Posljednjih godina na prostoru naše općine djeluje i radi jedna braniteljska udruga (Udruga 3. bojne brigade Rama i branitelja Uzdola) koja je svojim radom i aktivnostima postala jako primjetna. Posebno se to očitavalo prošle godine kad su aktivisti ove udruge organizirali okupljanje iseljenih župljana župe Uzdol pod nazivom "Ivandanski svitnjaci" kad se okupilo, po procjenama, približno 600 ljudi. S tim u vezi pozvali smo predsjednika udruge gosp. Josipa Prskala da nam kaže kakve se aktivnosti provode te kakvi su planovi u narednom periodu.
RP: gosp. Prskalo dobar dan i za početak da Vas odmah pitam je li udruga još aktivna i kako ste došli do ideje da se uopće organizirate u ovakvu udrugu?
JP: Dobar dan vama, vašim čitateljima, a posebno onima koji dolaze iz braniteljske populacije i članovima njihovih obitelji. Ideja za osnivanjem udruge tinjala je duže vrijeme. Svima je poznato da je Uzdol zadesila velika tragedija u Domovinskom ratu, toga zlokobnog 14. rujna 1993. godine. Od tada se mještani Uzdola raseljavaju na sve strane svijeta. I ja sam otišao trbuhom za kruhom i završio u Zagrebu u kojemu nas danas ima značajan broj. U našim susretima i razgovorima kod svih se uvijek iznova pojavljivala želja da barem povremeno dolazimo i boravimo u Uzdolu, no kako se svatko brinuo o svojoj egzistenciji, tako smo se rijetko susretali u rodnom kraju. Iz razgovora s iseljenima i onima koji su trajno ostali živjeti u Uzdolu stvorila se ideja da organiziramo udrugu oko koje se možemo okupljati. Godine 2015. napravili smo inicijativni odbor i krenuli u formiranje. Tako smo osnovali Udrugu 3. bojne brigade Rama i branitelja Uzdola čiji je cilj okupljanje branitelja i njihovih obitelji kao i svih Uzdoljana i prijatelja Uzdola i Rame.
RP: Vrijeme od samo par godina učinilo vas je prepoznatljivima. Kako vam to polazi za rukom?
JP: Vjerujem da je to postignuto time što svi oni koji su se učlanili u Udrugu i naši podupiratelji, od samog početka imaju iskrenu i čistu namjeru, da svojim učešćem doprinesu da se iskreno i s puno pijeteta sjećamo naših poginulih. Mislim da smo svi bili željni ponovno proživljavati zajedništvo koje nas je krasilo tijekom Domovinskog rata, a koje nas je na kraju krajeva i činilo snažnima i nepobjedivim u ratu. Tu ne mislim samo na mještane župe Uzdol nego na sve ramske branitelje.
RP: U javnosti kao da niste dovoljno zastupljeni s informacijama o vašim poslijednjim aktivnostima oko izgradnje jednog spomen-obilježja, koji bi po našim informacijama mogao biti dosta zahtijevan projekt, ili ste previše samozatajni. Što ima od toga i kakvi su problemi, ako ih ima?
JP: Istina je da gradimo spomenik. U početku je ideja bila da izgradimo jedan manji spomenik koji bi bio zahvala isključivo našim braniteljima. Svima je poznato da na Uzdolu postoji Memorijalni centar koji je izgrađen u spomen žrtvama koje su stradale toga zlokobnog 14. rujna 1993. godine. Međutim mi smo imali potrebu i želju izgraditi spomenik isključivo hrvatskim braniteljima koji su poginuli u zoni odgovornosti 3. bojne brigade Rama. Od samog osnivanja brigade Rama pa sve do listopada ili studenog 1993. godine, 3. bojna je pokrivala teritorij od sela Jurići preko Uzdola, Kućana, Huduskog, Slatine sve do Pomena i Pisvira. Kasnije se, po zapovijedi nadređenih iz sastava 3. bojne izdvajaju mjesta Gračac, Kućani i Ustirama i formira se 4. bojna brigade Rama.
