Bolest koju treba preležati i istrpjeti neugodnu temperaturu, glavobolju, bolove u mišićima, kihanje, kašljanje i šmrcanje, a koja za ugrožene skupine ljudi oslabljenog imuniteta može biti kobna, neke uopće ne pogađa. Nema potrebe objašnjavati koliko bi za zdravstvene sustave i svjetsku ekonomiju značilo otkrivanje u čemu je tajna ljudi otpornih na gripu, no dosad provedena istraživanja nisu polučila konkretne zaključke. Ipak, do nekih korisnih spoznaja se došlo.
Rašireno je mišljenje da je razlog odolijevanja nekih ljudi gripi to da se virus kojemu su bili izloženi nije uhvatio ili je bio toliko slab da je neopaženo prošao kroz sustav. Ovo razmišljanje pobila je 2011. godine skupina znanstvenika sa Sveučilišta u Michiganu, koju je predvodio profesor Alfred Hero.
U prvoj studiji koja se pozabavila ovim pitanjem znanstvenici su zarazili virusom gripe 17 zdravih ljudi, od kojih se oko polovice razboljelo, dok ostali nisu primijetili nikakve promjene.
Kako bi pratili imunološke reakcije pojedinih ispitanika na virus gripe, znanstvenici su proučavali njihovu ekspresiju gena. Analizirali su 22 tisuća gena i 267 uzoraka krvi, koristeći algoritme za raspoznavanje uzoraka i druge metode kako bi otkrili genomske potpise povezane s imunološkom reakcijom obje skupine ispitanika, i onih koji su razvili simptome gripe i onih koji su ostali ‘netaknuti’.
Pokazalo se da nitko od ispitanika nije ostao neokrznut virusom gripe, samo su reakcije na njega bile različite.
Iza kulisa, čak i kad se ne razbolite, postoji aktivna imunološka reakcija koja objašnjava otpornost pojedinih ljudi, a nije ništa manje aktivna od reakcije na virus koju dobro poznajemo i koja se očituje šmrcanjem, groznicom, kašljanjem i kihanjem, objasnio je Hero, čiji je tim pronašao razlike u biološkom metabolizmu i ekspresiji gena kod ove dvije različite reakcije na virus.
Znanstvenici su uočili promjene u krvi 36 sati prije nego su neki počeli osjećati simptome. Iako je studijom otkriveno da imunološki sustav nekih ljudi odolijeva virusu, nije otkriveno zašto se to događa.
No razlike u biološkom metabolizmu i ekspresiji gena koje su uočili odnosile su se na antioksidante. Da bi sa sigurnošću mogli tvrditi što to neke ljude čini manje ili više osjetljivima na virusne bolesti, znanstvenici bi morali razumjeti što se događa na razini genoma, a Hero tada nije odbacio mogućnost da bi unošenje antioksidanata konzumacijom svježeg voća i povrća ili cijeđenog soka moglo biti ključ odolijevanja gripi.
Svakako je moguće to da su neki ispitanici imali vrlo visoku razinu antioksidativnih prekursora u krvi i da ih je to zaštitilo, ali mi to ne možemo tvrditi jer ne znamo. Za provjeru tih hipoteza trebalo bi imati više podataka, rekao je tada Hero.
Ono što je prije osam godina, u cilju sprječavanja širenja gripe, a na temelju svojih saznanja iz studije, ponudio Hero bio je razvoj jeftinog testa pomoću kojeg bismo mogli znati hoćemo li razviti simptome gripe 36 sati unaprijed.
Suzdržavanje od odlaska na posao, školu ili možda sedmodnevno skijanje, ako znamo da ćemo se razboljeti, znatno bi doprinijelo suzbijanju širenja zaraze, da ne govorimo o vrlo važnom smanjenju rizika za ugrožene skupine. Naravno, u toj bi se računici moralo pouzdati u savjesnost ljudi, a test koji je ponudio Hero, koliko nam je poznato, nikad nije zaživio.
Postoje li doista ‘nadljudi’ koji nikad ne obolijevaju?
Prema istraživanjima, čovjek se tijekom života prehladi u prosjeku oko 200 puta, a iako smo uglavnom svi na svojoj koži, i u svojim mišićima, osjetili što je to gripa, ima i onih koji tvrde da se nikad nisu ni prehladili, piše Tportal.hr.
Njihovu tajnu odolijevanja bolestima znanost još nije otkrila i za ovaj fenomen znanstvenici su skloniji vjerovati da je riječ o samoproglašenim ‘nadljudima’.
Profesor imunologije Daniel Davis sa Sveučilišta u Manchesteru rekao je za The Guardian kako neki ljudi nasljeđuju skupinu gena imunološkog sustava koji su dobri za borbu protiv nekog određenog virusa, ali da to ne znači da zbog toga netko ima bolji ili lošiji imunološki sustav.
