Crni luk sazrijeva od kraja srpnja do sredine kolovoza. Fiziološka zrelost, a to je faza kada je obrazovana klica i zatvoreni sočni list, nastupa prije potpunog sušenja zelenih listova, ali, lukovice su još uvijek „žive“. Prelaskom hranljivih materija u njene otvorene sočne listove i dalje joj se povećava masa. Zbog kvaliteta lukovice bitnog za čuvanje, i činjenice da se povećanje mase nastavlja i poslije vađenja, ovaj posao počinje kada polovina biljaka polegne.
Izvađene biljke treba ostaviti po površini parcele, u tankom sloju, da bi se prosušile, „prebacile“ svu nagomilanu hranu iz listova i lažnog stabla u lukovice i istovremeno formirale veći broj suhih ovojnih ljuski koje će ih štititi za vrijeme čuvanja. Ako vremenske prilike to dozvoljavaju, bolje je da se s vađenjem sačeka pet do sedam dana da sva biljna masa polegne, da se vrat lukovice dobro zatvori i da one sazru u zemlji. Za naše brdsko-planinske uvjete ostavljanje lukovica u zemlji ili na parceli uvijek je rizično jer dolaze dani, posebno noći, s nižom temperaturom, češće su kiše, što dovodi do početka rasta korjenčića i klice unutar glavice na račun hranljivih materija iz zatvorenih sočnih listova. Zbog toga mogu nastati gubici od 35 do čak 75 posto. Istovremeno, izlazak lukovice (klice) iz mirovanja dovodi do brzog prorastanja, što se dešava ponekad već u rujnu. Brzo prorastanje, odnosno kratko čuvanje karakteristično je za sortu, ali i za kvalitetu same proizvodnje.
Vađenje može biti mašinsko i ručno. Ako su ovojni listovi dovoljno suhi i čvrsti prakticira se potpuno mehanizirano vađenje i brzo skladištenje lukovica. Na malim površinama, u baštama, luk se vadi ručno i plete u vijence. Oni se objese na promajnom mjestu, gdje stoje najmanje jedan mjesec, a može i duže. To je dobar način prosušivanja i dozrijevanje luka.
Uspjeh u čuvanju luka zavisi od mnogih faktora, prvenstveno od zdravstvenog stanja lukovica, a važni su i temperatura i vlažnost zraka u skladištu, zatim, tu je sorta, od koje zavisi sadržaj suhe materije. Lukovice dobivene od biljaka oboljelih od plamenjače obično u sebi nose i miceliju gljive, koja se tijekom čuvanja širi i izaziva truljenje. Luk iz direktne sjetve najčešće je manje zaražen i pogodniji je za čuvanje. To je prednost luka dobivenog iz sjemena, a nedostatak je uglavnom manji sadržaj suhe materije za oko dva procenta.
Izvađene biljke treba ostaviti po površini parcele, u tankom sloju, da bi se prosušile, „prebacile“ svu nagomilanu hranu iz listova i lažnog stabla u lukovice i istovremeno formirale veći broj suhih ovojnih ljuski koje će ih štititi za vrijeme čuvanja. Ako vremenske prilike to dozvoljavaju, bolje je da se s vađenjem sačeka pet do sedam dana da sva biljna masa polegne, da se vrat lukovice dobro zatvori i da one sazru u zemlji. Za naše brdsko-planinske uvjete ostavljanje lukovica u zemlji ili na parceli uvijek je rizično jer dolaze dani, posebno noći, s nižom temperaturom, češće su kiše, što dovodi do početka rasta korjenčića i klice unutar glavice na račun hranljivih materija iz zatvorenih sočnih listova. Zbog toga mogu nastati gubici od 35 do čak 75 posto. Istovremeno, izlazak lukovice (klice) iz mirovanja dovodi do brzog prorastanja, što se dešava ponekad već u rujnu. Brzo prorastanje, odnosno kratko čuvanje karakteristično je za sortu, ali i za kvalitetu same proizvodnje.
Vađenje može biti mašinsko i ručno. Ako su ovojni listovi dovoljno suhi i čvrsti prakticira se potpuno mehanizirano vađenje i brzo skladištenje lukovica. Na malim površinama, u baštama, luk se vadi ručno i plete u vijence. Oni se objese na promajnom mjestu, gdje stoje najmanje jedan mjesec, a može i duže. To je dobar način prosušivanja i dozrijevanje luka.
Uspjeh u čuvanju luka zavisi od mnogih faktora, prvenstveno od zdravstvenog stanja lukovica, a važni su i temperatura i vlažnost zraka u skladištu, zatim, tu je sorta, od koje zavisi sadržaj suhe materije. Lukovice dobivene od biljaka oboljelih od plamenjače obično u sebi nose i miceliju gljive, koja se tijekom čuvanja širi i izaziva truljenje. Luk iz direktne sjetve najčešće je manje zaražen i pogodniji je za čuvanje. To je prednost luka dobivenog iz sjemena, a nedostatak je uglavnom manji sadržaj suhe materije za oko dva procenta.
