Prije nekoliko dana Sunce je izgledalo kao “bijela kugla”, a na fotografiji koju je objavila NASA nije bilo vidljivih pjega na površini.
Astronomi kažu kako ovakva Sunčeva neaktivnost nije neubičajena. Sunčev ciklus mijenja se svakih 11 godina, a mi smo trenutačno u 24. ciklusu, koji je počeo 2008. Međutim, znanstvenici upozoravaju da Zemlji, ako se nastavi ovakav trend, prijeti mini ledeno doba.
Trenutačno imamo najmanje sunčevih pjega od 14. ciklusa, koji je svoj minimum dosegao u veljači 1906. godine. Budući da nema Sunčevih pjega, tako nema ni solarnih baklji.
''Kako se odmičemo od solarnog maksimuma 24. ciklusa i približavamo solarnom minimumu na početku sljedećeg, 25. ciklusa, broj dana bez pjega trebao bi se povećati'', kažu znanstvenici.
Dodaju kako se trenutačna razina aktivnosti 24. ciklusa čini slična 5. solarnom ciklusu, koji je počeo u svibnju 1798., a završio u prosincu 1810. Prethodni Sunčev ciklus, 23., od 2000. do 2002. godine imao je mnogo velikih solarnih oluja. Tijekom maksimuma velike Sunčeve pjege i intenzivne solarne baklje pojavljivale su se svaki dan. Aurora borealis vidjela se čak i na Floridi. Tijekom solarnog minimuma situacija je sasvim drugačija. Gotovo da i nema solarnih baklji, dok bez pjega koje bi razbile monotomiju Sunca prođe i do nekoliko tjedana. To je ono što nas sad očekuje. Najdulji period kad je Sunce bilo najmanje aktivno zbivalo se u takozvanom Maunderovu minimumu, od 1645. do 1715. godine. Tijekom tog perioda Sunčeve pjege bile su iznimno rijetke i smatralo se kako je Sunčev ciklus prestao postojati.
To razdoblje se poklopilo s mini ledenim dobom koje je zahvatilo Zemljinu sjevernu polutku. Mnogi znanstvenici su uvjereni kako su upravo mala solarna aktivnost, povećana vulkanska aktivnost i moguće promjene u oceanskim strujama krivi za zahlađenje u 17. stoljeću.
Prošlogodišnja studija tvrdi kako su u mogućnosti predvidjeti Sunčevu aktivnost te kako će se ciklusi manje aktivnosti spojiti između 2020. i 2030. godine. To znači da će nas zahvatiti novi Maunderov minimum. Predviđanja znanstvenika o ponašanju naše zvijezde dosad su se pokazala preciznima. Sad pokazuju da će Sunčeva aktivnost pasti za 60 posto, i to na uvjete kakvi su zadnji put viđeni tijekom malog ledenog doba.
Velika rupa iznad Arktika postat će još veća ovog proljeća kad se hladni zrak pomiješa s povratkom Sunca i zagađenošću zraka. Rupa iznad kanadskog dijela Arktika velika je dva milijuna četvornih kilometara ili poput Grenlanda.
Astronomi kažu kako ovakva Sunčeva neaktivnost nije neubičajena. Sunčev ciklus mijenja se svakih 11 godina, a mi smo trenutačno u 24. ciklusu, koji je počeo 2008. Međutim, znanstvenici upozoravaju da Zemlji, ako se nastavi ovakav trend, prijeti mini ledeno doba.
Trenutačno imamo najmanje sunčevih pjega od 14. ciklusa, koji je svoj minimum dosegao u veljači 1906. godine. Budući da nema Sunčevih pjega, tako nema ni solarnih baklji.
''Kako se odmičemo od solarnog maksimuma 24. ciklusa i približavamo solarnom minimumu na početku sljedećeg, 25. ciklusa, broj dana bez pjega trebao bi se povećati'', kažu znanstvenici.
Dodaju kako se trenutačna razina aktivnosti 24. ciklusa čini slična 5. solarnom ciklusu, koji je počeo u svibnju 1798., a završio u prosincu 1810. Prethodni Sunčev ciklus, 23., od 2000. do 2002. godine imao je mnogo velikih solarnih oluja. Tijekom maksimuma velike Sunčeve pjege i intenzivne solarne baklje pojavljivale su se svaki dan. Aurora borealis vidjela se čak i na Floridi. Tijekom solarnog minimuma situacija je sasvim drugačija. Gotovo da i nema solarnih baklji, dok bez pjega koje bi razbile monotomiju Sunca prođe i do nekoliko tjedana. To je ono što nas sad očekuje. Najdulji period kad je Sunce bilo najmanje aktivno zbivalo se u takozvanom Maunderovu minimumu, od 1645. do 1715. godine. Tijekom tog perioda Sunčeve pjege bile su iznimno rijetke i smatralo se kako je Sunčev ciklus prestao postojati.
To razdoblje se poklopilo s mini ledenim dobom koje je zahvatilo Zemljinu sjevernu polutku. Mnogi znanstvenici su uvjereni kako su upravo mala solarna aktivnost, povećana vulkanska aktivnost i moguće promjene u oceanskim strujama krivi za zahlađenje u 17. stoljeću.
Prošlogodišnja studija tvrdi kako su u mogućnosti predvidjeti Sunčevu aktivnost te kako će se ciklusi manje aktivnosti spojiti između 2020. i 2030. godine. To znači da će nas zahvatiti novi Maunderov minimum. Predviđanja znanstvenika o ponašanju naše zvijezde dosad su se pokazala preciznima. Sad pokazuju da će Sunčeva aktivnost pasti za 60 posto, i to na uvjete kakvi su zadnji put viđeni tijekom malog ledenog doba.
Velika rupa iznad Arktika postat će još veća ovog proljeća kad se hladni zrak pomiješa s povratkom Sunca i zagađenošću zraka. Rupa iznad kanadskog dijela Arktika velika je dva milijuna četvornih kilometara ili poput Grenlanda.
