Susret se održava u subotu 15. 9. na Uzdolu i u nedjelju, 16.9. u Izbičnu i Tribošiću. Program na Uzdolu započinje u 12 sati sa Svetom misom a poslije toga slijedi zajednički ručak u kripti, dvorani „Don D.Stojanovića“, nakon toga odlazak na groblje u Donjoj Vasti i u Doline-Cugšiće, gdje je bila prva kuća. Sutradan je susret obitelji u Izbičnu i Tribošiću s istom programom. Na Uzdola dolazi oko 60 gostiju iz Izbična.
Od dvojice braća u 100 godina rodilo se oko 600 potomaka i nastalo nekoliko desetaka obitelji. Neke obitelji su imale i po 10 djece kao Marijan Crnjac 10 djece, 60 unučadi i 32 praunučadi, ili njegova kći Ane isto tako 10 djece, ili Valerija udata na Krančiće za Janjka Stojanovića ima 12 djece. Potrebno je odati poštovanje i zahvalnosti dvojici braće Stipanu i Marijanu kao i svim onima koji su tako voljeli život i svoj narod i Crkvu.
Povijest doseljenja u kratko
Kao većina ondašnjih ljudi braća Stipan i Marijan Crnjac bavili su se nošenjem duhana u Bosnu. Kad su kroz Polja i Blidinje došli preko rijeke Rame u Donju Vast, u Mariće, upoznali su se s Jozanom Marićem od kojeg su kupili komad zemlje. Bila je to vrtača u Dolinama ispod vrila Vodice na Crnograbu. Sedam godina prije doseljenja su dolazili preko ljeta da bi na tom komadu zemlje sagradili kuću suhog zida i u njoj smjestili svoje obitelji. Kuća je imala dva ulaza, okrenuta u tlocrtu sjever-jug i bila je pokrita slamom. Stipan je došao s ženom Jozom rođenom Cigić, koju su zvali Ciguša, a Marijan sa ženom Anđom rođena Brekalo i sinom Antom, a kasnije su došli sin Iko i kći Božica. Sina Iku su zvali „baketa“, a to dolazi od bacculum – štap. Naime, Iko je bio majstor zidar i pravio štapove. Kao zidar pomogao je graditi toranj na crkvi na Širokom Brijegu. Po nadimku muža Ike, ženu Ivu su zvali „baketuša“. Braća Stipan i Marijan u kući u Dolinama živjeli su zajedno nekoliko godine, nosili duhan i krčili šumu i kamenjar i tako stvarali plodno tlo za bašču, oranice i livade. Godine 1914. rodio se od Ike i Ive prvi sin kojemu su dali ime Marijan. Marijan će se oženiti Ružom Juričić s Krančića i osnovati obitelji s mnogo djece. Novodoseljenim Crnjcima puno je pomogla voda koju su doveli s Vodice u malom potočiću sve do kuće. Kao i svaka košnica pčela kad postane velika dijeli se tako su se i braća Stipan i Marijan podijelila. Bilo je to u proljeće 1919. godine. Stipanova žena Joza je ostala je u Dolinama sa sinovima Ivanom, Antom i kćeri Šimom, a Marijan, Ante, Iko i kći Božica kupili su komad vrtače od Jozana Marića na početku samoga zaseoka Marići. Na tom prostoru su našli prikladno mjesto gdje je Iko kao zidar sazidao kuću 1925. godine. Njegov brat Ante oženio se Stanom Jurilj i u susjedstvu sagradio kuću. Da se bolje raspoznaju u selu Jozinu obitelju su zvali Cigušići, Ikinu obitelji Ikići a Antinu po ženi Stani – Stanini. Ti nadimci su ostali skoro sve do danas. Na početku doseljenja u obitelji Stipana i Marijana Crnjac dogodile su nekoliko tragedija. Marijanov sin Jozo otišao je u Ameriku 1914. i tamo se zaposlio u rudniku uglja , u blizini Pitsburga. Dva Stipanova sina Ivan i Ante morali si ići u Prvi svjetski rat 1914. godine. Pred Božić 18. prosinca 1917, stariji brat