Među suvremena dostignuća u povrtlarstvu, bez sumnje spada i gajenje kornišona uz potporu, na špaliru. Nizozemci i Mađari, veliki su pobornici takvog gajenja kornišona u zatvorenom prostoru. Dosadašnje iskustvo pokazuje da je dovoljna visina konstrukcije 1,8–2 metra. Konstrukcija mora biti dovoljno čvrsta, otporna na vjetar i opterećenje biljnom masom i plodovima.
Najbolje se pokazala konstrukcija s dva reda biljaka, s razmakom od 1,4 m između špalira. Manji razmak nije preporučljiv, jer otežava izvođenje radova i transport. Ako je razmak veći, smanjuje se broj biljaka po jedinici površine, a time i prinos. Bitan je i razmak redova u konstrukciji – špaliru. Razmak između biljaka u redu treba da bude 30–40 cm. Ako se kornišoni gaje u plasteniku, za potporu se može koristiti i konstrukcija plastenika. Uvjet je da se postigne odgovarajući sklop biljaka.
Za gajenje uz potporu, uzimaju se hibridi, sa što više ženskih cvjetova, ali ne i klasične sorte koje, zbog malih prinosa, ne dolaze obzir. Postoje hibridi s potpuno ženskim cvjetovima koji se, što je veoma važno, oplođuju bez oprašivanja. Veliki je broj hibridnih kornišona, s glatkim ili bradavičastim plodovima, koji su podesni za ovakvo gajenje. Regal je jedan od hibrida s bradavičastim plodovima, koji su kod nas više na cijeni. Plodovi su vrlo atraktivni, tamnozeleni, bez gorčine, a poznat je i našim povrtlarima.
U gajenju kornišona veoma je važan izbor zemljišta, koje treba da bude lakše, plodnije, prozračnije i bogato hranivima. U slučaju manjeg sadržaja humusa, neophodno je obilnije đubrenje stajskim đubrivom.
Koliko će se đubriva upotrijebiti, zavisi od načina gajenja, i planirane tehnologije proizvodnje. Najbolje je da se jedan dio upotrebi prije sjetve (rasađivanje) a drugi, manji dio, tijekom vegetacije. Ako se kornišoni na špaliru gaje na njivi, treba upotrijebiti 5–7 kg đubriva po kvadratnom metru. Ako je špalir u plasteniku, potrebna je dva puta veća količina đubriva.
Pri upotrebi mineralnih đubriva, najbolje je ispitati plodnost zemljišta. Pravilno je da se za 100 kilograma plodova osigura 0,20 kg čistog dušika, 0,15 kg fosfora, 0,40 kg kalija, 0,20 kg kalcija i 0,05 kg magnezija. Dvije trećine đubriva unosi se u jesen, a trećina sa sjetvom i tijekom prihranjivanja.
Njega biljaka mora da bude besprijekorna. To se naročito odnosi na navodnjavanje kornišona. Po toplom i suhom vremenu preporučljivo je nedjeljno navodnjavanje, s 30–40 litara vode po kvadratnom metru, u plasteniku nešto obilnije.
Usporedo s navodnjavanjem, biljke treba prihranjivati i tečnim đubrivom. Đubrivu treba dodati insekticide i fungicide, jer kornišonima prijete mnoge bolesti – antraknoza, pepelnica, bakterioze i neka virusna oboljenja. Noviji hibridi ovog povrća otporni su na pepelnicu i antraknozu.
Kornišoni na špaliru mnogo rode, čak dva puta više nego kada se gaje na uobičajen način, bez potpore. Ako se gaje na njivi, po kvadratnom metru, može da se ubere 5–7 kg plodova, dok je prinos na špaliru u plasteniku još veći, između 10 i 15 kilograma po kvadratnom metru. Pri tome se dobiva i do 80 % plodova veličine od 6 do 9 cm, što je i najbolji kvalitet.
Kornišoni na špaliru mogu se gajiti iz sjemena i rasada. Direktnom sjetvom sjemena osigurava se veći broj biljaka, dok je broj biljaka iz rasada manji. U praksi se može primijeniti sljedeći sklop:
1) špalir na njivi: 140 + 60 × 30 cm;
2) plastenik sa špalirima: 140 + 70 × 40 cm.
Pri klasičnom gajenju kornišona, na njivi bez potpore, dobro se pokazala sjetva 100 × 30 cm, s dvije biljke, ili njivska proizvodnja u pantljikama 110 + 40 × 20 cm, po jedna biljka. U kilogramu sjemena ima od 32 do 34 hiljade zrna. Zavisno od klijavosti i tehnologije gajenja, potrebno je 1–8 kg sjemena po hektaru.