To samo znači da će se možda bolje nositi s određenim virusom gripe nego ja. Postoji inherentna raznolikost u načinu reakcije našeg imunološkog sustava na različite bolesti, a ta je raznolikost važna za preživljavanje naše vrste, objašnjava Davis.
Davis nadalje objašnjava da prava raznolikost unutar našeg imunološkog sustava pobija tradicionalno vjerovanje o uopćenom imunitetu i u pitanje dovodi korisnost svih vitaminskih dodataka prehrani, zdravih čajeva i ostalih preparata čiji se proizvođači zaklinju da povećavaju imunitet.
Način života koji sigurno neće naškoditi vašem zdravlju
Premda znanost još nije pronašla dokaze o konceptu ‘nadljudskog’ zdravlja, brojnim studijama je potvrđeno da određeni stil života može biti koristan za podizanje imuniteta i povećati vam šanse za odolijevanje bolestima, a ovo su najčešći savjeti.
Izlaganje zarazi u ranijoj dobi
Djeca izložena određenim razinama bakterija i virusa tijekom odrastanja imat će otporniji imunološki sustav kasnije tijekom života i manju sklonost određenim alergijama. Potkrijepljena brojnim istraživanjima, hipoteza o higijeni sugerira da bi pretjerana i raširena upotreba dezinfekcijskih sredstava, antibakterijskih proizvoda, kao i izbjegavanja prljavštine mogla onemogućiti razvoj zdravih crijevnih bakterija kod djece.
To ne znači da im morate davati nečistu hranu i izbjegavati njihovo redovito pranje, već da im morate osigurati vrijeme za igru na otvorenom i po mogućnosti ne trčati za njima po blatu s vlažnim maramicama.
Tjelesna aktivnost
Za optimalno zdravlje preporučeno je 150 minuta umjerene aerobne aktivnosti tjedno i po dva treninga s vježbama snage. Redovita tjelovježba, uz sve blagodati za vaše mentalno i fizičko zdravlje, podiže imunitet i poboljšava cirkulaciju.
Dovoljno sna
Dokazano ogroman utjecaj na imunološki sustav ima spavanje. Jednom je studijom dokazano da su šanse za prehladu do četiri i pol puta veće kod ljudi koji noću spavaju samo pet i pol sati, u odnosu na one koji spavaju sedam sati.
Izbjegavanje stresa
Kao najjaču poveznicu utjecaja načina života na naš imunološki sustav profesor Davis navodi stres. Kronični i dugotrajni stres potiče naše tijelo na proizvodnju kortizola, hormona koji neutralizira imunološke stanice i navodi ih da se prestanu boriti s bilo kakvim potencijalnim virusima i bolestima.
Rašireno je mišljenje da je razlog odolijevanja nekih ljudi gripi to da se virus kojemu su bili izloženi nije uhvatio ili je bio toliko slab da je neopaženo prošao kroz sustav. Ovo razmišljanje pobila je 2011. godine skupina znanstvenika sa Sveučilišta u Michiganu, koju je predvodio profesor Alfred Hero.
U prvoj studiji koja se pozabavila ovim pitanjem znanstvenici su zarazili virusom gripe 17 zdravih ljudi, od kojih se oko polovice razboljelo, dok ostali nisu primijetili nikakve promjene.
Kako bi pratili imunološke reakcije pojedinih ispitanika na virus gripe, znanstvenici su proučavali njihovu ekspresiju gena. Analizirali su 22 tisuća gena i 267 uzoraka krvi, koristeći algoritme za raspoznavanje uzoraka i druge metode kako bi otkrili genomske potpise povezane s imunološkom reakcijom obje skupine ispitanika, i onih koji su razvili simptome gripe i onih koji su ostali ‘netaknuti’.
Pokazalo se da nitko od ispitanika nije ostao neokrznut virusom gripe, samo su reakcije na njega bile različite.
Iza kulisa, čak i kad se ne razbolite, postoji aktivna imunološka reakcija koja objašnjava otpornost pojedinih ljudi, a nije ništa manje aktivna od reakcije na virus koju dobro poznajemo i koja se očituje šmrcanjem, groznicom, kašljanjem i kihanjem, objasnio je Hero, čiji je tim pronašao razlike u biološkom metabolizmu i ekspresiji gena kod ove dvije različite reakcije na virus.
Znanstvenici su uočili promjene u krvi 36 sati prije nego su neki počeli osjećati simptome. Iako je studijom otkriveno da imunološki sustav nekih ljudi odolijeva virusu, nije otkriveno zašto se to događa.
No razlike u biološkom metabolizmu i ekspresiji gena koje su uočili odnosile su se na antioksidante. Da bi sa sigurnošću mogli tvrditi što to neke ljude čini manje ili više osjetljivima na virusne bolesti, znanstvenici bi morali razumjeti što se događa na razini genoma, a Hero tada nije odbacio mogućnost da bi unošenje antioksidanata konzumacijom svježeg voća i povrća ili cijeđenog soka moglo biti ključ odolijevanja gripi.
