Ručnici su jedan od najčešće korištenih tekstilnih predmeta u kućanstvu, svakodnevno ih uzimamo u ruke očekujući da budu mekani i mirisni te da dobro upijaju. Ali s vremenom često primijetimo da ručnici, koji su bili meki i pahuljasti, postanu grubi, tvrdi i neugodni na dodir. Problem nije (najčešće) u lošoj kvaliteti materijala ili u tome da su ručnici dotrajali, već u načinu na koji ih peremo i održavamo.
Stručnjaci upozoravaju da je upravo pogrešno pranje glavni krivac za gubitak mekoće. Najčešća pogreška je pretjerano korištenje omekšivača. Premda ga većina automatski dodaje kako bi odjeća i ručnici bili mekši, kod tekstila izrađenog od visokoupijajućih vlakana - a ručnici to jesu - događa se suprotno. Naime, vlakna upijaju ostatke omekšivača i deterdženta, koji se zatim teško ispiru i s vremenom stvaraju sloj koji vlakna čini krutima. Osim što takvi ručnici gube na mekoći, smanjuje im se i sposobnost upijanja, što je njihova osnovna funkcija.
Drugi problem može biti tvrda voda. U mnogim područjima voda je prepuna minerala, ponajviše kalcija i magnezija, koji se tijekom pranja vežu za vlakna i dodatno ih stvrdnjavaju. Rezultat su ručnici koji djeluju ‘beživotno‘, a ni miris nakon pranja nije uvijek onakav kakav bismo željeli. Kad se tome pridoda nepravilno sušenje (ako ih dugo nakon pranja ostavimo u bubnju ili ih sušimo u zatvorenom prostoru, bez cirkulacije zraka), dobit ćemo ‘ubitačnu‘ kombinaciju zbog koje ručnici prestaju biti meki i mirišljavi.
Na sreću, postoji jednostavno rješenje, koje se ne skriva na policama trgovina, već u kuhinji. Limunov sok, prirodan i lako dostupan sastojak, može ručnicima vratiti mekoću i svježinu već nakon jednog pranja. Tajna je u limunskoj kiselini, prirodnoj tvari koja razgrađuje naslage deterdženta, sapuna i minerala, istodobno uklanjajući bakterije koje se mogu zadržavati u vlaknima. Za razliku od komercijalnih sredstava, limun djeluje nježno, ali učinkovito, a uz to donosi i dodatnu prednost: prirodno izbjeljuje tkaninu.
Postupak je vrlo jednostavan i ne zahtijeva posebne pripreme. Ručnike treba staviti u perilicu, ali bez miješanja s drugim rubljem, kako bi se dobro oprali i isprali. U pretinac u koji se inače dodaje omekšivač ulije se oko 125 mililitara svježeg limunovog soka. Deterdžent se koristi uobičajeno, ali bez dodavanja omekšivača. Preporuka je da se pokrene vrući program pranja, jer toplina pomaže aktivirati limunsku kiselinu i pojačava njezino djelovanje.
Nakon završetka pranja, ručnike je najbolje osušiti na otvorenom, na suncu. Sunčeve zrake u kombinaciji s limunskom kiselinom dodatno pomažu u čišćenju i izbjeljivanju vlakana, pa ručnici postaju ne samo mekši, već i svjetliji. Ova je metoda posebno prikladna za bijele i svijetle ručnike; kod tamnijih ručnika, koji bi mogli izblijediti, preporučuje se umjesto limuna koristiti alkoholni ocat (koji će također ukloniti naslage, ali bez rizika za boju).
Prednosti ovakvog načina održavanja su višestruke: prije svega, riječ je o prirodnom, ekološki prihvatljivom rješenju koje ne zahtijeva kupnju skupih kemikalija. Limun je lako dostupan, cijenom povoljan i ne ostavlja tragove na tkanini. Drugo, učinak je gotovo trenutačan - već nakon jednog pranja ručnici postaju osjetno mekši, svježije mirišu i izgledaju kao novi. Dugoročno, ova metoda produžuje i vijek trajanja ručnika jer uklanja naslage koje bi inače oslabile vlakna i ubrzale njihovo trošenje.
