U paklu korone svijet živi već godinu dana. Lockdown, maske, pranje ruku, fizička distanca, izbjegavanje komunikacija kad je to moguće, zapravo u bili slabašni odgovori na virus ali nekih dugih, učinkovitijih, naprosto nije bilo. Čak i kad su te mjere graničile sa zatvorskom samicom brojni su završili u bolnici, na respiratoru, na ECMO-u ili su na žalost umrli. Tek zadnja dva mjeseca svijet je lagano odahnuo jer stiglo je ipak moćnije oružje-cjepivo.
Premda su trenutno na raspolaganju samo tri cjepiva, sve govori da bi uskoro mogla nastati “gužva” jer barem još tri proizvođača idućih bi mjeseci mogla dobiti odobrenje, pa bi količine mogle biti veće od onih koje trenutno stižu u zemlje EU na kapaljku. Uz Pfizer/BioNTechovo, Modernino i AstraZeneca/Oxfordsko cjepivo očekuje se da će i Johnson&Johnson do kraja mjeseca dobiti odobrenje Američke agencije za lijekove, a potom i EMA-e, kao i europsko cjepivo CureVaca.
Nije neizgledno ni da se ruski Sputnjik V također nađe na raspolaganju jer upravo ga je registrirala Mađarska. Vjerojatno je samo pitanje vremena kad će Rusi podnijeti zahtjev EMA-i za odobrenje njihova cjepiva u zemljama EU s obzirom na to da je upravo objavljena treća faza ispitivanja koja je pokazala da je učinkovitost Sputnjika V 91 posto. To znači da bi nakon odobrenja EMA-e ili pak kroz interventni uvoz, bude li potrebno, rusko cjepivo moglo doći i u Hrvatsku.
Reklo bi se, izlaza ima, ali korak po korak prema kakvoj-takvoj normalizaciji života, a do tada i uz cjepivo nužan je oprez. Naime, dodatnu nervozu stvaraju novi sojevi, i to onaj britanski, brazilski i južnoafrički kao potencijalno najopasniji za koja nije sigurno koliko su registrirana cjepiva učinkovita. Primjerice, iz AstraZenece objavili su da njihovo cjepivo ne reagira dobro na južnoafrički soj virusa korone, a to je razlog što je u toj zemlji obustavljeno cijepljenje tim cjepivom. Ti novi sojevi razlog su što većina europskih zemalja još drži veći ili manji lockdown i nastoji cijepiti što više ljudi u što kraćem razdoblju.
Nakon što su bolnice zbog velikog broja zaraženih bile gotovo dva mjeseca u opsadi, u Hrvatskoj su trenutno brojke dnevno oboljelih relativno prihvatljive, ali još sjedimo na tempiranoj bombi. Naprosto, kad je riječ o covidu, svaki pogrešan korak vrlo brzo vraća u začarani krug oboljelih, hospitaliziranih i umrlih s velikim brojevima, pa svi pušu na hladno. I u Hrvatskoj su i dalje na snazi relativno blage epidemiološke mjere, a kad bi mogla “relaksacija”, ovisit će o brojkama. Trenutno imamo oko 150 pozitivnih na 100.000 stanovnika, ali to je i dalje tri puta više od broja koji se smatra “sigurnom zonom”, u kojoj je “dozvoljeno” manje od 50 zaraženih na 100.000. Upravo zato, čak i kad brojke padaju, nema euforičnog otvaranja. Štoviše, dok se ne procijepe barem svi stariji od 65, svako bi otvaranje moglo biti mač s dvije oštrice bez obzira na argumente koje neki iznose o tzv. neopasnim mjestima poput teretana ili kafića.
Upravo zato u ovom je trenutku ključno dobiti što više doza cjepiva, ali taj posao, pokazalo se, Europskoj uniji ide vrlo teško. Količine Pfizer/BioNTechova, Modernina i AstraZeneca/Oxford cjepiva nisu onakve kakve su dogovorene kad su se potpisivali ugovori s pojedinim tvrtkama jer im je dozvoljeno da distribuiraju “ovisno o mogućnostima”, a to znači pribjegavanje izlikama za manjak cjepiva s nevjerojatnim “pjesničkim slobodama”.
