljinim sustavima na Sveučilištu Pennsylvania u SAD-u te jedan od autora Međuvladinog panela o klimatskim promjenama koji je, zajedno s Alom Goreom, dobio Nobelovu nagradu za mir 2007. Autor je niza knjiga, od kojih je posljednja znakovitog naslova "Efekt luđačkih plinova: Kako poricanje klimatskih promjena ugrožava naš planet".
Osim toga, Mann je najpoznatiji po tome što je sa znanstvenim suradnicima 1999. rekonstruirao temperaturu u zadnjih 1000 godina i konstruirao čuveni "graf hokejaške palice", nazvan tako jer se na njemu temperatura u posljednjih stotinjak godina naglo uzdiže, poput zakrivljenog vrha hokejaške palice. Dessler je profesor atmosferskih znanosti i geoznanosti na Sveučilištu Teksas A&M.
Njih dvojica su u članku za Guardian pod naslovom "Globalno zagrijavanje učinilo je uragan Dorian većim, vlažnijim i ubojitijim", objasnili zašto je to tako.
Dorian nije slučajno druga najjača oluja zabilježena na Atlantiku i najjača koja je pogodila Bahame
Bahami, koji su za neke dom, a za druge ljetovalište iz snova, pretvorili su se u noćnu moru zbog uragana Dorian. Ali to je samo početak jer ako se ne suočimo s klimatskom krizom, zagrijavanje će pretvoriti sve više naših fantastičnih pejzaža, gradova i drugih odredišta u prizore iz pakla, pišu Mann i Dessler. Iako znanost još nije specifično utvrdila koliko su točno klimatske promjene pogoršale uragane poput Doriana, već znamo da je globalno zagrijavanje povećalo štetu koju čine.
Naime, nije slučajnost to što je Dorian jedna od dvije najjače oluje koje su došle do kopna s Atlantika, oluja s najvećom kontinuiranom brzinom vjetra istočno od Floride, kao i najsnažniji uragan koji je ikad pogodio Bahame. A Dorian je uslijedio manje od godinu dana nakon što je Florida pretrpjela prvi uragan kategorije pet (najjača kategorija po Saffir-Simpsonovoj skali oluja) koji je pogodio kopno u nekoliko desetljeća.
Znamo i osnovno fizikalno objašnjenje za taj trend. Toplija voda daje više "goriva" uraganima. Dorian su ojačale temperature mora daleko iznad prosjeka, pišu Mann i Dressler. Dorianova ruta išla je preko mora u Karibima koje je od 0,5 do 1 stupanj toplije od "normalnog" - s tim da je ono što američki Nacionalni centar za atmosferu i oceane računa pod "normalnom" temperaturom (prosjek između 1981. i 2000.) već za oko 0,7 Celzijevih stupnjeva toplije od predindustrijskog doba, dakle od doba prije nego što su ljudske aktivnosti počele zagrijavati atmosferu i oceane.
Drugim riječima, Dorian je snažniji nego što bi bio da u posljednjih 150 godina nismo izbacivali ugljikov dioksid u atmosferu. A maksimalne brzine vjetra najintenzivnijih oluja povećavaju se 7% za svaki Celzijev stupanj za koji je temperatura mora viša od predindustrijskog prosjeka. Sedam posto veća maksimalna brzina vjetrova u oluji dovodi do otprilike 23% veće štete koju ta oluja izaziva, objašnjavaju Man i Dressler pozivajući se na studiju objavljenu 2008. u znanstvenom časopisu Nature. Kako ta šteta izgleda, vidjeli smo u potresnim prizorima uništenja na Bahamima ovih dana.
Također, što je zrak iznad mora topliji, može zadržavati više vlage, što potom može izazvati ekstremne kiše koje uzrokuju poplave. Nadalje, što se ledenjaci više otapaju, više vode završava u oceanima, uz činjenicu da se voda širi kako se zagrijava pa se i razina mora više podiže. To znači da oluje poput Doriana imaju veće olujno podizanje mora na obali (eng. storm surge), a uz jače vjetrove ulaze još dublje na kopno.