Stipan stradao je na Poljima ispod Vrana vraćajući se kući iz rodnog Tribošića. Na putu konj ga je udario u mošnje i teško je obolio. U zaseoku Vrljići na Poljima bio je primljen. Svećenik iz Rakitna mu je podijelio posljednju pomast. Žena Joza stigla je na poruku i našla ga još živa. Primila je savjete kako voditi obitelji i na njezinim rukama je umro. Ukopan je na groblju u Badnjima Donjim. Sinovi Ivan i Ante bili su u Prvom svjetskom ratu u bosanskoj diviziji na strani austrougarske vojske. Borili su se protiv Talijana na fronti uz rijeku Soču, u mjestu Doberdob, na granici s Italijom. U teškim bitkama ostali su živa ali su dospjeli u talijansko zarobljeništvo. Vratili su se 1918. odnosno 1919. godine. Godine 1920. umro je i brat Marijan. Tri godine poslije, 1924. stigla je „Crna knjiga“ iz Amerike da je u nesreći u rudniku poginuo Jozo, Ikin mlađi brat. Unatoč ti svih tragedija obitelji Stipana i Marijana zaživjele su punim obiteljski životom. Sinovi Stipanovi Ivan i Ante su se oženili dvjema sestrama Ružom i Marom također rođenom Crnjac iz Crnjčeve Drage. Božica, sestra Ikina i Antina, udala se 1925. za Franju Drlju u Pajiće, a Šima, sestra Ivana i Ante, udala se iste godine za Jerku Mišić na Homatlije. Obitelj Joze Ciguše dala se na uzgoju koza i proizvodnji sira iz mišine. Uspjeli su stvoriti farmu od 150 sanskih koza i tako se ekonomski obogatiti da su 1933, u samoj jednoj godini dana, sagradili veliku obiteljsku kuću. Kuću su gradila braća Ivan i Ante uz pomoć stričevića Ivana Lončarušića s Tribošića. Novu kuću, koja i danas čvrsto stoji, umjesto slame i ploče pokrili su cijepom kao rijetko tko u okolnim selima. U obitelji braće Stipana i Marijana unatoč brojnih tragedija ostala je postojati u svojim marljivim i složnim sinovima i kćerima. U minuli STOTINU GODINA rodilo se brojno potomstvo i osnovane su nove brojne obitelji. O tome pripremam kratak povijesni prikaz koji ću uskoro objaviti. Iz korijena dvojice braće i njihovih obitelji izraslo je rodoslovlje od preko 490 potomaka. Tomu je svjedok Darinka (Darka) Jurčić, najstariji živući član iz loze Marijana Crnjac. Darinka je rođena 1918. u Tribošiću kao najmlađa kći Ante i Stane rođene Jurilj. Roditelji su je kao malu bebu donijeli u Donju Vast u Doline gdje je odrasla i poslije se udala za Ivu Jurčića na Krančiće. Danas živi u dobrome zdravlju sa 94 godine kod kćeri Danice Miličević u Bogdanima na Žitnjaku u Zagrebu. Darinka ima šest kćeri i jednog sina iz kojih je rođeno 30 unučadi i 23 praunučadi! Vrijedno je obilježiti STOTINU GODINA ŽIVOTA jedne tako brojne i plodne obitelj od dvojice braće. U toj godišnjici izražavamo zahvalnost našim pradjedovima i prabakama, kao i djedovima i bakama i preko njih našim roditeljima za život da postojimo i živimo povezani tim krvnim srodstvom. Svakako, da u tom izražavamo zahvalnost Bogu Trojedinome u kojeg su oni tako živo vjerovali i svoj život živjeli u iskrenoj povezanost s Crkvom u župi Uzdol . Nađimo vremena za ovaj dan proslave i ovaj čin zajedništva u predloženim datumima u rujnu mjesecu: u subotu 15. u Donjoj Vasti i na Uzdolu, i u nedjelju 16. u Tribošiću zaseoku Donje Britvice, župa Izbično. Iskreni pozdrav don Pavo Crnjac