Prikupljajući podatke koji su nam bili potrebni, posebno prikupljajući imena poginulih branitelja, kroz razgovore smo se neprestano prisjećali i mnogih prijatelja iz drugih mjesta. Tako smo došli do ideje da pokušamo svoju zahvalnost izraziti svim hrvatskim braniteljima od kuda god oni dolazili, a poginuli su u nekadašnjoj zoni odgovornosti 3. bojne brigade Rama. Ideja je nekako odmah prihvaćena, tako da smo kontaktirali prijatelje iz drugih mjesta i vrlo brzo uspjeli smo prikupiti podatke iz 18 različitih mjesta s više od 130 poginulih branitelja, na čemu se najiskrenije zahvaljujem svima koji su nam pomagali. To nas je natjeralo da odstupimo od prvotne ideje i da u projekt uđemo još ambicioznije.
RP: U kojoj fazi je izgradnja?
JP: S ponosom i sa zahvalnošću svima koji su pomogli, mogu reći da je izgradnja spomenika pri kraju i da ćemo, uz Božju pomoć biti u prilici spomenik otkriti 23. lipnja 2019. godine kada naša udruga slavi svoj Dan i kada organiziramo drugi susret iseljenih župljana župe Uzdol, kojega smo simbolično nazvali „Ivandanski svitnjaci“. Kao što znate, sutradan se slavi i blagdan sv. Ive, patron naše župe. Vjerujem da je ovo najbolji način da ostvarimo onu prvotnu ideju da organiziramo događaj koji će nas sve okupiti, barem povremeno, barem jedan dan u godini.
RP: Vjerujem da ovakav projekt zahtijeva značajna sredstva, kako ste riješili taj problem?
JP: Na početku niti sami nismo bili svjesni u kakvu situaciju ulazimo. Ali kada ste okruženi ljudima koji iskreno žele nešto zajednički učiniti, onda se ta pozitivna energija prenese na sve s kojima komunicirate i sve lakše ide. U samom početku počeli smo prikupljati sredstva i mnogi prijatelji su reagirali svojim dobrovoljnim prilozima. Na naše zamolbe pozitivno su reagirale i institucije od Općine Prozor–Rama preko Vlade Hecegovačko–neretvanske županije do Federalnog ministarstva branitelja.
Ovaj projekt na poseban je način prepoznao Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske kojemu smo se obratili 2016. godine kada smo prvi put aplicirali na njihov natječaj. Ovaj Ured na čelu sa gosp. Zvonkom Milasom posebno je zaslužan jer su nam, nakon što smo 2017. godine utrošili sredstva za uređenje i izgradnju samog platoa, iste godine ponovo odobrili sredstva čime smo osigurali glavni dio sredstava potrebnih da zaokružimo financijsku konstrukciju. Preostaje nam još osigurati sredstava za uređenje okoliša, postavljanje jarbola i još neke zahvate na uređenju, a za što nam je potrebno oko 15 do 20 tisuća KM. Iskreno vjerujem da ćemo i taj dio riješiti u skorije vrijeme jer smo se obratili na nekoliko adresa. S obzirom na dosadašnja iskustva nemamo razloga ne vjerovati.
RP: Može li se još nešto reći što nismo uspjeli pitati?
JP: Želim reći još nekoliko stvari za koje imam osjećaj da u široj javnosti nisu dovoljno poznate. Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić donio je 2016. godine odluku kojom je Uzdol proglasio mjestom posebnog pijateta žrtvama rata. Bio bih presretan da se prije svih drugih, mi Ramljaci, u skladu s ovom Odlukom, još više okupljamo u Uzdolu i molitvom odajemo počast našim poginulima kao i poginulim braniteljima iz drugih mjesta. Vjerujem da ćemo tako na najbolji način iskazati zahvalnost svim poginulima i najispravnije očuvati sjećanje na njih. O težini i važnosti našeg projekta najviše govori činjenica da spomenute žrtve potječu iz najrazličitijih krajeva BiH i Hrvatske; Rame, Bugojna, Tomislavgrada, Posušja, Gruda, Širokog Brjega, Mostara, Jajca, Brezova Gorja, Varaždina i mnogih drugih mjesta.
Sjećajući se tih vremena sa sjetom se prisjećam zajedništva koje nas je krasilo.
Iskoristio bih ovu priliku da pozvem sve Ramkinje i Ramljake u Rami i iseljeništvu da se 23. lipnja 2019. godine okupimo na Uzdolu, da u zajedništvu iskažemo našu zahvalnost svim poginulim braniteljima. Tim činom i Uzdolu ćemo dati potrebnu podršku, a svima nama vjeru da naše žrtve nisu bile uzaludne.