Iako su i snažni vjetrovi izuzetno opasni, uglavnom voda, bilo od olujnog podizanja mora ili poplava i bujica, najviše ubija ljude u olujama poput Doriana.
Globalno zagrijavanje usporava uragane?
No postoje još dva načina na koja je globalno zagrijavanje vjerojatno pogoršao štetu koju je izazvao Dorian. Jedan je taj da toplija voda olakšava oluji da drastično ojača u vrlo kratkom roku, što se u stručnoj terminologiji zove rapidna intenzifikacije. Tako je Dorian prešao iz oluje kategorije 2 u kategoriju 5 u samo dva dana. Nedavna studija objavljena u Natureu pokazala je da je takvo naglo jačanje sve češće. A Dorian je četvrta oluja kategorije 5 na Atlantiku u samo četiri godine.
Drugi je način nešto što smo također mogli primijetiti kod Doriana, ali i ranije kod Harveyja i Florence. Naime, izgleda da klimatske promjene, iako ubrzavaju rast oluja, usporavaju njihovo geografsko kretanje, pišu Mann i Dressler. Da se Dorian kretao normalnom brzinom, razaranje na Bahamima bilo bi daleko manje. Ali Dorian je praktički stao iznad Bahama i potpuno ih opustošio.
I pritom je daleko od izoliranog slučaja - studija objavljena prošle godine, također u Natureu, pokazala je globalno usporavanje oluja od 10%, a slična studija utvrdila je usporavanje uz istočnu obalu SAD-a od 17%. Iako ove studije ne vežu usporavanje izravno uz klimatske promjene, teorija prema kojoj one mijenjaju zračne struje i tako zaustavljaju uragane sve je uvjerljivija, zaključuju ovi klimatski eksperti.
Kao i obično nakon katastrofalnih oluja posljednjih godina, postavlja se pitanje: Je li globalno zagrijavanje učinilo tu oluju snažnijom i ubojitijom nego što bi inače bila? I dok klimatski skeptici često tvrde da to nije istina i optužuju medije za senzacionalizam, klimatski eksperti kažu da globalno zagrijavanje zaista čini uragane snažnijima i destruktivnijima.
To tvrde i klimatski stručnjaci Michael Mann i Andrew Dessler. Mann je klimatolog, geofizičar i direktor Centra za znanosti o Zemljinim sustavima na Sveučilištu Pennsylvania u SAD-u te jedan od autora Međuvladinog panela o klimatskim promjenama koji je, zajedno s Alom Goreom, dobio Nobelovu nagradu za mir 2007. Autor je niza knjiga, od kojih je posljednja znakovitog naslova "Efekt luđačkih plinova: Kako poricanje klimatskih promjena ugrožava naš planet".
Osim toga, Mann je najpoznatiji po tome što je sa znanstvenim suradnicima 1999. rekonstruirao temperaturu u zadnjih 1000 godina i konstruirao čuveni "graf hokejaške palice", nazvan tako jer se na njemu temperatura u posljednjih stotinjak godina naglo uzdiže, poput zakrivljenog vrha hokejaške palice. Dessler je profesor atmosferskih znanosti i geoznanosti na Sveučilištu Teksas A&M.
Njih dvojica su u članku za Guardian pod naslovom "Globalno zagrijavanje učinilo je uragan Dorian većim, vlažnijim i ubojitijim", objasnili zašto je to tako.
Dorian nije slučajno druga najjača oluja zabilježena na Atlantiku i najjača koja je pogodila Bahame
Bahami, koji su za neke dom, a za druge ljetovalište iz snova, pretvorili su se u noćnu moru zbog uragana Dorian. Ali to je samo početak jer ako se ne suočimo s klimatskom krizom, zagrijavanje će pretvoriti sve više naših fantastičnih pejzaža, gradova i drugih odredišta u prizore iz pakla, pišu Mann i Dessler. Iako znanost još nije specifično utvrdila koliko su točno klimatske promjene pogoršale uragane poput Doriana, već znamo da je globalno zagrijavanje povećalo štetu koju čine.
