Oteto djetinjstvo - Zagreb
Don Pavao Crnjac, autor je dokumentarnog filma „Oteto djetinjstvo”, koji će se promovirati dana večeras u 19,00 h u Nadbiskupijskm pastoralnom institutu, dvorani “Vijenac”, na Kaptolu 29a, u Zagrebu. Film govori o sudbini 686 djece iz Rame koja su tijekom Drugog svjetskog rata završila u Zagrebu ”na prehrani”.
Crnjac je, naime, bio započeo tragati za svojim nestalim ujakom Ivom Papak davne 1970. godine kako mu je pripovijedala baka Ruža.
Ali tragajući za podacima o njemu je u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu otkrio Kartoteku djece sa 28 000 imena. U njoj je pažljivim čitanjem pronašao 686 kartica s imenima i prezimenima djece iz Rame na prehrani u Zagrebu.
Na karticama su ispisani osnovni podaci djece: ime i prezime, ime oca, godina i mjesto rođenja, dolazak u Zagreb i adresa obitelji kod koje su bili smješteni.
Tragom tih zapisa autor je obilazio Hrvatskom i BiH te tražio adrese preživjelih. Tako je pronašao 23 sudionika, među kojima su bila djece na prehrani iz Rame, a danas žive u svojim obiteljima u visokoj starosti. S tim ljudima je vođen razgovor koje je pažljivo snimio snimatelja Pavao Vranjican. Razgovori su dirljivi do suza.
U svom životu ti ljudi nose uspomene i traume iz djetinjstva koje su nastala nakon stravičnog ubijanja što su učinili četnici, paljenja kuća i cijele imovine. Djeca su spašena u dva transporta. U prvom je bilo od 18. listopada 1942. preko 400 djece a u drugom od 15. travnja 1943. bilo je preko 150 djece koji su se spašavali od gladi i golotinje koja je nastala dolaskom partizana poslije bitke za Prozor.
Okupljanje i prijevoz djece organizirala je tadašnja hrvatska vlast na čelu s narodnim zastupnikom Nikolom Kovačević i povjerenicima dviju općina Šćit i Prozor.
Prijem djece u Zagrebu obavilo je Ministarstvo udružbe i Caritas zagrebačke nadbiskupije. Budući da je Zagreb bio prepun djece, vladala je humanitarna kriza, dječji domovi su bili prepuni, u spašavanju djece učinio je odlučujući korak nadbiskup Alojzije Stepinac.
On je pozvao župnike iz okolnih dekanata Zagreba da po župnim Caritasima prime djecu i raspodjele ih po imućnijim katoličkim obiteljima. Akcija spašavanja djece je uspjela. O tome govore brojke da je od 686 djece većina spašena a samo 13 umrlo i 12 nestalo. Ostali su se nakon dolaska komunističke vlasti vratili svojim kućama ili su bili smješteni po učeničkim domovima.
Film je građen na temelju autentičnih obiteljskih i povijesni fotografija, zemljopisnih karata, dokumenata, kao i grafikona.
U središtu filma je 686 djece koji su poslije četničkog pokolja u Rami 1942. godine spašeni od ostatka rata i od gladi.
Uzdol 41 - Sarajevo
Večeras, 5. ožujka 2015. u Katoličkom školskom centru "Sveti Josip" u Sarajevu (M. P. Sokolovića 11) s početkom u 19 sati u organizaciji župe Svetoga Ivana Krstitelja Uzdol, premijerno će biti upriličena projekcija dokumentarnog filma "Uzdol 41", scenarista i redatelja g. Marka Raguža.
O filmu će govoriti: kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, mons. dr. Pavo Jurišić, dekan KBF-a Sveučilišta u Sarajevu, g. Marko Raguž, scenarist i redatelj filma, don Miljenko Džalto, župnik uzdolski.
Film "Uzdol 41" je do sada prikazan jedino u Zagrebu, gdje je na projekciju za samo jednu večer odazvalo preko tisuću osoba. Film govori o stradanju nevinih osoba na Uzdolu na blagdan Uzvišenja svetoga Križa - 14. rujna 1993. Toga dana pripadnici Armije BiH izvršili su stravičan pokolj nad 41 osobom hrvatske nacionalnosti i katoličke vjere (29 civila i 12 vojnika HVO-a). Najstarija ubijena osoba imala je 87 godina, a najmlađa je bila desetogodišnje dijete. Tijela pokojnika devet godina počivala su u zajedničkoj grobnici u gradskom groblju u Prozoru jer ih se 1993. godine nije moglo pokopati u njihovu rodnom Uzdolu. Kao zavjet župljana župe Uzdol prema svojim mučenicima 2002. godine uzdolske žrtve ekshumirane su i prenesene u novoizgrađeni Memorijalni centar na Uzdolu koji se nalazi uz staru župnu crkvu. U spomen na poginule, uz staru i novu župnu crkvu podignut je i veliki drveni Uzdolski križ na koji je ugrađen još 41 manji križ. Na svakom manjem križu zapisano je ime i prezime te godina rođenja i smrti pojedine uzdolske žrtve.
