Na suđenju za organizirani kriminal Jerku Ivankoviću Lijanoviću i još devetero optuženih, svjedoci Državnog tužiteljstva su ispričali kako su prelazili iz jedne u drugu tvrtku koje tereti optužnica, bez da im je objašnjavano zbog čega se prethodna tvrtka gasi, ali da su prihvatali ponude da nastave s radom.
Svjedok Darko Šošić je izjavio da je više godina za tvrtke u vlasništvu obitelji Lijanović radio u poslovnici u Livnu, najprije kao mesar, a potom rukovoditelj poslovne jedinice. Rekao je da su se neke tvrtke gasile, ali da mu nisi poznati razlozi.
“Nije nam nitko ništa objašnjavao, mi smo samo radili svoj posao. Kad je bilo prelaza, vozači su nam donosili ugovore o radu, mi ih potpisivali”, pojasnio je svjedok te dodao da nisu zamjećivali koji je logo bio na robi.
Svjedoci Mario Alpeza i Jozo Čuljak su ispričali da su, kao vozači kamiona, radili najprije za tvrtku “Lijanovići”, a potom za “Mi-Mo” i “Optimum”. Čuljak je kazao da su ugovor o radu potpisivali na određeno vrijeme, odnosno na tri mjeseca s produžecima.
Tužitelj Ismet Šuškić je Čuljka podsjetio na iskaz iz istrage u kojem je izjavio: “Legneš u jednoj firmi, probudiš se u drugoj. Šefovi bi nas pitali da radimo, mi prihvatali…”, na što je Čuljak rekao: “Moguće da sam izjavio tako.” Dodao je i da su neki manji kupci robu plaćali u gotovini, da se radilo o diskontnom računu, koji su potom vozači razduživali u blagajni.
Alpeza je naveo da su se mijenjale licence za prijevoz i naziv tvrtke u prometnim dozvolama.
“Nije nam nitko ništa objašnjavao, nismo toliko ni pitali. Kad se promijeni tvrtka, na kamion se stavljala druga naljepnica”, pojasnio je svjedok.
Jerka, Slavu i Jozu Ivankovića Lijanovića te Miroslava Čolaka optužnica tereti za pranje novca, a Milorada Bahilja, Jozu Sliškovića, Željka Mikulića, Draženka Kvesića, Mirjana Šakotu i Mirka Galića za neplaćanje poreza. Svima je na teret stavljen i organizirani kriminal, a pored njih, za neplaćanje poreza se terete firme “Lijanovići”, “Mi-Mo”, “Farmer”, “Farmko” i “Optimum”.
Svjedok Drago Ivanković je kazao da je u tvrtki “Lijanovići” počeo da radi kao referent prodaje, te da mu je kasnije nuđeno da radi u tvrtkama “Mi-Mo”, “Farmer” i “Farmko”, što je prihvatio, a opis posla je bio isti.
“Iz ‘Farmka’ sam prešao u ‘Laktat’, čiji vlasnik je bio Miroslav Čolak, koji mi je ponudio da preuzmem funkciju direktora. ‘Laktat’ je imao kapital i pogone, sve predispozicije da kvalitetno funkcionira, zato sam prihvatio ponudu”, naveo je svjedok.
U jednoj od tvrtki u kojima je radio, kako je rekao Ivanković, roba je vraćana s tržišta zbog greške, jer se dešavalo da dvije hrenovke budu različite boje, te nije bilo kvaliteta.
Na upit optuženog Milorada Bahilja, svjedok je pojasnio da je roba u proizvodnju vraćana zbog virtualnih i mehaničkih grešaka.
Svjedok Dragan Bokšić se prisjetio da je u nekim tvrtkama radio kao mesar, a potom kao rukovoditelj prodaje, te da je iz tvrtke u tvrtku prelazio zbog straha da ne ostane bez posla, dok je plaća bila ista.
Ante Penavić je posvjedočio da su s radnicima direktori obavljali razgovore i pozivali ih u druge tvrtke, ali i da nisu pitali šta se dogodilo s prethodnom.
Ivo Galić je ispričao da je, kao blagajnik radio za Lijanoviće, a potom za tvrtku “Kora-fin”, gdje je posao obavljao po nalogu direktora. Potvrdio je i da je za Jerku, Slavu i Jozu Ivankovića Lijanovića uplaćivao novac koji bi mu oni u koverti dali da odnese u banku i stavi na njihove račune. To se, prema svjedoku, događalo jednom mjesečno ili u dva mjeseca.
