Deontay Wilder (40-0, 39 KO) pobijedio je Luisa Ortiza (28-1, 24 KO) spektakularnim nokautom u 10. rundi i time sedmi put obranio naslov WBC prvaka u teškoj kategoriji.
Ovom pobjedom, 40. u karijeri, 39. nokautom, Wilder je napokon zaslužio respekt jednog dijela fanova i novinara koji su godinama (opravdano) sumnjali u njegove sposobnosti. Ne zato što je pokazao bog zna kakve boksačke vještine - jer nije - već zato što je dokazao da je njegova snaga (i izdržljivost) tolika da može poništiti bilo kakvu prednost koju suparnici eventualno imaju.
Svojedobno je Mike Tyson rekao da "svatko ima plan prije nego dobije udarac". A to možda najbolje opisuje ne samo ovaj meč nego i cijelu Wilderovu karijeru. Čovjek maše rukama kao da je nizozemska vjetrenjača, ali kad pogodi, jao i pomagaj onome na koga je pala teška šaka "Brončanog bombardera".
Ovaj puta taj nesretnik bio je Kubanac Ortiz, zbog dugih ruku i impozantne tjelesine poznat po nadimku "Pravi King Kong". Službeno 38-godišnjak, neslužbeno debelo preko 40. godine, Ortiz je prije par godina, naročito nakon pobjede nad Bryantom Jenningsom krajem 2015., slovio kao možda i najbolji boksač teške kategorije. Njegov problem bio je u tome da se malo tko od eminentnijih teškaša usudio stati s njim u ring.
Priliku mu je napokon pružio Wilder i to još prošle godine, samo da bi njihov meč bio otkazan jer je Ortiz drugi put u karijeri pao na doping kontroli. No, WBC je prihvatio opravdanje Kubančeva tima da je spornu supstancu, koja inače prikriva djelovanje steroida, uzeo zbog povišenog krvnog tlaka. Wilder, kojem je nasušno bio potreban skalp nekog jačeg suparnika kako bi pokazao Anthonyju Joshui da spada u njegovu klasu, je također prihvatio objašnjenje i meč se ponovno zakazao za 3. ožujka 2018.
U prvih par rundi dugoiščekivanog meča dvojice neporaženih teškaša gledatelji u Barclays Areni u Brooklynu, njih oko 14.000, baš i nisu imali nešto za vidjeti. Iako je 10 cm niži boksač, Ortiz je kontrolirao meč svojim dugim desnim direktom, dok je Wilder od samog starta oprezno vrebao i čekao pad koncentracije Kubanca. Kubanac je skupljao bodove, Amerikanac neuspješno gledao kako da svoju desnicu smjesti u njegovu facu, publika je vrlo zvučno zviždala zbog nedostatka akcije, a potpisnik ovih redaka ozbiljno je razmišljao o životnim odlukama koje su ga dovele do toga da se budi u 4 ujutro zbog ovakve dosade.
Onda se u petoj rundi sve okrenulo. Ortizu je popustila pozornost, a Wilder ga s dvije vezane desnice (nazvali bi ih krošeima, ali kod Wilderovih bombi boksačka terminologija pomalo gubi smisao) ruši na pod prvi put u meču. Kubanac se pridigao i preživio do kraja runde, a sljedeću iskoristio za oporavak i vraćanje snage. U sedmoj rundi Ortiz je pokazao svu raskoš svojih mogućnosti i u nekoliko manjih serija, prekinutih Wilderovim ulascima u klinč, ozbiljno uzdrmao i gotovo srušio suparnika. Da se na kraju runde radila anketa među gledateljima, malo tko bi izabrao Brončanog bombardera kao pobjednika.
Siloviti nalet iz sedme Ortiz nije prenio u osmu rundu, već se vratio sporom kruženju, boksanju s distance i skupljanju bodova. Što znači da ili nije imao snage za više, ili je donio pogrešnu taktičku odluku. Naime, lakši i kondicijski spremniji Wilder, koji je u ring ušao sa samo 97,5 kila (!), brzo se vratio i već u devetoj rundi ponovno počeo tražiti prostor za svoju opaku desnicu. A taj prostor, između sve nemarnije skupljenih ruku Luisa Ortiza, otvorio se u desetoj.
Prvo je Wilder desnicom uzdrmao Ortiza pa ga nespretnim potezom tijela doslovno bacio na pod. Iako sudac opravdano nije odbrojavao vidjelo se da je Ortiz u problemima, da ovo nije tek bezazleni pad u žaru borbe. Čim je borba nastavljena Amerikanac je navalio kao gladna zvijer i s tri uzastopne desnice ga srušio na pod, ovaj put "za pravo". Kubanac je smogao snage da se digne, ali sljedeći nalet Wilderovih maljeva ponovno ga je bacio na pod, a sudac je opravdano prekinuo meč. Publika je bila na nogama, liječnici pokraj Ortiza, a Wilder se nonšalantno naslonio na konopce i upijao ovacije.