Neki su gotovo prepolovili količine, a to je onda ipak dignulo uzbunu i u Europskoj komisiji koja je pokušala vratiti “vlak” u tračnice, ali zasad bez većeg uspjeha. Primjerice, umjesto 80 milijuna doza cjepiva AstraZeneca/Oxforda, tijekom veljače u zemlje EU stići će tek polovina. Pfizer/BioNTech također je tijekom siječnja i za prvu polovicu veljače smanjio količinu, a slično je učinila i Moderna. Primjerice, u Hrvatsku je stiglo ili će tek stići gotovo upola manje cjepiva u prvom tromjesečju, a to znači da će se pričekati na cilj od milijun cijepljenih.
Naime, sva ta cjepiva daju se u dvije doze u točno određenim razmacima koje je preporučio svaki od proizvođača. Istina, istraživanja su pokazala da primjerice AstraZeneca/Oxfordsko cjepivo daje bolji učinak kad se daje nakon dva ili tri mjeseca, a ne nakon četiri tjedna kako je ranije preporučeno.
I upravo oko tog vektorskog cjepiva otkako je dobilo odobrenje britanskog regulatornog tijela i EMA-e lome se koplja – dati ili ne dati starijima od 65. godina jer je u kliničkim studijama bilo premalo starijih da bi dokazi djelovanja na tu populaciju bili egzaktni, pa je pet zemalja odlučilo pričekati “dokaze”! I u Hrvatskoj su se pojavili prijepori pa tako Stranka umirovljenika i sindikati traže da se to cjepivo ne koristi za cijepljenje starijih dok se ne dobiju konkretni dokazi o učinkovitosti!
No, to bi mogao biti opasan “poziv” s obzirom na činjenicu da cjepiva nema dovoljno. Hrvatska će tijekom veljače dobiti dvostruko veće količine tog cjepiva, što znači dvostruko više nego što iznose količine drugih dvaju cjepiva zajedno, što je trenutno dostatno samo za docjepljivanje onih već cijepljenih pa bi za nova cijepljenja Pfizerom i Modernom ostale tek minimalne količine.
Stručnjaci ističu da je tim cjepivom već cijepljen pozamašan broj Britanca i da su studije pokazale da sigurno štiti od teških oblika bolesti, a onda i od umiranja gotovo 100 posto. S obzirom na to da je Hrvatska naručila 2,7 milijuna doza tog cjepiva, dakle najviše, jasno je da treba iskoristiti svaku priliku za cijepljenje cjepivom koje je dokazane učinkovitosti, kaže ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak. Naime, za mnoge bi čekanje nekog drugog cjepiva moglo biti pogubno. I prof. dr. Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti, upozorila je da je vrlo važno cijepiti se što prije u što većem broju. Naime, tako se stječe tzv. kolektivni imunitet, onemogućava mutacija virusa, a onda i povećavaju izgledi za dobivanje bitke s covidom-19 ako ne i rata.
Dakako, što bude više cjepiva na raspolaganju, to će i mogućnost izbora biti veća. Primjerice, Johnson&Johnson upravo je predao zahtjev FDA-u i očekuje se da će 26. veljače stići i hitno odobrenje za uporabu. Radi se o tzv. vektorskom cjepivu čija je učinkovitost 66 posto, a daje se samo u jednoj dozi što znači da bi se njime primjerice s 900.000 doza, koliko je rezervirala Hrvatska, mogao cijepiti upravo taj broj građana. Prednost mu je i to što se može čuvati u običnim hladnjacima, a na minus 20 stupnjeva može potrajati dvije godine. Očekuje se da će ta tvrtka uskoro podnijeti zahtjev za odobrenje i Europskoj agenciji za lijekove. U toj priči samo je upitno koliko tvrtka može isporučiti cjepiva u kratkom roku.
