Zabačeno sibirsko selo Ojmjakon je najhladnije trajno naseljeno mjesto na Zemlji, Prosječna temperatura u siječnju tamo iznosi frapantnih minus 50 stupnjeva Celzijevih, a čim lokalci izađu iz svojih domova trepavice im se smrznu za nekoliko sekundi, piše Daily Mail.
Ove zime u tom je naselju bilo toliko hladno da se temperatura spustila na - 62 stupnja Celzijeva, dok lokalci tvrde se živa u jednom spustila i na - 67, što je samo stupanj ispod naniže temperature koja je ikada zabilježena u nekom naseljenom mjestu na Zemlji.
Taj rekord također pripada Ojmjakon, a postignut je u veljači 1933. godine kada je izmjereno minus 67,7 stupnjeva Celzijevih. Ranijih minus 69,8 koliko je krajem 19. stoljeća izmjereno u 650 km udaljenom gradu Verhojansku Sovjeti su u svojim tekstovima retroaktivno povisili na minus 67,6 stupnjeva Celzijevih.
Ipak, ni jedno od ova dva sibirska mjesta ne može se mjerit s najnižom temperaturom koja je izmjerena u sovjetskoj stanici Vostok na Antarktici - nevjerojatnih minus 89,2 stupnjeva Celzijevih.
No, vratimo se u Ojmjakon u kojem je minus 62 ovih dana izmjerio digitalni termometar koji je postavljen u sklopu nastojanja da selo zaradi koji rubalj od turizma.
- Bilo je toliko hladno da se termometar pokvario - napisao je The Siberian Times izvještavajući o hladnoći.
U Ojmjakonu inače živi oko 500 ljudi, a to je mjesto u 20-im i 30-im godinama prošlog stoljeća služilo kao stanica za uzgajivače jelena, zbog termalnih izvora. Zbog njih se i naselje zove Ojmjakon ili "voda koja se ne smrzava". Malo poslije tih vremena sovjetske vlasti su osnovale trajno naselje kako bi nagnali nomadske narode da se skrase na jednom mjestu.
Danas život u Ojmjakonu ima svojih posebnosti zbog velike hladnoće, poput smrzavanja tinte u penkali, smrzavanja naočala na licu i baterija koje ne rade. Lokalci u pravilu ostavljaju motore svojih automobila upaljene cijeli dan, iz straha da ih više ne bi mogli upaliti ako ih ugase.
Problem predstavlja i pokapanje mrtvih - naime, zemlja je toliko čvrsta i smrznuta da se prvo treba upaliti lomača na mjestu predviđenom za ukop pokojnika/ce kako bi se potom mogla iskopati rupa, duboka tek desetak centimetara. Taj postupak se potom ponavlja nekoliko dana zaredom sve dok rupa nije dovoljno duboka da u nju stane lijes.
Mještani su postali otporni na zimske uvjete i školu zatvaraju samo ako temperatura padne ispod -52°C.
Zbog činjenice da su smješteni na krajnjem sjeveru, znatno bliže sjevernom polu nego većina drugih naselja ne državi, dan im traje oko tri sata po zimi i 21 sat po ljeti.
Unatoč snažnim zimama, u lipnju, srpnju i kolovozu temperature se često penju i preko 30°.
Ove zime u tom je naselju bilo toliko hladno da se temperatura spustila na - 62 stupnja Celzijeva, dok lokalci tvrde se živa u jednom spustila i na - 67, što je samo stupanj ispod naniže temperature koja je ikada zabilježena u nekom naseljenom mjestu na Zemlji.
Taj rekord također pripada Ojmjakon, a postignut je u veljači 1933. godine kada je izmjereno minus 67,7 stupnjeva Celzijevih. Ranijih minus 69,8 koliko je krajem 19. stoljeća izmjereno u 650 km udaljenom gradu Verhojansku Sovjeti su u svojim tekstovima retroaktivno povisili na minus 67,6 stupnjeva Celzijevih.
Ipak, ni jedno od ova dva sibirska mjesta ne može se mjerit s najnižom temperaturom koja je izmjerena u sovjetskoj stanici Vostok na Antarktici - nevjerojatnih minus 89,2 stupnjeva Celzijevih.
No, vratimo se u Ojmjakon u kojem je minus 62 ovih dana izmjerio digitalni termometar koji je postavljen u sklopu nastojanja da selo zaradi koji rubalj od turizma.
- Bilo je toliko hladno da se termometar pokvario - napisao je The Siberian Times izvještavajući o hladnoći.
U Ojmjakonu inače živi oko 500 ljudi, a to je mjesto u 20-im i 30-im godinama prošlog stoljeća služilo kao stanica za uzgajivače jelena, zbog termalnih izvora. Zbog njih se i naselje zove Ojmjakon ili "voda koja se ne smrzava". Malo poslije tih vremena sovjetske vlasti su osnovale trajno naselje kako bi nagnali nomadske narode da se skrase na jednom mjestu.
Danas život u Ojmjakonu ima svojih posebnosti zbog velike hladnoće, poput smrzavanja tinte u penkali, smrzavanja naočala na licu i baterija koje ne rade. Lokalci u pravilu ostavljaju motore svojih automobila upaljene cijeli dan, iz straha da ih više ne bi mogli upaliti ako ih ugase.
Problem predstavlja i pokapanje mrtvih - naime, zemlja je toliko čvrsta i smrznuta da se prvo treba upaliti lomača na mjestu predviđenom za ukop pokojnika/ce kako bi se potom mogla iskopati rupa, duboka tek desetak centimetara. Taj postupak se potom ponavlja nekoliko dana zaredom sve dok rupa nije dovoljno duboka da u nju stane lijes.
Mještani su postali otporni na zimske uvjete i školu zatvaraju samo ako temperatura padne ispod -52°C.
Zbog činjenice da su smješteni na krajnjem sjeveru, znatno bliže sjevernom polu nego većina drugih naselja ne državi, dan im traje oko tri sata po zimi i 21 sat po ljeti.
Unatoč snažnim zimama, u lipnju, srpnju i kolovozu temperature se često penju i preko 30°.