Kornišone namijenjene konzerviranju najbolje je saditi od 1. do 10. maja. Dubina sjetve je 3–4 cm na lakšim, a 2–3 cm na težim zemljištima.
Izvor: agropress.org.rs
Najbolje se pokazala konstrukcija s dva reda biljaka, s razmakom od 1,4 m između špalira. Manji razmak nije preporučljiv, jer otežava izvođenje radova i transport. Ako je razmak veći, smanjuje se broj biljaka po jedinici površine, a time i prinos. Bitan je i razmak redova u konstrukciji – špaliru. Razmak između biljaka u redu treba da bude 30–40 cm. Ako se kornišoni gaje u plasteniku, za potporu se može koristiti i konstrukcija plastenika. Uvjet je da se postigne odgovarajući sklop biljaka.
Za gajenje uz potporu, uzimaju se hibridi, sa što više ženskih cvjetova, ali ne i klasične sorte koje, zbog malih prinosa, ne dolaze obzir. Postoje hibridi s potpuno ženskim cvjetovima koji se, što je veoma važno, oplođuju bez oprašivanja. Veliki je broj hibridnih kornišona, s glatkim ili bradavičastim plodovima, koji su podesni za ovakvo gajenje. Regal je jedan od hibrida s bradavičastim plodovima, koji su kod nas više na cijeni. Plodovi su vrlo atraktivni, tamnozeleni, bez gorčine, a poznat je i našim povrtlarima.
U gajenju kornišona veoma je važan izbor zemljišta, koje treba da bude lakše, plodnije, prozračnije i bogato hranivima. U slučaju manjeg sadržaja humusa, neophodno je obilnije đubrenje stajskim đubrivom.
Koliko će se đubriva upotrijebiti, zavisi od načina gajenja, i planirane tehnologije proizvodnje. Najbolje je da se jedan dio upotrebi prije sjetve (rasađivanje) a drugi, manji dio, tijekom vegetacije. Ako se kornišoni na špaliru gaje na njivi, treba upotrijebiti 5–7 kg đubriva po kvadratnom metru. Ako je špalir u plasteniku, potrebna je dva puta veća količina đubriva.
Pri upotrebi mineralnih đubriva, najbolje je ispitati plodnost zemljišta. Pravilno je da se za 100 kilograma plodova osigura 0,20 kg čistog dušika, 0,15 kg fosfora, 0,40 kg kalija, 0,20 kg kalcija i 0,05 kg magnezija. Dvije trećine đubriva unosi se u jesen, a trećina sa sjetvom i tijekom prihranjivanja.
Njega biljaka mora da bude besprijekorna. To se naročito odnosi na navodnjavanje kornišona. Po toplom i suhom vremenu preporučljivo je nedjeljno navodnjavanje, s 30–40 litara vode po kvadratnom metru, u plasteniku nešto obilnije.
Usporedo s navodnjavanjem, biljke treba prihranjivati i tečnim đubrivom. Đubrivu treba dodati insekticide i fungicide, jer kornišonima prijete mnoge bolesti – antraknoza, pepelnica, bakterioze i neka virusna oboljenja. Noviji hibridi ovog povrća otporni su na pepelnicu i antraknozu.
Kornišoni na špaliru mnogo rode, čak dva puta više nego kada se gaje na uobičajen način, bez potpore. Ako se gaje na njivi, po kvadratnom metru, može da se ubere 5–7 kg plodova, dok je prinos na špaliru u plasteniku još veći, između 10 i 15 kilograma po kvadratnom metru. Pri tome se dobiva i do 80 % plodova veličine od 6 do 9 cm, što je i najbolji kvalitet.
Kornišoni na špaliru mogu se gajiti iz sjemena i rasada. Direktnom sjetvom sjemena osigurava se veći broj biljaka, dok je broj biljaka iz rasada manji. U praksi se može primijeniti sljedeći sklop:
1) špalir na njivi: 140 + 60 × 30 cm;
2) plastenik sa špalirima: 140 + 70 × 40 cm.
Pri klasičnom gajenju kornišona, na njivi bez potpore, dobro se pokazala sjetva 100 × 30 cm, s dvije biljke, ili njivska proizvodnja u pantljikama 110 + 40 × 20 cm, po jedna biljka. U kilogramu sjemena ima od 32 do 34 hiljade zrna. Zavisno od klijavosti i tehnologije gajenja, potrebno je 1–8 kg sjemena po hektaru.
Kornišone namijenjene konzerviranju najbolje je saditi od 1. do 10. maja. Dubina sjetve je 3–4 cm na lakšim, a 2–3 cm na težim zemljištima.
Izvor: agropress.org.rs
