Ljeto je već na izmaku, a s njime lagano prolaze i odmori. Bilo je ovo vrijeme i za odmor našim školarcima i studentima, posebno onima koji se školuju daleko od rodnog kraja. U susretu s našim mladima saznali smo da ih ima dosta koji su izvrsni studenti, a jedna studentica je dobila i rektorovu nagradu. Bio nam je to dovoljan razlog za razgovor s Teom Babić, studenticom prava u Zagrebu.
Rođena sam 1995. godine u Zagrebu. Djetinjstvo sam provela u Prozor-Rami gdje sam pohađala i osnovnu školu, a srednju školu sam upisala u Zagrebu. Trenutačno sam studentica pravnog studija na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Također, pri istom sveučilištu upisala sam i kineski jezik na Konfucijevom institutu gdje sam do sada završila dva semestra, a svakako planiram i nastaviti - priča nam o sebi Tea.
Njezin studentski život obuhvaća niz aktivnosti. O čemu se konkretno radi, odgovara nam:
Aktivna sam u nekoliko studentskih nevladinih organizacija putem kojih provodimo različite projekte za mlade. Počela bih s projektom koji je meni osobno jedan od dražih, a to je Model European Union Zagreb, simulacija rada europskih institucija, na engleskom jeziku, u kojoj sudjeluju brojni mladi iz Hrvatske i cijeloga svijeta, posebno zemalja-članica Europske Unije. Nekoliko puta sam sudjelovala u samoj simulaciji, a onda sam htjela vidjeti kako je organizirati takav jedan veliki projekt te sam, nakon provedenog selekcijskog postupka, postala dio organizacijskog tima. Sveučilište u Zagrebu je prepoznalo važnost ovoga projekta te sam sa svojim kolegicama i kolegama iz organizacijskog tima dobila Rektorovu nagradu za društveno koristan rad u akademskoj i široj zajednici u akademskoj 2016./2017. godini.
Ujedno sam članica udruge eStudent gdje sam ove akademske godine bila dio organizacijskog tima za App Start Contest, natjecanja za studente u izradi mobilnih i web aplikacija te Europske udruge studenata prava Zagreb (ELSA Zagreb). U ožujku ove godine održali su se izbori za Studentski zbor Pravnoga fakulteta gdje sam od strane svojih kolegica i kolega izabrana kao jedna od predstavnica na mandat od dvije godine. Od nedavno sam i službeno osnivačica te predsjednica udruge Leadership Development Association Croatia. Budući da još od malena gajim veliku ljubav prema čitanju i pisanju, a nisam to htjela zanemariti ni na fakultetu, pišem za jedan od najpoznatijih portala za studente u Hrvatskoj studentski.hr te za regionalni magazin Studentski žurnal.
Nije to sve što stiže ova mlada Ramkinja. Na njezinim aktivnostima pozavidjeli bi mnogi. O svom angažmanu nastavlja nam:
Sudjelovala sam na brojnim domaćim i međunarodnim projektima na teme: ljudskih prava, ženskih ljudskih prava, civilnog društva, političke participacije mladih, diskriminacije, prava i dr. S obzirom na to da me zanimaju različiti segmenti društvenih znanosti često sudjelujem i na natjecanjima za studente kako bih razvila vještine i stekla iskustvo koje će mi dobro doći na tržištu rada. Tako sam 2016. godine na regionalnom studentskom natjecanju u rješavanju poslovnih slučajeva Case Study Competition osvojila 2. mjesto gdje sam s prijateljima Josipom, Filipom i Martinom rješavala slučaj Privredne banke Zagreb. Ove godine sam s kolegicama Tinom i Jasminom sudjelovala na prvom natjecanju u pregovorima za studente u Hrvatskoj ELSA Negotiation Competition na engleskom jeziku gdje smo na kraju osvojile treće mjesto i kao nagradu praksu u odvjetničkom uredu.
Pitali smo Teu kako je živjeti u Zagrebu, koje su prednosti i nedostaci?