Istina, otkako su tvrtke koje su već dobile odobrenje za uporabu, a onda dijelom “zavrnule” slavinu zemljama koje su na “neviđeno” kupile cjepivo, otvaraju se brojna pitanja oko toga zašto se to događa. Naime, cijene cjepiva vrlo su visoke pa tako ono Pfizer/BioNTecha košta za dvije doze 50 eura, a Modernino 60 eura. S obzirom na to da se u svakoj nestašici može “dobiti više”, sumnja se da je upravo to razlog smanjenih količina isporuke u EU. S druge strane, AstraZeneca/Oxford koja se unaprijed bila odrekla zarade dok traje pandemija, pa njihove dvije doze koštaju samo 5 eura, čini se, također je uspjela naći nišu u kojoj može prodati skuplje, a ostali “nek čekaju”. Svi se pravdaju “problemima u proizvodnji” velikih količina, ali jednako tako može im se postaviti i protupitanje – pa znali ste svoje kapacitete i kad ste ugovarali prodaju! Uostalom, da je to glavni problem, to se moglo unaprijed znati, a onda su mogle uskočiti brojne europske farmaceutske tvrtke koje imaju proizvodne kapacitete, ali bi onda bilo upitno “tajno formiranje cijena”.
Naime, u SAD-u se ovih dana otvorilo legitimno pitanje – kako pharma industrija formira cijene cjepiva i lijekova za koronavirus s obzirom na to da se dio financirao javnim novcem. Što za njih znači korona, potvrđuju i najave da bi samo Pfizer u ovoj godini mogao imati profit od 15 milijardi dolara. Zato ne čudi da američki Međuvjerski centar za društvenu odgovornost (ICCR) i njegovih 300 članica koje čine vjerske zajednice, ali i sindikati, mirovinske i brojne nevladine organizacije postavlja legitimno pitanje: kako objašnjavate cijene lijekova i cjepiva? A prozvani su Pfizer i Johnson&Johnsona, ali i Eli Lilly, Gilead, Merck & Co. i Regeneron koji rade na lijekovima protiv covida pozivajući se na novac koji su dobili od država za istraživanje, stvaranje zaliha ili povećanje proizvodnje.
Pritom su Pfizer i Johnson&Johnson tražili od Komisije za vrijednosne papire burze (SEC) da spriječi odluku dioničara po kojoj bi morali otkriti kako određuju cijene cjepiva protiv covida-19. Naime, ICCR je početkom prosinca podnio prijedlog dioničara svih šest tvrtki da daju tražena izvješća o tome koliko je javni novac utjecao na cijenu proizvoda, odnosno je li cjepivo zbog toga primjerice jeftinije.
Brzo je stiglo obrazloženje tvrtki po kojem “uobičajeno poslovanje treba izuzeti iz nadzora dioničara”. No, to ne zadovoljava ICCR jer, kažu, američka vlada ima ugovor s Pfizerom čija ukupna vrijednost iznosi više od 10 milijardi dolara. Pfizer je pristao osigurati 200 milijuna cjepiva za 19,50 dolara po dozi, odnosno za 3,9 milijardi dolara. Johnson&Johnson potpisao je ugovor za 100 milijuna doza po 10 dolara.
Prije gotovo godinu dana Johnson&Johnson također je dobio 465 milijuna dolara federalnih sredstava za istraživanje i razvoj cjepiva. Regeneron je nedavno pristao na posao koji bi mogao donijeti tvrtki čak 2,6 milijardi dolara, ovisno o tome koliko brzo može proizvesti svoj koktel s protutijelima protiv koronavirusa...
U ICCR-u ističu da Pfizer i J&J iznose neutemeljene argumente kako bi izbjegli glasanje dioničara o prijedlozima da dobiju informacije o formiranju cijena.
“Pristup covid-cjepivima nadilazi uobičajeno poslovanje. U prošlim odlukama SEC-a dokazano je da su cijene i pristup cjepivima zaista pitanje socijalne politike”, rekla je Meg Jones-Monteiro, direktorica zdravstvenog osiguranja ICCR-a.
Drugim riječima, i s koronom se dogodilo ono što se obično događa u velikim nesrećama, a to je da “dok nekom ne smrkne, drugom ne svane”. Zarada pharma industrije i bez pandemije svake godine snažno raste, cijene lijekova sve su veće i nerijetko su to milijunski iznosi za samo jednog pacijenta, a milijarde doza cjepiva dodatno će enormno povećati njihove zarade. Pritom valja naglasiti da su poticaji javnim novcem zapravo omogućili dolazak cjepiva u kratkom roku, ali i taj veliki skok u zaradi. No, u formiranju cijena tvrtke to, očito, nisu uzele u obzir, nego se prave da se radi o njihovu ulaganju. Očito, ni pandemija nije promijenila odnos te industrije prema profitu. To, dakako, ne treba čuditi jer pharma industrija odavno funkcionira po principu profita, a ne empatije prema bolesnima.