- King Kong nije mi mogao ništa. Pravi šampion uvijek nađe način da se vrati, a to je ono što sam ja učinio večeras. Luis Ortiz je definitivno vješt momak. Odlično se borio - rekao je nasmijani prvak nakon meča. I u skladu s očekivanjima valjda svake osobe koja iole prati tešku kategoriju, jasno je rekao da želi na pobjednika meča Joshua-Parker u kojem su na vagi preostala tri abecedna naslova (WBA, IBF i WBO).
- Sad sam spreman (za Joshuu i Parkera, op.a). Uvijek sam govorio da želim ujediniti sve naslove i spreman sam to učiniti kad god su oni spremni. Ja sam najopasniji čovjek na planeti i to sam dokazao večeras.
S druge strane, Ortiz je bio svjestan da je propustio veliku šansu, ali je pragmatično prihvatio poraz.
- Osjećam se dobro. Dobio sam udarac desnom rukom, ali sam OK. Slušao sam upute iz svojeg kuta, ali u ovom sportu jedan udarac može završiti meč. U ringu se svašta može dogoditi.
Kad smo kod toga što se može i ne može dogoditi u ringu, sljedeće pitanje teške kategorije je mega meč između Wildera i Joshue. Amerikanac je svoj dio posla odradio, a sad se čeka A.J. koji se 31. ožujka bori protiv Josepha Parkera na Principality Stadionu u Cardiffu. Iako Parker nikako nije za odbaciti, njegova pobjeda u tom meču bila bi veliko iznenađenje.
No, tko god slavio u Cardiffu sigurno neće odmah na Wildera. Ono što je normalnom čovjeku logično, poput ujedinjenja svih naslova, u boksu najčešće nije slučaj. Tu postoji već slavni termin "mariniranja meča" (čitaj: izluđivanja fanova odgađanjem velikih borbi dok oba boksača ne prođu kroz kompletni B ešalon kategorije), u skladu s kojim borbu za sva 4 naslova, prvu takvu otkad je WBO postao "respektabilna" organizacija (da, sarkastičan sam), nećemo doživjeti prije 2019. godine.
Naime, ako Joshua pobijedi, Aleksandr Povetkin i Jarell Miller već čekaju u redu. Što znači da Wilderu preostaje ili braniti naslov protiv novog anonimnog suparnika ili riskirati pojas protiv nekog tipa Dillian Whyte. U svakom slučaju, meč za jedinstvenog i neprikosnovenog prvaka još ćemo pričekati.
Ovom pobjedom, 40. u karijeri, 39. nokautom, Wilder je napokon zaslužio respekt jednog dijela fanova i novinara koji su godinama (opravdano) sumnjali u njegove sposobnosti. Ne zato što je pokazao bog zna kakve boksačke vještine - jer nije - već zato što je dokazao da je njegova snaga (i izdržljivost) tolika da može poništiti bilo kakvu prednost koju suparnici eventualno imaju.
Svojedobno je Mike Tyson rekao da "svatko ima plan prije nego dobije udarac". A to možda najbolje opisuje ne samo ovaj meč nego i cijelu Wilderovu karijeru. Čovjek maše rukama kao da je nizozemska vjetrenjača, ali kad pogodi, jao i pomagaj onome na koga je pala teška šaka "Brončanog bombardera".
Ovaj puta taj nesretnik bio je Kubanac Ortiz, zbog dugih ruku i impozantne tjelesine poznat po nadimku "Pravi King Kong". Službeno 38-godišnjak, neslužbeno debelo preko 40. godine, Ortiz je prije par godina, naročito nakon pobjede nad Bryantom Jenningsom krajem 2015., slovio kao možda i najbolji boksač teške kategorije. Njegov problem bio je u tome da se malo tko od eminentnijih teškaša usudio stati s njim u ring.
Priliku mu je napokon pružio Wilder i to još prošle godine, samo da bi njihov meč bio otkazan jer je Ortiz drugi put u karijeri pao na doping kontroli. No, WBC je prihvatio opravdanje Kubančeva tima da je spornu supstancu, koja inače prikriva djelovanje steroida, uzeo zbog povišenog krvnog tlaka. Wilder, kojem je nasušno bio potreban skalp nekog jačeg suparnika kako bi pokazao Anthonyju Joshui da spada u njegovu klasu, je također prihvatio objašnjenje i meč se ponovno zakazao za 3. ožujka 2018.
U prvih par rundi dugoiščekivanog meča dvojice neporaženih teškaša gledatelji u Barclays Areni u Brooklynu, njih oko 14.000, baš i nisu imali nešto za vidjeti. Iako je 10 cm niži boksač, Ortiz je kontrolirao meč svojim dugim desnim direktom, dok je Wilder od samog starta oprezno vrebao i čekao pad koncentracije Kubanca. Kubanac je skupljao bodove, Amerikanac neuspješno gledao kako da svoju desnicu smjesti u njegovu facu, publika je vrlo zvučno zviždala zbog nedostatka akcije, a potpisnik ovih redaka ozbiljno je razmišljao o životnim odlukama koje su ga dovele do toga da se budi u 4 ujutro zbog ovakve dosade.