U Zagrebu sam već sedmu godinu, i ono što moram priznati jest da je svaki put sve teže odlaziti od obitelji. Iako u Zagrebu imam puno rodbine koja je tu uvijek kada trebam pomoć i sestru koja studira, ne mogu reći da nije teško. Teško je svakako, i sigurna sam da to znaju sve Ramkinje i Ramljaci koji su otišli iz svog rodnog kraja. No, kada si sebi zacrtao krajnji cilj, sve što ti preostaje jest da ga ostvariš. Vodim se mišlju da ako je Bogu sve moguće, a sigurna sam da je tako, onda je čovjeku uz Božju pomoć puno lakše ostvariti ono što mu se čini teškim i nemogućim. Trudim se iskoristiti što više mogućnosti koje nudi glavni grad Lijepe naše, steći iskustvo i znanje na različitim područjima kako bih jednoga dana mogla pomoći drugima i biti ona koja će stvarati prilike. Odlazak nikada nije bio cilj, i mislim da nikome ni ne treba biti, bitna je želja za napredovanjem i radom na sebi.
Što te motivira i tjera na rad?
Motivira me činjenica da je moguće uspjeti na našim prostorima i da postoje brojni ljudi koji to svakodnevno pokazuju. Oni možda nisu na naslovnicama novina i portala, ali su tu, prisutni među nama, strpljivo rade i trude se, i koliko god im netko govori da ne mogu, oni još uvijek rade i vjeruju. Svakako želim istaknuti veliku važnost podrške roditelja, rodbine i prijatelja. Osim toga, zadovoljstvo nakon uspješnog završetka projekta je nešto mi daje osobno zadovoljstvo, posebno kada su sudionici puni pohvala. Iako ponekad bude dosta naporno sve uskladiti s fakultetom koji zahtijeva veliki broj sati kontinuiranog učenja, uživam u onome što radim i vjerujem da sam točno tu gdje trebam biti.
Kako gledaš na mlade i budućnost u Rami?
Generalno, većina mladih je pasivna kada se radi o aktivnostima za dobrobit pojedinca i društva, rijetki su oni koji su se odlučiti angažirati i nešto napraviti. Smatram da je neformalna edukacija nešto što mladoga čovjeka oblikuje za budućnost, stječe vještine i znanja koja ne može steći prilikom formalnog obrazovanja. Zato, iako već dugo radim na raznim projektima, još uvijek mi je teško shvatiti zašto mladi ne sudjeluju u većem broju. Htjela bih ovim putem poručiti svim mladima koji ovo čitaju, posebno mladima u našoj Rami, da nemaju što izgubiti ako pokušaju. Za sve one koji vam kažu da je budućnost na mladima, vi im recite da je na mladima i sadašnjost. Vi ste ti koji se trebaju aktivnije uključiti u društveni i politički život, gdje god da se sada nalazite. Nema potrebe za strahom, prisjetite se samo riječi svetog Ivana Pavla II. koji je rekao da:
„Nijedna poteškoća, nijedan strah nije toliko velik da može potpuno ugušiti nadu koja vječno izvire iz srca mladih. Ne dopustite da ta nada umre. Uložite svoj život na nju!“
Sada je pravo vrijeme da učinite nešto za sebe, svoje bližnje i za svoju zajednicu. Smatram da su mladi oni koji mogu pokrenuti naš grad, mladi koji su ambiciozni i kompetentni, spremni na promjene,na dijalog i mladi koje ne zanimaju nikakve društvene podjele, oni koji su svjesni da zajedništvo može napraviti puno toga te oni koji će donijeti promjene koje su nam potrebne.
Što ti najviše smeta u rodnom kraju?