Premda su trenutno na raspolaganju samo tri cjepiva, sve govori da bi uskoro mogla nastati “gužva” jer barem još tri proizvođača idućih bi mjeseci mogla dobiti odobrenje, pa bi količine mogle biti veće od onih koje trenutno stižu u zemlje EU na kapaljku. Uz Pfizer/BioNTechovo, Modernino i AstraZeneca/Oxfordsko cjepivo očekuje se da će i Johnson&Johnson do kraja mjeseca dobiti odobrenje Američke agencije za lijekove, a potom i EMA-e, kao i europsko cjepivo CureVaca.
Nije neizgledno ni da se ruski Sputnjik V također nađe na raspolaganju jer upravo ga je registrirala Mađarska. Vjerojatno je samo pitanje vremena kad će Rusi podnijeti zahtjev EMA-i za odobrenje njihova cjepiva u zemljama EU s obzirom na to da je upravo objavljena treća faza ispitivanja koja je pokazala da je učinkovitost Sputnjika V 91 posto. To znači da bi nakon odobrenja EMA-e ili pak kroz interventni uvoz, bude li potrebno, rusko cjepivo moglo doći i u Hrvatsku.
Reklo bi se, izlaza ima, ali korak po korak prema kakvoj-takvoj normalizaciji života, a do tada i uz cjepivo nužan je oprez. Naime, dodatnu nervozu stvaraju novi sojevi, i to onaj britanski, brazilski i južnoafrički kao potencijalno najopasniji za koja nije sigurno koliko su registrirana cjepiva učinkovita. Primjerice, iz AstraZenece objavili su da njihovo cjepivo ne reagira dobro na južnoafrički soj virusa korone, a to je razlog što je u toj zemlji obustavljeno cijepljenje tim cjepivom. Ti novi sojevi razlog su što većina europskih zemalja još drži veći ili manji lockdown i nastoji cijepiti što više ljudi u što kraćem razdoblju.
Nakon što su bolnice zbog velikog broja zaraženih bile gotovo dva mjeseca u opsadi, u Hrvatskoj su trenutno brojke dnevno oboljelih relativno prihvatljive, ali još sjedimo na tempiranoj bombi. Naprosto, kad je riječ o covidu, svaki pogrešan korak vrlo brzo vraća u začarani krug oboljelih, hospitaliziranih i umrlih s velikim brojevima, pa svi pušu na hladno. I u Hrvatskoj su i dalje na snazi relativno blage epidemiološke mjere, a kad bi mogla “relaksacija”, ovisit će o brojkama. Trenutno imamo oko 150 pozitivnih na 100.000 stanovnika, ali to je i dalje tri puta više od broja koji se smatra “sigurnom zonom”, u kojoj je “dozvoljeno” manje od 50 zaraženih na 100.000. Upravo zato, čak i kad brojke padaju, nema euforičnog otvaranja. Štoviše, dok se ne procijepe barem svi stariji od 65, svako bi otvaranje moglo biti mač s dvije oštrice bez obzira na argumente koje neki iznose o tzv. neopasnim mjestima poput teretana ili kafića.
Upravo zato u ovom je trenutku ključno dobiti što više doza cjepiva, ali taj posao, pokazalo se, Europskoj uniji ide vrlo teško. Količine Pfizer/BioNTechova, Modernina i AstraZeneca/Oxford cjepiva nisu onakve kakve su dogovorene kad su se potpisivali ugovori s pojedinim tvrtkama jer im je dozvoljeno da distribuiraju “ovisno o mogućnostima”, a to znači pribjegavanje izlikama za manjak cjepiva s nevjerojatnim “pjesničkim slobodama”.