Don Pavao Crnjac, autor je dokumentarnog filma „Oteto djetinjstvo”, koji će se promovirati dana večeras u 19,00 h u Nadbiskupijskm pastoralnom institutu, dvorani “Vijenac”, na Kaptolu 29a, u Zagrebu. Film govori o sudbini 686 djece iz Rame koja su tijekom Drugog svjetskog rata završila u Zagrebu ”na prehrani”.
Crnjac je, naime, bio započeo tragati za svojim nestalim ujakom Ivom Papak davne 1970. godine kako mu je pripovijedala baka Ruža.
Ali tragajući za podacima o njemu je u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu otkrio Kartoteku djece sa 28 000 imena. U njoj je pažljivim čitanjem pronašao 686 kartica s imenima i prezimenima djece iz Rame na prehrani u Zagrebu.
Na karticama su ispisani osnovni podaci djece: ime i prezime, ime oca, godina i mjesto rođenja, dolazak u Zagreb i adresa obitelji kod koje su bili smješteni.
Tragom tih zapisa autor je obilazio Hrvatskom i BiH te tražio adrese preživjelih. Tako je pronašao 23 sudionika, među kojima su bila djece na prehrani iz Rame, a danas žive u svojim obiteljima u visokoj starosti. S tim ljudima je vođen razgovor koje je pažljivo snimio snimatelja Pavao Vranjican. Razgovori su dirljivi do suza.
U svom životu ti ljudi nose uspomene i traume iz djetinjstva koje su nastala nakon stravičnog ubijanja što su učinili četnici, paljenja kuća i cijele imovine. Djeca su spašena u dva transporta. U prvom je bilo od 18. listopada 1942. preko 400 djece a u drugom od 15. travnja 1943. bilo je preko 150 djece koji su se spašavali od gladi i golotinje koja je nastala dolaskom partizana poslije bitke za Prozor.
Okupljanje i prijevoz djece organizirala je tadašnja hrvatska vlast na čelu s narodnim zastupnikom Nikolom Kovačević i povjerenicima dviju općina Šćit i Prozor.
Prijem djece u Zagrebu obavilo je Ministarstvo udružbe i Caritas zagrebačke nadbiskupije. Budući da je Zagreb bio prepun djece, vladala je humanitarna kriza, dječji domovi su bili prepuni, u spašavanju djece učinio je odlučujući korak nadbiskup Alojzije Stepinac.
On je pozvao župnike iz okolnih dekanata Zagreba da po župnim Caritasima prime djecu i raspodjele ih po imućnijim katoličkim obiteljima. Akcija spašavanja djece je uspjela. O tome govore brojke da je od 686 djece većina spašena a samo 13 umrlo i 12 nestalo. Ostali su se nakon dolaska komunističke vlasti vratili svojim kućama ili su bili smješteni po učeničkim domovima.
Film je građen na temelju autentičnih obiteljskih i povijesni fotografija, zemljopisnih karata, dokumenata, kao i grafikona.
U središtu filma je 686 djece koji su poslije četničkog pokolja u Rami 1942. godine spašeni od ostatka rata i od gladi.
Uzdol 41 - Sarajevo
Večeras, 5. ožujka 2015. u Katoličkom školskom centru "Sveti Josip" u Sarajevu (M. P. Sokolovića 11) s početkom u 19 sati u organizaciji župe Svetoga Ivana Krstitelja Uzdol, premijerno će biti upriličena projekcija dokumentarnog filma "Uzdol 41", scenarista i redatelja g. Marka Raguža.
O filmu će govoriti: kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, mons. dr. Pavo Jurišić, dekan KBF-a Sveučilišta u Sarajevu, g. Marko Raguž, scenarist i redatelj filma, don Miljenko Džalto, župnik uzdolski.
Film "Uzdol 41" je do sada prikazan jedino u Zagrebu, gdje je na projekciju za samo jednu večer odazvalo preko tisuću osoba. Film govori o stradanju nevinih osoba na Uzdolu na blagdan Uzvišenja svetoga Križa - 14. rujna 1993. Toga dana pripadnici Armije BiH izvršili su stravičan pokolj nad 41 osobom hrvatske nacionalnosti i katoličke vjere (29 civila i 12 vojnika HVO-a). Najstarija ubijena osoba imala je 87 godina, a najmlađa je bila desetogodišnje dijete. Tijela pokojnika devet godina počivala su u zajedničkoj grobnici u gradskom groblju u Prozoru jer ih se 1993. godine nije moglo pokopati u njihovu rodnom Uzdolu. Kao zavjet župljana župe Uzdol prema svojim mučenicima 2002. godine uzdolske žrtve ekshumirane su i prenesene u novoizgrađeni Memorijalni centar na Uzdolu koji se nalazi uz staru župnu crkvu. U spomen na poginule, uz staru i novu župnu crkvu podignut je i veliki drveni Uzdolski križ na koji je ugrađen još 41 manji križ. Na svakom manjem križu zapisano je ime i prezime te godina rođenja i smrti pojedine uzdolske žrtve.