U zadnje vrijeme često slušamo priče kako mladi odlaze iz našega kraja, sve manje učenika se upisuje u škole, sve više obitelji s djecom odlazi bez ikakve namjere da se vrate, zapošljavaju se nestručni kadrovi, sve manje se ulaže u razvitak grada i aktivnosti za mlade. Gotovo svakodnevno pratim naše internetske portale koji javljaju o uspjesima ramskih sportašica i sportaša, glazbenih skupina, učenica i učenika koji odlaze na natjecanja gdje ostvaruju zapažene rezultate. Oni su dokaz da potencijal postoji, da naša Rama ima ljude koji će ju predstavljati u najboljem svjetlu. Puno je prostora za napredak, kako kod svakoga čovjeka, tako i u svakom gradu. Nadam se da će se prepoznati inicijative pojedinaca i svih grupa koje žele dobro našem gradu i da će jedino i isključivo mjerilo biti kvaliteta i kompetentnost. Tužno je vidjeti da uz ovakve prirodne ljepote i mogućnost iskorištavanja predivnog Ramskog jezera u svrhe turizma i drugih oblika promocije, grad još uvijek stagnira. Mislim da je došlo vrijeme da glavne vijesti prestanu biti odlazak u inozemstvo kako bi ljudi zaradili da bi mogli uzdržavati obitelj i da ih zamijene one s naslovima povratka ljudi u naša napuštena sela. Smatram da prioritet treba biti otvaranje novih radnih mjesta, ulaganje u mlade koji su pokazali da se na njih itekako može računati, potpora aktivnostima mladih i njihovim projektima te promocija prirodnih ljepota.
S ovako lijepim razmišljanjem, zanimao nas je i Tein životni cilj.
Puno je toga što bih htjela napraviti i postići, no trudim se maksimalno iskoristiti svaki dan kako bih stekla nove spoznaje i doprinijela zajednici. Ljepše mi je, iako volim isplanirati bitne događaje, živjeti dan po dan, i uvijek iznova se diviti ljepotama koje nudi ovaj život. Kada razmišljam što želim postići onda bih rekla da želim biti u mogućnosti svaki dan pogledati u nebo i promatrati oblake, zahvaliti se na novom danu i uživati u onome što radim. To mi je sasvim dovoljno da bih se i dalje mogla osobno i profesionalno razvijati.
Lijepo je i svakako ohrabrujuće čuti jedno ovako lijepo i pozitivno razmišljanje. Tei zahvaljujemo na razgovoru i želimo joj ostvarenje svih ciljeva, posebno onog da naslovi portala budu puni vijesti s naslovima „Povratak ljudi u naša napuštena sela“.
Rođena sam 1995. godine u Zagrebu. Djetinjstvo sam provela u Prozor-Rami gdje sam pohađala i osnovnu školu, a srednju školu sam upisala u Zagrebu. Trenutačno sam studentica pravnog studija na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Također, pri istom sveučilištu upisala sam i kineski jezik na Konfucijevom institutu gdje sam do sada završila dva semestra, a svakako planiram i nastaviti - priča nam o sebi Tea.
Njezin studentski život obuhvaća niz aktivnosti. O čemu se konkretno radi, odgovara nam:
Aktivna sam u nekoliko studentskih nevladinih organizacija putem kojih provodimo različite projekte za mlade. Počela bih s projektom koji je meni osobno jedan od dražih, a to je Model European Union Zagreb, simulacija rada europskih institucija, na engleskom jeziku, u kojoj sudjeluju brojni mladi iz Hrvatske i cijeloga svijeta, posebno zemalja-članica Europske Unije. Nekoliko puta sam sudjelovala u samoj simulaciji, a onda sam htjela vidjeti kako je organizirati takav jedan veliki projekt te sam, nakon provedenog selekcijskog postupka, postala dio organizacijskog tima. Sveučilište u Zagrebu je prepoznalo važnost ovoga projekta te sam sa svojim kolegicama i kolegama iz organizacijskog tima dobila Rektorovu nagradu za društveno koristan rad u akademskoj i široj zajednici u akademskoj 2016./2017. godini.