Neki su gotovo prepolovili količine, a to je onda ipak dignulo uzbunu i u Europskoj komisiji koja je pokušala vratiti “vlak” u tračnice, ali zasad bez većeg uspjeha. Primjerice, umjesto 80 milijuna doza cjepiva AstraZeneca/Oxforda, tijekom veljače u zemlje EU stići će tek polovina. Pfizer/BioNTech također je tijekom siječnja i za prvu polovicu veljače smanjio količinu, a slično je učinila i Moderna. Primjerice, u Hrvatsku je stiglo ili će tek stići gotovo upola manje cjepiva u prvom tromjesečju, a to znači da će se pričekati na cilj od milijun cijepljenih.
Naime, sva ta cjepiva daju se u dvije doze u točno određenim razmacima koje je preporučio svaki od proizvođača. Istina, istraživanja su pokazala da primjerice AstraZeneca/Oxfordsko cjepivo daje bolji učinak kad se daje nakon dva ili tri mjeseca, a ne nakon četiri tjedna kako je ranije preporučeno.
I upravo oko tog vektorskog cjepiva otkako je dobilo odobrenje britanskog regulatornog tijela i EMA-e lome se koplja – dati ili ne dati starijima od 65. godina jer je u kliničkim studijama bilo premalo starijih da bi dokazi djelovanja na tu populaciju bili egzaktni, pa je pet zemalja odlučilo pričekati “dokaze”! I u Hrvatskoj su se pojavili prijepori pa tako Stranka umirovljenika i sindikati traže da se to cjepivo ne koristi za cijepljenje starijih dok se ne dobiju konkretni dokazi o učinkovitosti!
No, to bi mogao biti opasan “poziv” s obzirom na činjenicu da cjepiva nema dovoljno. Hrvatska će tijekom veljače dobiti dvostruko veće količine tog cjepiva, što znači dvostruko više nego što iznose količine drugih dvaju cjepiva zajedno, što je trenutno dostatno samo za docjepljivanje onih već cijepljenih pa bi za nova cijepljenja Pfizerom i Modernom ostale tek minimalne količine.
Stručnjaci ističu da je tim cjepivom već cijepljen pozamašan broj Britanca i da su studije pokazale da sigurno štiti od teških oblika bolesti, a onda i od umiranja gotovo 100 posto. S obzirom na to da je Hrvatska naručila 2,7 milijuna doza tog cjepiva, dakle najviše, jasno je da treba iskoristiti svaku priliku za cijepljenje cjepivom koje je dokazane učinkovitosti, kaže ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak. Naime, za mnoge bi čekanje nekog drugog cjepiva moglo biti pogubno. I prof. dr. Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti, upozorila je da je vrlo važno cijepiti se što prije u što većem broju. Naime, tako se stječe tzv. kolektivni imunitet, onemogućava mutacija virusa, a onda i povećavaju izgledi za dobivanje bitke s covidom-19 ako ne i rata.
Dakako, što bude više cjepiva na raspolaganju, to će i mogućnost izbora biti veća. Primjerice, Johnson&Johnson upravo je predao zahtjev FDA-u i očekuje se da će 26. veljače stići i hitno odobrenje za uporabu. Radi se o tzv. vektorskom cjepivu čija je učinkovitost 66 posto, a daje se samo u jednoj dozi što znači da bi se njime primjerice s 900.000 doza, koliko je rezervirala Hrvatska, mogao cijepiti upravo taj broj građana. Prednost mu je i to što se može čuvati u običnim hladnjacima, a na minus 20 stupnjeva može potrajati dvije godine. Očekuje se da će ta tvrtka uskoro podnijeti zahtjev za odobrenje i Europskoj agenciji za lijekove. U toj priči samo je upitno koliko tvrtka može isporučiti cjepiva u kratkom roku.
Istina, otkako su tvrtke koje su već dobile odobrenje za uporabu, a onda dijelom “zavrnule” slavinu zemljama koje su na “neviđeno” kupile cjepivo, otvaraju se brojna pitanja oko toga zašto se to događa. Naime, cijene cjepiva vrlo su visoke pa tako ono Pfizer/BioNTecha košta za dvije doze 50 eura, a Modernino 60 eura. S obzirom na to da se u svakoj nestašici može “dobiti više”, sumnja se da je upravo to razlog smanjenih količina isporuke u EU. S druge strane, AstraZeneca/Oxford koja se unaprijed bila odrekla zarade dok traje pandemija, pa njihove dvije doze koštaju samo 5 eura, čini se, također je uspjela naći nišu u kojoj može prodati skuplje, a ostali “nek čekaju”. Svi se pravdaju “problemima u proizvodnji” velikih količina, ali jednako tako može im se postaviti i protupitanje – pa znali ste svoje kapacitete i kad ste ugovarali prodaju! Uostalom, da je to glavni problem, to se moglo unaprijed znati, a onda su mogle uskočiti brojne europske farmaceutske tvrtke koje imaju proizvodne kapacitete, ali bi onda bilo upitno “tajno formiranje cijena”.
