Od cijele obitelj još je preživjela jedino Agafja Likov, posljednja sibirska usamljenica. Ona je 1988. sahranila oca i ostala sama.
- Ako Bog da, ostat ću ovdje - rekla je tada geolozima koji su je povremeno posjećivali.
Sada, 25 godina kasnije, sa gotovo 70. godina Agafja još živi potpuno sama.
U izolaciji u kojoj su živjeli, obitelji Likov promakla je činjenica da se u međuvremenu odigrao Drugi svetski rat, ali na postignuća suvremenog svijeta, kada su im predstavljena, nisu bili pretjerano iznenađeni.
Odbijali su povjerovati da je čovjek bio na Mjesecu. Ipak, njihov otac Karp Likov, zaključio je da su “ljudi nešto izmislili i šalju na nebo vatre koje sliče na zvijezde”.
Agafjina obitelj bila je dio fundamentalističke pravoslavne sekte koja je u 17. stoljeću odbila prihvatiti reformu crkve i svaki napredak i otada je neprestano izložena progonima. Zbog toga su se povlačili u udaljene krajeve. Represija se pod Boljševicima pojačala, tako da više ni u zabačenim selima nisu bili sigurni.
Kada mu je 1936. ubijen brat koji je s njim radio u polju, Karp Likov je okupio obitelj i povukao se duboko u šumu. S njim su bili supruga Akulina, sin Savin (9) i kćer Natalija (2).
Uprkos svemu, članovi neobične obitelji pokazali su snalažljivost u osiguravanju osnovih uvjeta za život oskudnim sredstvima koja su im bila na raspolaganju. Bili su inteligentni, iako su govorili starinskim i teško razumljivim jezikom.
Mladi su iz priča roditelja znali da postoje gradovi, visoke zgrade i druge države osim Rusije, a majka ih je naučila čitati i pisati uz pomoć molitvenika i Biblije, jedinih knjiga koje su posjedovali. (Jutarnji.hr)