Za maksimalan učinak, stručnjaci preporučuju da se limun koristi sezonski, posebno ljeti kada su dani sunčani i suhi. Sunčeva svjetlost tada daje dodatan učinak izbjeljivanja i dezinfekcije, a ručnici se brže i ravnomjernije suše na otvorenom. Redovitim ponavljanjem postupka ručnici ostaju mekani, čisti i dugotrajniji.
Dom&Dizajn
Stručnjaci upozoravaju da je upravo pogrešno pranje glavni krivac za gubitak mekoće. Najčešća pogreška je pretjerano korištenje omekšivača. Premda ga većina automatski dodaje kako bi odjeća i ručnici bili mekši, kod tekstila izrađenog od visokoupijajućih vlakana - a ručnici to jesu - događa se suprotno. Naime, vlakna upijaju ostatke omekšivača i deterdženta, koji se zatim teško ispiru i s vremenom stvaraju sloj koji vlakna čini krutima. Osim što takvi ručnici gube na mekoći, smanjuje im se i sposobnost upijanja, što je njihova osnovna funkcija.
Drugi problem može biti tvrda voda. U mnogim područjima voda je prepuna minerala, ponajviše kalcija i magnezija, koji se tijekom pranja vežu za vlakna i dodatno ih stvrdnjavaju. Rezultat su ručnici koji djeluju ‘beživotno‘, a ni miris nakon pranja nije uvijek onakav kakav bismo željeli. Kad se tome pridoda nepravilno sušenje (ako ih dugo nakon pranja ostavimo u bubnju ili ih sušimo u zatvorenom prostoru, bez cirkulacije zraka), dobit ćemo ‘ubitačnu‘ kombinaciju zbog koje ručnici prestaju biti meki i mirišljavi.
Na sreću, postoji jednostavno rješenje, koje se ne skriva na policama trgovina, već u kuhinji. Limunov sok, prirodan i lako dostupan sastojak, može ručnicima vratiti mekoću i svježinu već nakon jednog pranja. Tajna je u limunskoj kiselini, prirodnoj tvari koja razgrađuje naslage deterdženta, sapuna i minerala, istodobno uklanjajući bakterije koje se mogu zadržavati u vlaknima. Za razliku od komercijalnih sredstava, limun djeluje nježno, ali učinkovito, a uz to donosi i dodatnu prednost: prirodno izbjeljuje tkaninu.
Postupak je vrlo jednostavan i ne zahtijeva posebne pripreme. Ručnike treba staviti u perilicu, ali bez miješanja s drugim rubljem, kako bi se dobro oprali i isprali. U pretinac u koji se inače dodaje omekšivač ulije se oko 125 mililitara svježeg limunovog soka. Deterdžent se koristi uobičajeno, ali bez dodavanja omekšivača. Preporuka je da se pokrene vrući program pranja, jer toplina pomaže aktivirati limunsku kiselinu i pojačava njezino djelovanje.
Nakon završetka pranja, ručnike je najbolje osušiti na otvorenom, na suncu. Sunčeve zrake u kombinaciji s limunskom kiselinom dodatno pomažu u čišćenju i izbjeljivanju vlakana, pa ručnici postaju ne samo mekši, već i svjetliji. Ova je metoda posebno prikladna za bijele i svijetle ručnike; kod tamnijih ručnika, koji bi mogli izblijediti, preporučuje se umjesto limuna koristiti alkoholni ocat (koji će također ukloniti naslage, ali bez rizika za boju).
Prednosti ovakvog načina održavanja su višestruke: prije svega, riječ je o prirodnom, ekološki prihvatljivom rješenju koje ne zahtijeva kupnju skupih kemikalija. Limun je lako dostupan, cijenom povoljan i ne ostavlja tragove na tkanini. Drugo, učinak je gotovo trenutačan - već nakon jednog pranja ručnici postaju osjetno mekši, svježije mirišu i izgledaju kao novi. Dugoročno, ova metoda produžuje i vijek trajanja ručnika jer uklanja naslage koje bi inače oslabile vlakna i ubrzale njihovo trošenje.
Za maksimalan učinak, stručnjaci preporučuju da se limun koristi sezonski, posebno ljeti kada su dani sunčani i suhi. Sunčeva svjetlost tada daje dodatan učinak izbjeljivanja i dezinfekcije, a ručnici se brže i ravnomjernije suše na otvorenom. Redovitim ponavljanjem postupka ručnici ostaju mekani, čisti i dugotrajniji.
Dom&Dizajn