Naime, u SAD-u se ovih dana otvorilo legitimno pitanje – kako pharma industrija formira cijene cjepiva i lijekova za koronavirus s obzirom na to da se dio financirao javnim novcem. Što za njih znači korona, potvrđuju i najave da bi samo Pfizer u ovoj godini mogao imati profit od 15 milijardi dolara. Zato ne čudi da američki Međuvjerski centar za društvenu odgovornost (ICCR) i njegovih 300 članica koje čine vjerske zajednice, ali i sindikati, mirovinske i brojne nevladine organizacije postavlja legitimno pitanje: kako objašnjavate cijene lijekova i cjepiva? A prozvani su Pfizer i Johnson&Johnsona, ali i Eli Lilly, Gilead, Merck & Co. i Regeneron koji rade na lijekovima protiv covida pozivajući se na novac koji su dobili od država za istraživanje, stvaranje zaliha ili povećanje proizvodnje.
Pritom su Pfizer i Johnson&Johnson tražili od Komisije za vrijednosne papire burze (SEC) da spriječi odluku dioničara po kojoj bi morali otkriti kako određuju cijene cjepiva protiv covida-19. Naime, ICCR je početkom prosinca podnio prijedlog dioničara svih šest tvrtki da daju tražena izvješća o tome koliko je javni novac utjecao na cijenu proizvoda, odnosno je li cjepivo zbog toga primjerice jeftinije.
Brzo je stiglo obrazloženje tvrtki po kojem “uobičajeno poslovanje treba izuzeti iz nadzora dioničara”. No, to ne zadovoljava ICCR jer, kažu, američka vlada ima ugovor s Pfizerom čija ukupna vrijednost iznosi više od 10 milijardi dolara. Pfizer je pristao osigurati 200 milijuna cjepiva za 19,50 dolara po dozi, odnosno za 3,9 milijardi dolara. Johnson&Johnson potpisao je ugovor za 100 milijuna doza po 10 dolara.
Prije gotovo godinu dana Johnson&Johnson također je dobio 465 milijuna dolara federalnih sredstava za istraživanje i razvoj cjepiva. Regeneron je nedavno pristao na posao koji bi mogao donijeti tvrtki čak 2,6 milijardi dolara, ovisno o tome koliko brzo može proizvesti svoj koktel s protutijelima protiv koronavirusa...
U ICCR-u ističu da Pfizer i J&J iznose neutemeljene argumente kako bi izbjegli glasanje dioničara o prijedlozima da dobiju informacije o formiranju cijena.
“Pristup covid-cjepivima nadilazi uobičajeno poslovanje. U prošlim odlukama SEC-a dokazano je da su cijene i pristup cjepivima zaista pitanje socijalne politike”, rekla je Meg Jones-Monteiro, direktorica zdravstvenog osiguranja ICCR-a.
Drugim riječima, i s koronom se dogodilo ono što se obično događa u velikim nesrećama, a to je da “dok nekom ne smrkne, drugom ne svane”. Zarada pharma industrije i bez pandemije svake godine snažno raste, cijene lijekova sve su veće i nerijetko su to milijunski iznosi za samo jednog pacijenta, a milijarde doza cjepiva dodatno će enormno povećati njihove zarade. Pritom valja naglasiti da su poticaji javnim novcem zapravo omogućili dolazak cjepiva u kratkom roku, ali i taj veliki skok u zaradi. No, u formiranju cijena tvrtke to, očito, nisu uzele u obzir, nego se prave da se radi o njihovu ulaganju. Očito, ni pandemija nije promijenila odnos te industrije prema profitu. To, dakako, ne treba čuditi jer pharma industrija odavno funkcionira po principu profita, a ne empatije prema bolesnima.