RP: Hvala Vam na ovom razgovoru.
JP: Hvala Vama i dođite nam 23. i 24. lipnja na Uzdol.
RP: gosp. Prskalo dobar dan i za početak da Vas odmah pitam je li udruga još aktivna i kako ste došli do ideje da se uopće organizirate u ovakvu udrugu?
JP: Dobar dan vama, vašim čitateljima, a posebno onima koji dolaze iz braniteljske populacije i članovima njihovih obitelji. Ideja za osnivanjem udruge tinjala je duže vrijeme. Svima je poznato da je Uzdol zadesila velika tragedija u Domovinskom ratu, toga zlokobnog 14. rujna 1993. godine. Od tada se mještani Uzdola raseljavaju na sve strane svijeta. I ja sam otišao trbuhom za kruhom i završio u Zagrebu u kojemu nas danas ima značajan broj. U našim susretima i razgovorima kod svih se uvijek iznova pojavljivala želja da barem povremeno dolazimo i boravimo u Uzdolu, no kako se svatko brinuo o svojoj egzistenciji, tako smo se rijetko susretali u rodnom kraju. Iz razgovora s iseljenima i onima koji su trajno ostali živjeti u Uzdolu stvorila se ideja da organiziramo udrugu oko koje se možemo okupljati. Godine 2015. napravili smo inicijativni odbor i krenuli u formiranje. Tako smo osnovali Udrugu 3. bojne brigade Rama i branitelja Uzdola čiji je cilj okupljanje branitelja i njihovih obitelji kao i svih Uzdoljana i prijatelja Uzdola i Rame.
RP: Vrijeme od samo par godina učinilo vas je prepoznatljivima. Kako vam to polazi za rukom?
JP: Vjerujem da je to postignuto time što svi oni koji su se učlanili u Udrugu i naši podupiratelji, od samog početka imaju iskrenu i čistu namjeru, da svojim učešćem doprinesu da se iskreno i s puno pijeteta sjećamo naših poginulih. Mislim da smo svi bili željni ponovno proživljavati zajedništvo koje nas je krasilo tijekom Domovinskog rata, a koje nas je na kraju krajeva i činilo snažnima i nepobjedivim u ratu. Tu ne mislim samo na mještane župe Uzdol nego na sve ramske branitelje.
RP: U javnosti kao da niste dovoljno zastupljeni s informacijama o vašim poslijednjim aktivnostima oko izgradnje jednog spomen-obilježja, koji bi po našim informacijama mogao biti dosta zahtijevan projekt, ili ste previše samozatajni. Što ima od toga i kakvi su problemi, ako ih ima?
JP: Istina je da gradimo spomenik. U početku je ideja bila da izgradimo jedan manji spomenik koji bi bio zahvala isključivo našim braniteljima. Svima je poznato da na Uzdolu postoji Memorijalni centar koji je izgrađen u spomen žrtvama koje su stradale toga zlokobnog 14. rujna 1993. godine. Međutim mi smo imali potrebu i želju izgraditi spomenik isključivo hrvatskim braniteljima koji su poginuli u zoni odgovornosti 3. bojne brigade Rama. Od samog osnivanja brigade Rama pa sve do listopada ili studenog 1993. godine, 3. bojna je pokrivala teritorij od sela Jurići preko Uzdola, Kućana, Huduskog, Slatine sve do Pomena i Pisvira. Kasnije se, po zapovijedi nadređenih iz sastava 3. bojne izdvajaju mjesta Gračac, Kućani i Ustirama i formira se 4. bojna brigade Rama.
Prikupljajući podatke koji su nam bili potrebni, posebno prikupljajući imena poginulih branitelja, kroz razgovore smo se neprestano prisjećali i mnogih prijatelja iz drugih mjesta. Tako smo došli do ideje da pokušamo svoju zahvalnost izraziti svim hrvatskim braniteljima od kuda god oni dolazili, a poginuli su u nekadašnjoj zoni odgovornosti 3. bojne brigade Rama. Ideja je nekako odmah prihvaćena, tako da smo kontaktirali prijatelje iz drugih mjesta i vrlo brzo uspjeli smo prikupiti podatke iz 18 različitih mjesta s više od 130 poginulih branitelja, na čemu se najiskrenije zahvaljujem svima koji su nam pomagali. To nas je natjeralo da odstupimo od prvotne ideje i da u projekt uđemo još ambicioznije.
