U području zdravlja i zdrave prehrane vrlo je često pitanje koliko bi netko trebao unositi proteina u organizam. Osim što je to vrlo individualna stvar jer ovisi o cijelom nizu faktora, tu je i pitanje životne dobi jer je potreba za proteinima različita u različitim stadijima života.
Kako starite, tijelo prelazi iz „stanja proizvodnje“ u „stanje očuvanja ili održavanja“, barem kada je riječ o proteinima - objašnjava dr. Frank Lipman, autor knjige The New Rules of Aging Well. To, drugim riječima, znači da proteini drugačije djeluju na tijelo s godinama te da, što ste stariji, trebate manju količinu.
U 20-im i 30-im
''U 20-im i 30-im godinama života želite biti snažni i želite mnogo životinjskih proteina, što je odlično za rast i reprodukciju'', kaže Lipman dodajući da je moguće i pretjerati s unosom proteina u toj dobi, no općenito je ipak poželjno unositi veće količine proteina i to iz različitih izvora.
U 40-im i 50-im
To je doba kad dolazi do promjene.
''Kad dođete do 45. godine života više ne trebate rasti pa će prevelika količina životinjskih proteina biti “spremljena“ u tijelu. Iz istraživanja je poznato da životinjski proteini sadrže amino kiselinu koja se naziva tijamin i koja stimulira mTOR. Radi se o genu koji sprečava autofagiju, a znamo da je ona vrlo važna za dugovječnost. Drugim riječima, želite li kvalitetno stariti, nemojte stimulirati mTOR'', savjetuje Lipman.
Kako onda ograničiti aktivnost tog gena? Prema Lipmanu, tako da smanjite unos životinjskih proteina. No, ne da ih potpuno izbacite iz prehrane, već samo dijelom zamijenite proteinima biljnog porijekla.
Općenito je dobra ideja da, kako starite, pomalo životinjske proteine zamjenjujete onima biljnog porijekla. Proteini biljnog porijekla nemaju tako negativan učinak na starenje kao proteini životinjskog porijekla.
U 60-im i kasnije
Lipman smatra da su 60-te godine života (i sve nakon toga) godine kada se treba usredotočiti na mišićnu masu. Ono što nikako nije poželjno jest da izgubite mišićnu masu, a da biste je sačuvali, potrebni su vam proteini.
To ne znači da ponovo trebate dati prednost životinjskim proteinima u svom jelovniku.
Naprotiv, Lipman tvrdi da je i dalje bolje zadržati se uglavnom na proteinima biljnog porijekla, ali povećati njihovu količinu.
''Bilo bi dobro povećati unos proteina iz povrća, mahunarki i orašastih plodova'', ističe upozoravajući da je za održavanje čvrstih mišića neophodno u svakom obroku imati odgovarajući unos proteina.
Preporučeni izvori proteina
''Odličan izvor su sjemenke i orašasti plodovi, kao i tempeh te odgovarajuća količina mahunarki'', objašnjava Lipman te ponavlja da životinjske proteine ne treba posve izbaciti s godinama, već ih samo dobrim dijelom zamijeniti proteinima biljnog porijekla.
No, kad je riječ o životinjskim proteinima, Lipman upozorava da je kolagen jedini životinjski protein koji ne sadrži tijamin.
Dakle, ako već birate životinjske proteine, dajte prednost kolagenu koji nema negativan učinak na gen dugovječnosti. Možete ga uzeti bilo putem suplemenata ili putem dobre, stare juhe od kostiju, piše Gloria.
Kako starite, tijelo prelazi iz „stanja proizvodnje“ u „stanje očuvanja ili održavanja“, barem kada je riječ o proteinima - objašnjava dr. Frank Lipman, autor knjige The New Rules of Aging Well. To, drugim riječima, znači da proteini drugačije djeluju na tijelo s godinama te da, što ste stariji, trebate manju količinu.
U 20-im i 30-im
''U 20-im i 30-im godinama života želite biti snažni i želite mnogo životinjskih proteina, što je odlično za rast i reprodukciju'', kaže Lipman dodajući da je moguće i pretjerati s unosom proteina u toj dobi, no općenito je ipak poželjno unositi veće količine proteina i to iz različitih izvora.
U 40-im i 50-im
To je doba kad dolazi do promjene.
''Kad dođete do 45. godine života više ne trebate rasti pa će prevelika količina životinjskih proteina biti “spremljena“ u tijelu. Iz istraživanja je poznato da životinjski proteini sadrže amino kiselinu koja se naziva tijamin i koja stimulira mTOR. Radi se o genu koji sprečava autofagiju, a znamo da je ona vrlo važna za dugovječnost. Drugim riječima, želite li kvalitetno stariti, nemojte stimulirati mTOR'', savjetuje Lipman.
Kako onda ograničiti aktivnost tog gena? Prema Lipmanu, tako da smanjite unos životinjskih proteina. No, ne da ih potpuno izbacite iz prehrane, već samo dijelom zamijenite proteinima biljnog porijekla.
Općenito je dobra ideja da, kako starite, pomalo životinjske proteine zamjenjujete onima biljnog porijekla. Proteini biljnog porijekla nemaju tako negativan učinak na starenje kao proteini životinjskog porijekla.
U 60-im i kasnije
Lipman smatra da su 60-te godine života (i sve nakon toga) godine kada se treba usredotočiti na mišićnu masu. Ono što nikako nije poželjno jest da izgubite mišićnu masu, a da biste je sačuvali, potrebni su vam proteini.
To ne znači da ponovo trebate dati prednost životinjskim proteinima u svom jelovniku.
Naprotiv, Lipman tvrdi da je i dalje bolje zadržati se uglavnom na proteinima biljnog porijekla, ali povećati njihovu količinu.
''Bilo bi dobro povećati unos proteina iz povrća, mahunarki i orašastih plodova'', ističe upozoravajući da je za održavanje čvrstih mišića neophodno u svakom obroku imati odgovarajući unos proteina.
Preporučeni izvori proteina
''Odličan izvor su sjemenke i orašasti plodovi, kao i tempeh te odgovarajuća količina mahunarki'', objašnjava Lipman te ponavlja da životinjske proteine ne treba posve izbaciti s godinama, već ih samo dobrim dijelom zamijeniti proteinima biljnog porijekla.
No, kad je riječ o životinjskim proteinima, Lipman upozorava da je kolagen jedini životinjski protein koji ne sadrži tijamin.
Dakle, ako već birate životinjske proteine, dajte prednost kolagenu koji nema negativan učinak na gen dugovječnosti. Možete ga uzeti bilo putem suplemenata ili putem dobre, stare juhe od kostiju, piše Gloria.