Svakako je moguće to da su neki ispitanici imali vrlo visoku razinu antioksidativnih prekursora u krvi i da ih je to zaštitilo, ali mi to ne možemo tvrditi jer ne znamo. Za provjeru tih hipoteza trebalo bi imati više podataka, rekao je tada Hero.
Ono što je prije osam godina, u cilju sprječavanja širenja gripe, a na temelju svojih saznanja iz studije, ponudio Hero bio je razvoj jeftinog testa pomoću kojeg bismo mogli znati hoćemo li razviti simptome gripe 36 sati unaprijed.
Suzdržavanje od odlaska na posao, školu ili možda sedmodnevno skijanje, ako znamo da ćemo se razboljeti, znatno bi doprinijelo suzbijanju širenja zaraze, da ne govorimo o vrlo važnom smanjenju rizika za ugrožene skupine. Naravno, u toj bi se računici moralo pouzdati u savjesnost ljudi, a test koji je ponudio Hero, koliko nam je poznato, nikad nije zaživio.
Postoje li doista ‘nadljudi’ koji nikad ne obolijevaju?
Prema istraživanjima, čovjek se tijekom života prehladi u prosjeku oko 200 puta, a iako smo uglavnom svi na svojoj koži, i u svojim mišićima, osjetili što je to gripa, ima i onih koji tvrde da se nikad nisu ni prehladili, piše Tportal.hr.
Njihovu tajnu odolijevanja bolestima znanost još nije otkrila i za ovaj fenomen znanstvenici su skloniji vjerovati da je riječ o samoproglašenim ‘nadljudima’.
Profesor imunologije Daniel Davis sa Sveučilišta u Manchesteru rekao je za The Guardian kako neki ljudi nasljeđuju skupinu gena imunološkog sustava koji su dobri za borbu protiv nekog određenog virusa, ali da to ne znači da zbog toga netko ima bolji ili lošiji imunološki sustav.
To samo znači da će se možda bolje nositi s određenim virusom gripe nego ja. Postoji inherentna raznolikost u načinu reakcije našeg imunološkog sustava na različite bolesti, a ta je raznolikost važna za preživljavanje naše vrste, objašnjava Davis.
Davis nadalje objašnjava da prava raznolikost unutar našeg imunološkog sustava pobija tradicionalno vjerovanje o uopćenom imunitetu i u pitanje dovodi korisnost svih vitaminskih dodataka prehrani, zdravih čajeva i ostalih preparata čiji se proizvođači zaklinju da povećavaju imunitet.
Način života koji sigurno neće naškoditi vašem zdravlju
Premda znanost još nije pronašla dokaze o konceptu ‘nadljudskog’ zdravlja, brojnim studijama je potvrđeno da određeni stil života može biti koristan za podizanje imuniteta i povećati vam šanse za odolijevanje bolestima, a ovo su najčešći savjeti.
Izlaganje zarazi u ranijoj dobi
Djeca izložena određenim razinama bakterija i virusa tijekom odrastanja imat će otporniji imunološki sustav kasnije tijekom života i manju sklonost određenim alergijama. Potkrijepljena brojnim istraživanjima, hipoteza o higijeni sugerira da bi pretjerana i raširena upotreba dezinfekcijskih sredstava, antibakterijskih proizvoda, kao i izbjegavanja prljavštine mogla onemogućiti razvoj zdravih crijevnih bakterija kod djece.
To ne znači da im morate davati nečistu hranu i izbjegavati njihovo redovito pranje, već da im morate osigurati vrijeme za igru na otvorenom i po mogućnosti ne trčati za njima po blatu s vlažnim maramicama.
Tjelesna aktivnost
Za optimalno zdravlje preporučeno je 150 minuta umjerene aerobne aktivnosti tjedno i po dva treninga s vježbama snage. Redovita tjelovježba, uz sve blagodati za vaše mentalno i fizičko zdravlje, podiže imunitet i poboljšava cirkulaciju.
Dovoljno sna
Dokazano ogroman utjecaj na imunološki sustav ima spavanje. Jednom je studijom dokazano da su šanse za prehladu do četiri i pol puta veće kod ljudi koji noću spavaju samo pet i pol sati, u odnosu na one koji spavaju sedam sati.
Izbjegavanje stresa
Kao najjaču poveznicu utjecaja načina života na naš imunološki sustav profesor Davis navodi stres. Kronični i dugotrajni stres potiče naše tijelo na proizvodnju kortizola, hormona koji neutralizira imunološke stanice i navodi ih da se prestanu boriti s bilo kakvim potencijalnim virusima i bolestima.