RP: U kojoj fazi je izgradnja?
JP: S ponosom i sa zahvalnošću svima koji su pomogli, mogu reći da je izgradnja spomenika pri kraju i da ćemo, uz Božju pomoć biti u prilici spomenik otkriti 23. lipnja 2019. godine kada naša udruga slavi svoj Dan i kada organiziramo drugi susret iseljenih župljana župe Uzdol, kojega smo simbolično nazvali „Ivandanski svitnjaci“. Kao što znate, sutradan se slavi i blagdan sv. Ive, patron naše župe. Vjerujem da je ovo najbolji način da ostvarimo onu prvotnu ideju da organiziramo događaj koji će nas sve okupiti, barem povremeno, barem jedan dan u godini.
RP: Vjerujem da ovakav projekt zahtijeva značajna sredstva, kako ste riješili taj problem?
JP: Na početku niti sami nismo bili svjesni u kakvu situaciju ulazimo. Ali kada ste okruženi ljudima koji iskreno žele nešto zajednički učiniti, onda se ta pozitivna energija prenese na sve s kojima komunicirate i sve lakše ide. U samom početku počeli smo prikupljati sredstva i mnogi prijatelji su reagirali svojim dobrovoljnim prilozima. Na naše zamolbe pozitivno su reagirale i institucije od Općine Prozor–Rama preko Vlade Hecegovačko–neretvanske županije do Federalnog ministarstva branitelja.
Ovaj projekt na poseban je način prepoznao Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske kojemu smo se obratili 2016. godine kada smo prvi put aplicirali na njihov natječaj. Ovaj Ured na čelu sa gosp. Zvonkom Milasom posebno je zaslužan jer su nam, nakon što smo 2017. godine utrošili sredstva za uređenje i izgradnju samog platoa, iste godine ponovo odobrili sredstva čime smo osigurali glavni dio sredstava potrebnih da zaokružimo financijsku konstrukciju. Preostaje nam još osigurati sredstava za uređenje okoliša, postavljanje jarbola i još neke zahvate na uređenju, a za što nam je potrebno oko 15 do 20 tisuća KM. Iskreno vjerujem da ćemo i taj dio riješiti u skorije vrijeme jer smo se obratili na nekoliko adresa. S obzirom na dosadašnja iskustva nemamo razloga ne vjerovati.
RP: Može li se još nešto reći što nismo uspjeli pitati?
JP: Želim reći još nekoliko stvari za koje imam osjećaj da u široj javnosti nisu dovoljno poznate. Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić donio je 2016. godine odluku kojom je Uzdol proglasio mjestom posebnog pijateta žrtvama rata. Bio bih presretan da se prije svih drugih, mi Ramljaci, u skladu s ovom Odlukom, još više okupljamo u Uzdolu i molitvom odajemo počast našim poginulima kao i poginulim braniteljima iz drugih mjesta. Vjerujem da ćemo tako na najbolji način iskazati zahvalnost svim poginulima i najispravnije očuvati sjećanje na njih. O težini i važnosti našeg projekta najviše govori činjenica da spomenute žrtve potječu iz najrazličitijih krajeva BiH i Hrvatske; Rame, Bugojna, Tomislavgrada, Posušja, Gruda, Širokog Brjega, Mostara, Jajca, Brezova Gorja, Varaždina i mnogih drugih mjesta.
Sjećajući se tih vremena sa sjetom se prisjećam zajedništva koje nas je krasilo.
Iskoristio bih ovu priliku da pozvem sve Ramkinje i Ramljake u Rami i iseljeništvu da se 23. lipnja 2019. godine okupimo na Uzdolu, da u zajedništvu iskažemo našu zahvalnost svim poginulim braniteljima. Tim činom i Uzdolu ćemo dati potrebnu podršku, a svima nama vjeru da naše žrtve nisu bile uzaludne.
RP: Hvala Vam na ovom razgovoru.
JP: Hvala Vama i dođite nam 23. i 24. lipnja na Uzdol.
