Senadu Dautoviću, koji je bio načelnik Stanice javne sigurnosti u Bugojnu i član Ratnog predsjedništva, predočeni su zapisnici s dvije sjednice iz kolovoza 1993., u kojima se navodi da je potrebno što prije dostaviti spisak ekstremnih zarobljenika koji će biti prebačeni u Zenicu. U drugom zapisniku se ponovo navodi da je potrebno dostaviti spisak kako bi Ratno predsjedništvo zauzelo stav.
''Sjećam se da je raspravljano, trebalo je da dođe do transporta zarobljenika, jer su svi trebali da budu prebačeni u KPZ u Zenici'', rekao je Dautović, prenosi Detektor.
On je kazao da misli da se pod ekstremnim mislilo na one koje je trebalo procesuirati. Kazao je da se ne može sjetiti tko je na tome insistirao. Na pitanja Obrane Dževada Mlaće, Dautović je kazao da nije bio ni na jednoj sjednici Ratnog predsjedništva na kojoj je razmatrana likvidacija zarobljenika.
''Ne, sigurno nije bilo, ja bih se prvi usprotivio'', rekao je svjedok, dodajući da nikad nisu dobili traženi spisak, niti je vidio neku odluku koja se toga tiče.
On je braniteljici Sabini Mehić rekao da je fratar Janko Ljubos, koji je bio uvažavan i utjecajan, pokušavao – pod pritiskom porodica – spriječiti transport zarobljenika.
Na pitanja Obrane Selme Cikotića, Dautović je potvrdio da je u Bugojnu bila složena situacija i da je došao veliki broj izbjeglica, te su u Ratnom predsjedništvu rješavali logističke probleme.
On je kazao da je krajem 1993. postavljen za pomoćnika komandanta Operativne grupe (OG) Zapad. Braniteljici Edini Rešidović je kazao da je komanda OG-a Zapad bila mala, da su je činili Cikotić i još dva čovjeka.
''To je mala formacija, više koordinaciono tijelo'', rekao je svjedok.
Dautović je ranije osuđen na sedam godina zatvora za zločine u Bugojnu, te nije polagao zakletvu jer je proglašen krivim za činjenično povezana djela.
Mlaćo je optužen u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, a Cikotić kao bivši komandant OG-a Zapad Armije BiH. Mlaći je na teret stavljeno da je naredio ubojstva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a Cikotiću da nije spriječio podređene pripadnike Armije RBiH da počine krivična djela, kao i da nije poduzeo mjere na njihovom kažnjavanju zbog mučenja i ubojstava ratnih zarobljenika.
Svjedok Zeir Mlivo kazao je da je 1993. bio predsjednik Izvršnog odbora u Bugojnu i da je povremeno prisustvovao sjednicama Ratnog predsjedništva. Tužilac Mladen Vukojičić mu je predočio zapisnike sa sjednica na kojima je tražen spisak zarobljenika, ali je Mlivo rekao da se on toga ne sjeća.
''Ja se nisam bavio tim pitanjima'', rekao je svjedok, koji je tijekom svjedočenja napomenuo da ima zdravstvenih problema.
Tužilac ga je podsjetio da je u istrazi kazao da je, ako je nešto unošeno u zapisnik o čemu nije raspravljano na sjednici, to mogao narediti samo Mlaćo, jer je imao utjecaj. Mlivo je potvrdio te navode.
Obrani je kazao da Ratno predsjedništvo nije zauzelo neki stav o ratnim zarobljenicima.
Svjedok Ivan Klasić kazao je da je bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane i da je zarobljen 25. srpnja. On je ispričao kako su sa stadiona “Iskre“ u septembru vođeni na radove. Kazao je da je bio spisak od 50 ljudi i da je on bio među prvih 20 koji su odvedeni u Pajić Polje u Gornjem Vakufu.