Ujedno sam članica udruge eStudent gdje sam ove akademske godine bila dio organizacijskog tima za App Start Contest, natjecanja za studente u izradi mobilnih i web aplikacija te Europske udruge studenata prava Zagreb (ELSA Zagreb). U ožujku ove godine održali su se izbori za Studentski zbor Pravnoga fakulteta gdje sam od strane svojih kolegica i kolega izabrana kao jedna od predstavnica na mandat od dvije godine. Od nedavno sam i službeno osnivačica te predsjednica udruge Leadership Development Association Croatia. Budući da još od malena gajim veliku ljubav prema čitanju i pisanju, a nisam to htjela zanemariti ni na fakultetu, pišem za jedan od najpoznatijih portala za studente u Hrvatskoj studentski.hr te za regionalni magazin Studentski žurnal.
Nije to sve što stiže ova mlada Ramkinja. Na njezinim aktivnostima pozavidjeli bi mnogi. O svom angažmanu nastavlja nam:
Sudjelovala sam na brojnim domaćim i međunarodnim projektima na teme: ljudskih prava, ženskih ljudskih prava, civilnog društva, političke participacije mladih, diskriminacije, prava i dr. S obzirom na to da me zanimaju različiti segmenti društvenih znanosti često sudjelujem i na natjecanjima za studente kako bih razvila vještine i stekla iskustvo koje će mi dobro doći na tržištu rada. Tako sam 2016. godine na regionalnom studentskom natjecanju u rješavanju poslovnih slučajeva Case Study Competition osvojila 2. mjesto gdje sam s prijateljima Josipom, Filipom i Martinom rješavala slučaj Privredne banke Zagreb. Ove godine sam s kolegicama Tinom i Jasminom sudjelovala na prvom natjecanju u pregovorima za studente u Hrvatskoj ELSA Negotiation Competition na engleskom jeziku gdje smo na kraju osvojile treće mjesto i kao nagradu praksu u odvjetničkom uredu.
Pitali smo Teu kako je živjeti u Zagrebu, koje su prednosti i nedostaci?
U Zagrebu sam već sedmu godinu, i ono što moram priznati jest da je svaki put sve teže odlaziti od obitelji. Iako u Zagrebu imam puno rodbine koja je tu uvijek kada trebam pomoć i sestru koja studira, ne mogu reći da nije teško. Teško je svakako, i sigurna sam da to znaju sve Ramkinje i Ramljaci koji su otišli iz svog rodnog kraja. No, kada si sebi zacrtao krajnji cilj, sve što ti preostaje jest da ga ostvariš. Vodim se mišlju da ako je Bogu sve moguće, a sigurna sam da je tako, onda je čovjeku uz Božju pomoć puno lakše ostvariti ono što mu se čini teškim i nemogućim. Trudim se iskoristiti što više mogućnosti koje nudi glavni grad Lijepe naše, steći iskustvo i znanje na različitim područjima kako bih jednoga dana mogla pomoći drugima i biti ona koja će stvarati prilike. Odlazak nikada nije bio cilj, i mislim da nikome ni ne treba biti, bitna je želja za napredovanjem i radom na sebi.
Što te motivira i tjera na rad?
Motivira me činjenica da je moguće uspjeti na našim prostorima i da postoje brojni ljudi koji to svakodnevno pokazuju. Oni možda nisu na naslovnicama novina i portala, ali su tu, prisutni među nama, strpljivo rade i trude se, i koliko god im netko govori da ne mogu, oni još uvijek rade i vjeruju. Svakako želim istaknuti veliku važnost podrške roditelja, rodbine i prijatelja. Osim toga, zadovoljstvo nakon uspješnog završetka projekta je nešto mi daje osobno zadovoljstvo, posebno kada su sudionici puni pohvala. Iako ponekad bude dosta naporno sve uskladiti s fakultetom koji zahtijeva veliki broj sati kontinuiranog učenja, uživam u onome što radim i vjerujem da sam točno tu gdje trebam biti.
Kako gledaš na mlade i budućnost u Rami?
