Vijest da bivšem hrvatskom reprezentativcu Ivanu Klasniću hitno treba nova transplantacija bubrega odjeknula je Hrvatskom, a činjenica da njegov idol ima vrlo teške zdravstvene probleme pogodila je Dubrovčanina Semira Đonka.
Odlučan u namjeri da donira svoj bubreg, ako bude kompatibilan s Klasnićem, javio se na sve adrese koje bi ga mogle spojiti s nogometašem. I to ne bi bila neobična priča, jer on nije prvi koji je ponudio organ Klasniću, da njegovo pismo nije stiglo iz kaznionice u Lepoglavi. Đonko je, naime, zbog krađa i prevara osuđen na zatvorsku kaznu i još četiri godine provest će iza rešetaka, pišu Sportske novosti.
Svoj naum rukom je ispisao i preko odvjetnika Milka Križanovića uputio hrvatskim liječnicima. - Prvo da naglasim da Đonko nema nikakve skrivene namjere. Zakon o pomilovanjima je reguliran i jedan od uvjeta nikako nije milosrdni čin. Stoga nemojmo tražiti skrivene namjere. On nije osuđen na 20 godina pa lovi u mutnom. Radi se o čovjeku koji će vrlo vjerojatno uskoro biti pušten na slobodu - kaže Križanović. Pojašnjava da će nakon odsluženja trećine kazne tražiti uvjetno puštanje, i to će mu vrlo vjerojatno biti odobreno jer u našem sustavu rijetko tko odsluži kaznu do kraja.
- Đonko je na izvršavanju zatvorske kazne u Lepoglavi. Prije mjesec dana pisao mi je pisma namjere i ja sam ih proslijedio na referentne adrese. Naravno da se prvo treba procijeniti koliko je to izvedivo s obzirom na njegovo zdravstveno stanje - kaže odvjetnik i dodaje da je osuđeni Đonko u naboljoj životnoj dobi te je zdrav i voljan pomoći.
- Sada je samo pitanje hoće li Klasnić i njegova obitelj to prihvatiti. Onda se treba uključiti liječnički tim kako bi se napravile sve analize. No čini mi se da ga nitko ne doživljava dovoljno ozbiljno iako je u toj svojoj namjeri častan i vrlo ozbiljan - pojašnjava odvjetnik. Njegovi motivi su, kaže, isključivo da pomogne čovjeku jer je on njegov obožavatelj.
Đonko je, kaže Križanović, iza rešetaka jer je počinio kaznena djela prevare u kartičnom poslovanju te tvrdi da nije riječ o krvnim deliktima niti oružanim pljačkama.
- On je u zatvoru zbog svojih djela, ali ne bi se trebalo negativno gledati na njegov humani čin. Nije da nudi krv, riječ je o ljudskom organu - kaže Križanović.
Ivana Klasnića dobili smo na njegov njemački broj, ali nije bio raspoložen za davanje bilo kakvog komentara u vezi s mogućim donorom.
- To ne ide tako. Ne preko novina. Ne trebate se vi time baviti. Neka se meni jave - poručio je Klasnić.
Inače, Klasnić se našao u ozbiljnim problemima pred kraj ljeta, kada mu je presađeni bubreg počeo otkazivati, zbog čega mora tri puta tjedno na dijalizu.
On je, naime, već prošao dvije operacije, no majčin bubreg je tijelo odmah odbacilo, a s očevim je živio zadnjih godina.
Problem je što Klasnić ne živi u Hrvatskoj, nego u Njemačkoj, gdje se transplantacija čeka i po sedam godina. Da je u Hrvatskoj, najvjerojatnije bi već ove godine dobio novi bubreg.
Ipak, ono što daje nadu je izmjena Pravilnika o načinu prijave na nacionalnu listu čekanja organa za transplantaciju prema kojoj bi ubuduće na hrvatskim transplantacijskim listama mogli biti svi državljani Republike Hrvatske bez obzira na svoje boravište.
Odlučan u namjeri da donira svoj bubreg, ako bude kompatibilan s Klasnićem, javio se na sve adrese koje bi ga mogle spojiti s nogometašem. I to ne bi bila neobična priča, jer on nije prvi koji je ponudio organ Klasniću, da njegovo pismo nije stiglo iz kaznionice u Lepoglavi. Đonko je, naime, zbog krađa i prevara osuđen na zatvorsku kaznu i još četiri godine provest će iza rešetaka, pišu Sportske novosti.
Svoj naum rukom je ispisao i preko odvjetnika Milka Križanovića uputio hrvatskim liječnicima. - Prvo da naglasim da Đonko nema nikakve skrivene namjere. Zakon o pomilovanjima je reguliran i jedan od uvjeta nikako nije milosrdni čin. Stoga nemojmo tražiti skrivene namjere. On nije osuđen na 20 godina pa lovi u mutnom. Radi se o čovjeku koji će vrlo vjerojatno uskoro biti pušten na slobodu - kaže Križanović. Pojašnjava da će nakon odsluženja trećine kazne tražiti uvjetno puštanje, i to će mu vrlo vjerojatno biti odobreno jer u našem sustavu rijetko tko odsluži kaznu do kraja.
- Đonko je na izvršavanju zatvorske kazne u Lepoglavi. Prije mjesec dana pisao mi je pisma namjere i ja sam ih proslijedio na referentne adrese. Naravno da se prvo treba procijeniti koliko je to izvedivo s obzirom na njegovo zdravstveno stanje - kaže odvjetnik i dodaje da je osuđeni Đonko u naboljoj životnoj dobi te je zdrav i voljan pomoći.
- Sada je samo pitanje hoće li Klasnić i njegova obitelj to prihvatiti. Onda se treba uključiti liječnički tim kako bi se napravile sve analize. No čini mi se da ga nitko ne doživljava dovoljno ozbiljno iako je u toj svojoj namjeri častan i vrlo ozbiljan - pojašnjava odvjetnik. Njegovi motivi su, kaže, isključivo da pomogne čovjeku jer je on njegov obožavatelj.
Đonko je, kaže Križanović, iza rešetaka jer je počinio kaznena djela prevare u kartičnom poslovanju te tvrdi da nije riječ o krvnim deliktima niti oružanim pljačkama.
- On je u zatvoru zbog svojih djela, ali ne bi se trebalo negativno gledati na njegov humani čin. Nije da nudi krv, riječ je o ljudskom organu - kaže Križanović.
Ivana Klasnića dobili smo na njegov njemački broj, ali nije bio raspoložen za davanje bilo kakvog komentara u vezi s mogućim donorom.
- To ne ide tako. Ne preko novina. Ne trebate se vi time baviti. Neka se meni jave - poručio je Klasnić.
Inače, Klasnić se našao u ozbiljnim problemima pred kraj ljeta, kada mu je presađeni bubreg počeo otkazivati, zbog čega mora tri puta tjedno na dijalizu.
On je, naime, već prošao dvije operacije, no majčin bubreg je tijelo odmah odbacilo, a s očevim je živio zadnjih godina.
Problem je što Klasnić ne živi u Hrvatskoj, nego u Njemačkoj, gdje se transplantacija čeka i po sedam godina. Da je u Hrvatskoj, najvjerojatnije bi već ove godine dobio novi bubreg.
Ipak, ono što daje nadu je izmjena Pravilnika o načinu prijave na nacionalnu listu čekanja organa za transplantaciju prema kojoj bi ubuduće na hrvatskim transplantacijskim listama mogli biti svi državljani Republike Hrvatske bez obzira na svoje boravište.