Naime, nije slučajnost to što je Dorian jedna od dvije najjače oluje koje su došle do kopna s Atlantika, oluja s najvećom kontinuiranom brzinom vjetra istočno od Floride, kao i najsnažniji uragan koji je ikad pogodio Bahame. A Dorian je uslijedio manje od godinu dana nakon što je Florida pretrpjela prvi uragan kategorije pet (najjača kategorija po Saffir-Simpsonovoj skali oluja) koji je pogodio kopno u nekoliko desetljeća.
Znamo i osnovno fizikalno objašnjenje za taj trend. Toplija voda daje više "goriva" uraganima. Dorian su ojačale temperature mora daleko iznad prosjeka, pišu Mann i Dressler. Dorianova ruta išla je preko mora u Karibima koje je od 0,5 do 1 stupanj toplije od "normalnog" - s tim da je ono što američki Nacionalni centar za atmosferu i oceane računa pod "normalnom" temperaturom (prosjek između 1981. i 2000.) već za oko 0,7 Celzijevih stupnjeva toplije od predindustrijskog doba, dakle od doba prije nego što su ljudske aktivnosti počele zagrijavati atmosferu i oceane.
Drugim riječima, Dorian je snažniji nego što bi bio da u posljednjih 150 godina nismo izbacivali ugljikov dioksid u atmosferu. A maksimalne brzine vjetra najintenzivnijih oluja povećavaju se 7% za svaki Celzijev stupanj za koji je temperatura mora viša od predindustrijskog prosjeka. Sedam posto veća maksimalna brzina vjetrova u oluji dovodi do otprilike 23% veće štete koju ta oluja izaziva, objašnjavaju Man i Dressler pozivajući se na studiju objavljenu 2008. u znanstvenom časopisu Nature. Kako ta šteta izgleda, vidjeli smo u potresnim prizorima uništenja na Bahamima ovih dana.
Također, što je zrak iznad mora topliji, može zadržavati više vlage, što potom može izazvati ekstremne kiše koje uzrokuju poplave. Nadalje, što se ledenjaci više otapaju, više vode završava u oceanima, uz činjenicu da se voda širi kako se zagrijava pa se i razina mora više podiže. To znači da oluje poput Doriana imaju veće olujno podizanje mora na obali (eng. storm surge), a uz jače vjetrove ulaze još dublje na kopno.
Iako su i snažni vjetrovi izuzetno opasni, uglavnom voda, bilo od olujnog podizanja mora ili poplava i bujica, najviše ubija ljude u olujama poput Doriana.
Globalno zagrijavanje usporava uragane?
No postoje još dva načina na koja je globalno zagrijavanje vjerojatno pogoršao štetu koju je izazvao Dorian. Jedan je taj da toplija voda olakšava oluji da drastično ojača u vrlo kratkom roku, što se u stručnoj terminologiji zove rapidna intenzifikacije. Tako je Dorian prešao iz oluje kategorije 2 u kategoriju 5 u samo dva dana. Nedavna studija objavljena u Natureu pokazala je da je takvo naglo jačanje sve češće. A Dorian je četvrta oluja kategorije 5 na Atlantiku u samo četiri godine.
Drugi je način nešto što smo također mogli primijetiti kod Doriana, ali i ranije kod Harveyja i Florence. Naime, izgleda da klimatske promjene, iako ubrzavaju rast oluja, usporavaju njihovo geografsko kretanje, pišu Mann i Dressler. Da se Dorian kretao normalnom brzinom, razaranje na Bahamima bilo bi daleko manje. Ali Dorian je praktički stao iznad Bahama i potpuno ih opustošio.
I pritom je daleko od izoliranog slučaja - studija objavljena prošle godine, također u Natureu, pokazala je globalno usporavanje oluja od 10%, a slična studija utvrdila je usporavanje uz istočnu obalu SAD-a od 17%. Iako ove studije ne vežu usporavanje izravno uz klimatske promjene, teorija prema kojoj one mijenjaju zračne struje i tako zaustavljaju uragane sve je uvjerljivija, zaključuju ovi klimatski eksperti.