Generalno, većina mladih je pasivna kada se radi o aktivnostima za dobrobit pojedinca i društva, rijetki su oni koji su se odlučiti angažirati i nešto napraviti. Smatram da je neformalna edukacija nešto što mladoga čovjeka oblikuje za budućnost, stječe vještine i znanja koja ne može steći prilikom formalnog obrazovanja. Zato, iako već dugo radim na raznim projektima, još uvijek mi je teško shvatiti zašto mladi ne sudjeluju u većem broju. Htjela bih ovim putem poručiti svim mladima koji ovo čitaju, posebno mladima u našoj Rami, da nemaju što izgubiti ako pokušaju. Za sve one koji vam kažu da je budućnost na mladima, vi im recite da je na mladima i sadašnjost. Vi ste ti koji se trebaju aktivnije uključiti u društveni i politički život, gdje god da se sada nalazite. Nema potrebe za strahom, prisjetite se samo riječi svetog Ivana Pavla II. koji je rekao da:
„Nijedna poteškoća, nijedan strah nije toliko velik da može potpuno ugušiti nadu koja vječno izvire iz srca mladih. Ne dopustite da ta nada umre. Uložite svoj život na nju!“
Sada je pravo vrijeme da učinite nešto za sebe, svoje bližnje i za svoju zajednicu. Smatram da su mladi oni koji mogu pokrenuti naš grad, mladi koji su ambiciozni i kompetentni, spremni na promjene,na dijalog i mladi koje ne zanimaju nikakve društvene podjele, oni koji su svjesni da zajedništvo može napraviti puno toga te oni koji će donijeti promjene koje su nam potrebne.
Što ti najviše smeta u rodnom kraju?
U zadnje vrijeme često slušamo priče kako mladi odlaze iz našega kraja, sve manje učenika se upisuje u škole, sve više obitelji s djecom odlazi bez ikakve namjere da se vrate, zapošljavaju se nestručni kadrovi, sve manje se ulaže u razvitak grada i aktivnosti za mlade. Gotovo svakodnevno pratim naše internetske portale koji javljaju o uspjesima ramskih sportašica i sportaša, glazbenih skupina, učenica i učenika koji odlaze na natjecanja gdje ostvaruju zapažene rezultate. Oni su dokaz da potencijal postoji, da naša Rama ima ljude koji će ju predstavljati u najboljem svjetlu. Puno je prostora za napredak, kako kod svakoga čovjeka, tako i u svakom gradu. Nadam se da će se prepoznati inicijative pojedinaca i svih grupa koje žele dobro našem gradu i da će jedino i isključivo mjerilo biti kvaliteta i kompetentnost. Tužno je vidjeti da uz ovakve prirodne ljepote i mogućnost iskorištavanja predivnog Ramskog jezera u svrhe turizma i drugih oblika promocije, grad još uvijek stagnira. Mislim da je došlo vrijeme da glavne vijesti prestanu biti odlazak u inozemstvo kako bi ljudi zaradili da bi mogli uzdržavati obitelj i da ih zamijene one s naslovima povratka ljudi u naša napuštena sela. Smatram da prioritet treba biti otvaranje novih radnih mjesta, ulaganje u mlade koji su pokazali da se na njih itekako može računati, potpora aktivnostima mladih i njihovim projektima te promocija prirodnih ljepota.
S ovako lijepim razmišljanjem, zanimao nas je i Tein životni cilj.
Puno je toga što bih htjela napraviti i postići, no trudim se maksimalno iskoristiti svaki dan kako bih stekla nove spoznaje i doprinijela zajednici. Ljepše mi je, iako volim isplanirati bitne događaje, živjeti dan po dan, i uvijek iznova se diviti ljepotama koje nudi ovaj život. Kada razmišljam što želim postići onda bih rekla da želim biti u mogućnosti svaki dan pogledati u nebo i promatrati oblake, zahvaliti se na novom danu i uživati u onome što radim. To mi je sasvim dovoljno da bih se i dalje mogla osobno i profesionalno razvijati.
Lijepo je i svakako ohrabrujuće čuti jedno ovako lijepo i pozitivno razmišljanje. Tei zahvaljujemo na razgovoru i želimo joj ostvarenje svih ciljeva, posebno onog da naslovi portala budu puni vijesti s naslovima „Povratak ljudi u naša napuštena sela“.
Razgovarala: Božana Nikolić