Onda se u petoj rundi sve okrenulo. Ortizu je popustila pozornost, a Wilder ga s dvije vezane desnice (nazvali bi ih krošeima, ali kod Wilderovih bombi boksačka terminologija pomalo gubi smisao) ruši na pod prvi put u meču. Kubanac se pridigao i preživio do kraja runde, a sljedeću iskoristio za oporavak i vraćanje snage. U sedmoj rundi Ortiz je pokazao svu raskoš svojih mogućnosti i u nekoliko manjih serija, prekinutih Wilderovim ulascima u klinč, ozbiljno uzdrmao i gotovo srušio suparnika. Da se na kraju runde radila anketa među gledateljima, malo tko bi izabrao Brončanog bombardera kao pobjednika.
Siloviti nalet iz sedme Ortiz nije prenio u osmu rundu, već se vratio sporom kruženju, boksanju s distance i skupljanju bodova. Što znači da ili nije imao snage za više, ili je donio pogrešnu taktičku odluku. Naime, lakši i kondicijski spremniji Wilder, koji je u ring ušao sa samo 97,5 kila (!), brzo se vratio i već u devetoj rundi ponovno počeo tražiti prostor za svoju opaku desnicu. A taj prostor, između sve nemarnije skupljenih ruku Luisa Ortiza, otvorio se u desetoj.
Prvo je Wilder desnicom uzdrmao Ortiza pa ga nespretnim potezom tijela doslovno bacio na pod. Iako sudac opravdano nije odbrojavao vidjelo se da je Ortiz u problemima, da ovo nije tek bezazleni pad u žaru borbe. Čim je borba nastavljena Amerikanac je navalio kao gladna zvijer i s tri uzastopne desnice ga srušio na pod, ovaj put "za pravo". Kubanac je smogao snage da se digne, ali sljedeći nalet Wilderovih maljeva ponovno ga je bacio na pod, a sudac je opravdano prekinuo meč. Publika je bila na nogama, liječnici pokraj Ortiza, a Wilder se nonšalantno naslonio na konopce i upijao ovacije.
- King Kong nije mi mogao ništa. Pravi šampion uvijek nađe način da se vrati, a to je ono što sam ja učinio večeras. Luis Ortiz je definitivno vješt momak. Odlično se borio - rekao je nasmijani prvak nakon meča. I u skladu s očekivanjima valjda svake osobe koja iole prati tešku kategoriju, jasno je rekao da želi na pobjednika meča Joshua-Parker u kojem su na vagi preostala tri abecedna naslova (WBA, IBF i WBO).
- Sad sam spreman (za Joshuu i Parkera, op.a). Uvijek sam govorio da želim ujediniti sve naslove i spreman sam to učiniti kad god su oni spremni. Ja sam najopasniji čovjek na planeti i to sam dokazao večeras.
S druge strane, Ortiz je bio svjestan da je propustio veliku šansu, ali je pragmatično prihvatio poraz.
- Osjećam se dobro. Dobio sam udarac desnom rukom, ali sam OK. Slušao sam upute iz svojeg kuta, ali u ovom sportu jedan udarac može završiti meč. U ringu se svašta može dogoditi.
Kad smo kod toga što se može i ne može dogoditi u ringu, sljedeće pitanje teške kategorije je mega meč između Wildera i Joshue. Amerikanac je svoj dio posla odradio, a sad se čeka A.J. koji se 31. ožujka bori protiv Josepha Parkera na Principality Stadionu u Cardiffu. Iako Parker nikako nije za odbaciti, njegova pobjeda u tom meču bila bi veliko iznenađenje.
No, tko god slavio u Cardiffu sigurno neće odmah na Wildera. Ono što je normalnom čovjeku logično, poput ujedinjenja svih naslova, u boksu najčešće nije slučaj. Tu postoji već slavni termin "mariniranja meča" (čitaj: izluđivanja fanova odgađanjem velikih borbi dok oba boksača ne prođu kroz kompletni B ešalon kategorije), u skladu s kojim borbu za sva 4 naslova, prvu takvu otkad je WBO postao "respektabilna" organizacija (da, sarkastičan sam), nećemo doživjeti prije 2019. godine.
Naime, ako Joshua pobijedi, Aleksandr Povetkin i Jarell Miller već čekaju u redu. Što znači da Wilderu preostaje ili braniti naslov protiv novog anonimnog suparnika ili riskirati pojas protiv nekog tipa Dillian Whyte. U svakom slučaju, meč za jedinstvenog i neprikosnovenog prvaka još ćemo pričekati.