Na upit obrane svjedok je pojasnio da optuženima nije uplaćivao novac iz blagajne, već iznos koji je dobijao od njih.
Suđenje će biti nastavljeno 30. svibnja, prenosi Birn.
Svjedok Darko Šošić je izjavio da je više godina za tvrtke u vlasništvu obitelji Lijanović radio u poslovnici u Livnu, najprije kao mesar, a potom rukovoditelj poslovne jedinice. Rekao je da su se neke tvrtke gasile, ali da mu nisi poznati razlozi.
“Nije nam nitko ništa objašnjavao, mi smo samo radili svoj posao. Kad je bilo prelaza, vozači su nam donosili ugovore o radu, mi ih potpisivali”, pojasnio je svjedok te dodao da nisu zamjećivali koji je logo bio na robi.
Svjedoci Mario Alpeza i Jozo Čuljak su ispričali da su, kao vozači kamiona, radili najprije za tvrtku “Lijanovići”, a potom za “Mi-Mo” i “Optimum”. Čuljak je kazao da su ugovor o radu potpisivali na određeno vrijeme, odnosno na tri mjeseca s produžecima.
Tužitelj Ismet Šuškić je Čuljka podsjetio na iskaz iz istrage u kojem je izjavio: “Legneš u jednoj firmi, probudiš se u drugoj. Šefovi bi nas pitali da radimo, mi prihvatali…”, na što je Čuljak rekao: “Moguće da sam izjavio tako.” Dodao je i da su neki manji kupci robu plaćali u gotovini, da se radilo o diskontnom računu, koji su potom vozači razduživali u blagajni.
Alpeza je naveo da su se mijenjale licence za prijevoz i naziv tvrtke u prometnim dozvolama.
“Nije nam nitko ništa objašnjavao, nismo toliko ni pitali. Kad se promijeni tvrtka, na kamion se stavljala druga naljepnica”, pojasnio je svjedok.
Jerka, Slavu i Jozu Ivankovića Lijanovića te Miroslava Čolaka optužnica tereti za pranje novca, a Milorada Bahilja, Jozu Sliškovića, Željka Mikulića, Draženka Kvesića, Mirjana Šakotu i Mirka Galića za neplaćanje poreza. Svima je na teret stavljen i organizirani kriminal, a pored njih, za neplaćanje poreza se terete firme “Lijanovići”, “Mi-Mo”, “Farmer”, “Farmko” i “Optimum”.
Svjedok Drago Ivanković je kazao da je u tvrtki “Lijanovići” počeo da radi kao referent prodaje, te da mu je kasnije nuđeno da radi u tvrtkama “Mi-Mo”, “Farmer” i “Farmko”, što je prihvatio, a opis posla je bio isti.
“Iz ‘Farmka’ sam prešao u ‘Laktat’, čiji vlasnik je bio Miroslav Čolak, koji mi je ponudio da preuzmem funkciju direktora. ‘Laktat’ je imao kapital i pogone, sve predispozicije da kvalitetno funkcionira, zato sam prihvatio ponudu”, naveo je svjedok.
U jednoj od tvrtki u kojima je radio, kako je rekao Ivanković, roba je vraćana s tržišta zbog greške, jer se dešavalo da dvije hrenovke budu različite boje, te nije bilo kvaliteta.
Na upit optuženog Milorada Bahilja, svjedok je pojasnio da je roba u proizvodnju vraćana zbog virtualnih i mehaničkih grešaka.
Svjedok Dragan Bokšić se prisjetio da je u nekim tvrtkama radio kao mesar, a potom kao rukovoditelj prodaje, te da je iz tvrtke u tvrtku prelazio zbog straha da ne ostane bez posla, dok je plaća bila ista.
Ante Penavić je posvjedočio da su s radnicima direktori obavljali razgovore i pozivali ih u druge tvrtke, ali i da nisu pitali šta se dogodilo s prethodnom.
Ivo Galić je ispričao da je, kao blagajnik radio za Lijanoviće, a potom za tvrtku “Kora-fin”, gdje je posao obavljao po nalogu direktora. Potvrdio je i da je za Jerku, Slavu i Jozu Ivankovića Lijanovića uplaćivao novac koji bi mu oni u koverti dali da odnese u banku i stavi na njihove račune. To se, prema svjedoku, događalo jednom mjesečno ili u dva mjeseca.
Na upit obrane svjedok je pojasnio da optuženima nije uplaćivao novac iz blagajne, već iznos koji je dobijao od njih.
Suđenje će biti nastavljeno 30. svibnja, prenosi Birn.