''Tu boravimo u školi i svaki dan na radove, kopamo zemunice i rovove'', rekao je Klasić, dodajući da je na njih pucano dok su desetak data obavljali te radove.
Suđenje se nastavlja 21. siječnja, piše BIRN.
''Sjećam se da je raspravljano, trebalo je da dođe do transporta zarobljenika, jer su svi trebali da budu prebačeni u KPZ u Zenici'', rekao je Dautović, prenosi Detektor.
On je kazao da misli da se pod ekstremnim mislilo na one koje je trebalo procesuirati. Kazao je da se ne može sjetiti tko je na tome insistirao. Na pitanja Obrane Dževada Mlaće, Dautović je kazao da nije bio ni na jednoj sjednici Ratnog predsjedništva na kojoj je razmatrana likvidacija zarobljenika.
''Ne, sigurno nije bilo, ja bih se prvi usprotivio'', rekao je svjedok, dodajući da nikad nisu dobili traženi spisak, niti je vidio neku odluku koja se toga tiče.
On je braniteljici Sabini Mehić rekao da je fratar Janko Ljubos, koji je bio uvažavan i utjecajan, pokušavao – pod pritiskom porodica – spriječiti transport zarobljenika.
Na pitanja Obrane Selme Cikotića, Dautović je potvrdio da je u Bugojnu bila složena situacija i da je došao veliki broj izbjeglica, te su u Ratnom predsjedništvu rješavali logističke probleme.
On je kazao da je krajem 1993. postavljen za pomoćnika komandanta Operativne grupe (OG) Zapad. Braniteljici Edini Rešidović je kazao da je komanda OG-a Zapad bila mala, da su je činili Cikotić i još dva čovjeka.
''To je mala formacija, više koordinaciono tijelo'', rekao je svjedok.
Dautović je ranije osuđen na sedam godina zatvora za zločine u Bugojnu, te nije polagao zakletvu jer je proglašen krivim za činjenično povezana djela.
Mlaćo je optužen u svojstvu predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojno, a Cikotić kao bivši komandant OG-a Zapad Armije BiH. Mlaći je na teret stavljeno da je naredio ubojstva zarobljenika hrvatske nacionalnosti, a Cikotiću da nije spriječio podređene pripadnike Armije RBiH da počine krivična djela, kao i da nije poduzeo mjere na njihovom kažnjavanju zbog mučenja i ubojstava ratnih zarobljenika.
Svjedok Zeir Mlivo kazao je da je 1993. bio predsjednik Izvršnog odbora u Bugojnu i da je povremeno prisustvovao sjednicama Ratnog predsjedništva. Tužilac Mladen Vukojičić mu je predočio zapisnike sa sjednica na kojima je tražen spisak zarobljenika, ali je Mlivo rekao da se on toga ne sjeća.
''Ja se nisam bavio tim pitanjima'', rekao je svjedok, koji je tijekom svjedočenja napomenuo da ima zdravstvenih problema.
Tužilac ga je podsjetio da je u istrazi kazao da je, ako je nešto unošeno u zapisnik o čemu nije raspravljano na sjednici, to mogao narediti samo Mlaćo, jer je imao utjecaj. Mlivo je potvrdio te navode.
Obrani je kazao da Ratno predsjedništvo nije zauzelo neki stav o ratnim zarobljenicima.
Svjedok Ivan Klasić kazao je da je bio pripadnik Hrvatskog vijeća obrane i da je zarobljen 25. srpnja. On je ispričao kako su sa stadiona “Iskre“ u septembru vođeni na radove. Kazao je da je bio spisak od 50 ljudi i da je on bio među prvih 20 koji su odvedeni u Pajić Polje u Gornjem Vakufu.
''Tu boravimo u školi i svaki dan na radove, kopamo zemunice i rovove'', rekao je Klasić, dodajući da je na njih pucano dok su desetak data obavljali te radove.
Suđenje se nastavlja 21. siječnja, piše BIRN.
