Umjesto prenošđenja izjava čelnika glavnih kolaicijskih pregovarača Angele Merkel (CDU/CSU) ili Sigmara Gabriela (SPD) o političkim rješenjima, nizozemski De Telegraaf slijedećeg jutra na istaknutom mjestu tek javlja o - cestarinama u Njemačkoj i upozorava kako je to "udarac za europsko tržište bez granica".
Piše da, nakon što su se eto "Nijemci usudili pomusti europske susjede, postoji velika opasnost da će se kroz Europu proširiti val cestarina. Još više zemalja nakon Njemačke, neće moći odoljeti iskušenju da cijede strane korisnike njihovih cesta."
Nisu se samo uzbudile Nizozemska, Danska ili Belgija koje same (još uvijek?) nemaju nikakvih cestarina za osobna vozila na njihovim prometnicama, nego je to izazvalo uzbunu i u Poljskoj, Češkoj i osobito Austriji, zemljama koje i same naplaćuju cestarine. Njemačka se nalazi u središtu Europe i vozači svih tih zemalja praktično moraju prolaziti kroz Njemačku na putu u drugi kraj Europske unije.
Ono što i političare tih zemalja osobito brine jest ta nejasna izjava njemačkih dužnosnika kako cestarina "ne smije dodatno opterećivati njemačke vozače". Zato i nizozemska ministrica prometa Melanie Schulz "uopće nije sretna" s onim što je čula o njemačkim planovima o cestarinama za osobna vozila i njena zemlja će potaknuti Europsku komisiju neka pomno pazi što Njemačka čini te namjerava li prekršiti načelo ravnopravnosti svih građana - ne pojedine nacije, nego Europske unije.
Kad bi Njemačka toliko koliko i Slovenija...
Slično se čuje i iz Beča čija će se ministrica prometa Doris Bures "odlučno boriti protiv svakog kršenja europskog prava" i u toj borbi za prava austrijskih vozača će "iskoristiti sva sredstva" koja Beču stoje na raspolaganju. Gotovo je apsurdno da i Den Haag i Beč u eventualnoj tužbi protiv Berlina mogu računati i na podršku najvećeg njemačkog auto-kluba ADAC-a. Naime, ne samo da taj klub smatra neizvedivim da se samo "kažnjavaju" strani vozači, nego su stručnjaci tog kluba već odavno izračunali - takva njemačka cestarina se ne isplati!
Naravno, u ADAC-u su pošli od pretpostavke koliko-toliko razumne cijene cestarine. Jer kad bi, razmjerno ukupnoj dužini autocesta u Njemačkoj (gotovo 13 tisuća kilometara) uveli cestarinu kolika je na primjer u Sloveniji (528,5 kilometra), onda bi na njemačkim autocestama doslovce ostali samo šeici i ruski tajkuni. Ali i Nijemci zapravo griješe kada misle kako ima baš toliko stranih automobila na njihovim autocestama - i u vremenima najveće "seobe naroda" za vrijeme godišnjih odmora, to je tek koji postotak.
Drugim riječima, izračunali su u ADAC-u, sa takvom "razumnom" cijenom vinjete će u državnu blagajnu doći oko 265 milijuna eura. Ali trošak - samih vinjeta, postaja za prodaju i konačno nadzora, poštuju li vozači poštuju tu obavezu - upravo zbog tako goleme mreže bi iznosio najmanje 300 milijuna eura! Dakle, takvom cestarinom se neće ništa zaraditi, nego će se čak i gubiti novac.
Glavobolja i prije prve vinjete
Zapravo, teško je vjerovati da i njemački političari uopće znaju, što učiniti i kako to provesti. U koalicijskom sporazumu doslovce tek piše: "za dodatno financiranje održavanja i proširenja naše mreže autocesta ubirat ćemo primjerenu naknadu od vlasnika vozila koja nisu registrirana u Njemačkoj (vinjeta)."
U prvim tumačenjima, ako se ne želi "još više opterećivati vlasnike vozila u Njemačkoj" (također citat sporazuma), a ipak se držati europskih pravila, to bi jedino moglo značiti kako će onda svi morati imati vinjetu, ali kako će onda za iznos godišnje vinjete biti smanjen porez na osobna vozila njemačkim vozačima.
Ali i tu bi se još uvelike mogla lomiti koplja i izazvati gnjev i u Njemačkoj. Naime, neki vlasnici jedva da uopće plaćaju porez na vozila, jer je on povezan i s ekološkim opterećenjem. Što vozilo manje zagađuje okološ, to je porez manji. Znači li to da će se vlasnicima "debelih" BMW-a i Mercedesa onda iznos vinjete odbijati od poreza, a vlasnici malih hibridnih ili električnih automobila će - još morati i nadoplatiti da bi se vozili po autocesti?
A ako se pak netko "mudro" sjeti pa njih izuzme od obaveze vinjete, hoće li će se onda izuzeti i vlasnici hibridnih automobila drugih zemalja Europske unije? I tko će onda gledati "pod haubu" svakog automobila, što je tamo i treba li imati vinjetu?
Sve u svemu, koalicijski sporazum zapravo još nije prihvaćen: njega treba potvrditi i svekoliko članstvo njemačkih socijaldemokrata. Ali čak i prije konačnog formiranja nove vlade, čini se kako su si sami zadali prilično glavobolja.
A. Šubić, DW
