Najnovija analiza satelitskih podataka sugerira da je na Mjesecu puno više vode nego što smo to ranije mislili, čak četiri puta, te da se nalazi duboko ispod površine. Ovo neočekivano otkriće znanstvenicima pruža novi uvid o tome kako se mjesec formirao i kakva je njegova unutarnja struktura.
Dugo je vremena bilo uvriježeno mišljenje da je mjesec potpuno suhi komad stijene i da se na njegovoj površini ne mogu održavati molekule vode.
Nedavno objavljene studije ukazale su na nekoliko vrsta vode na mjesecu. NASA-ini istraživači su još 2009., kada su namjerno srušili svoju sondu LCROSS na južni dio mjeseca, otkrili molekule vode u obliku leda. No, ona nije bila oduvijek tamo pa su istraživači razvijali različite teorije o tome što se zapravo dogodilo. Smatrali su da su vodu vjerojatno stvorile vanjske sile, kao što su solarni vjetrovi koji se šire po površini mjeseca i stvaraju niz kemijskih reakcija.
Astronauti iz nekoliko misija Apollo također su u više navrata donosili geološke uzorke iz raznih dijelova površine zemljina satelita, a 2008. godine ti su uzorci ponovno analizirani. Otkriveni su tragovi vode u sitnim staklenim zrncima. Staklene perlice nalazile su se u naslagama vulkanskog podrijetla koje su datirane na oko 100 milijuna godina, kada je Mjesec još uvijek bio geološki aktivna kugla s vulkanskom površinom, prenosi Telegram.hr.
Na Brownu ponovno analizirali uzorke
Znanstvenici tad nisu točno mogli znati znači li to da je ispod Mjesečeve prašnjave kore zapravo “mokri sloj” ili se radi tek o iznimci koja ukazuje na malene količine vode. Da bi istražili o čemu se točno radi, istraživači sa Sveučilišta Brown u SAD-u odlučili su ponovno analizirati vulkanske staklene kuglice. Ralph Milliken i njegov tim služili su se podacima koje su prethodno mapirali astronauti koji su bili na površini mjeseca i pronašli vulkanske kuglice bogate vodom u gotovo svim vulkanskim naslagama.
“Širi se po površini, što nam govori da voda koja se nalazi u uzorcima s Apolla nije jednokratna pojava”, kaže Milliken. Neke od tih vulkanskih naslaga protežu se na tisuće kvadratnih kilometara, a podaci istraživača pokazuju da u njima postoji četiri puta više vode nego što je bilo ranije poznato.
Nije jasno kako je voda došla na Mjesec
Ono što ostaje nepoznato je kako je ta voda došla na Mjesec, i to će vjerojatno biti novi izazov za istraživače. Shuai Li s Browna za Guardian je rekao kako još uvijek nema odgovora na to pitanje. Postoje teorije da je voda došla sa Zemlje ili preko kometa. No, ono što sada znanstvenici smatraju je da bi upravo ova voda jednog dana mogla postati vrijedan resurs.
“Gotovo sveprisutna voda u velikim i malim lunarnim piroklastičnim naslagama je dodatni dokaz da je lunarni plašt važan spremnik vode”, stoji u novoobjavljenoj studiji
Dugo je vremena bilo uvriježeno mišljenje da je mjesec potpuno suhi komad stijene i da se na njegovoj površini ne mogu održavati molekule vode.
Nedavno objavljene studije ukazale su na nekoliko vrsta vode na mjesecu. NASA-ini istraživači su još 2009., kada su namjerno srušili svoju sondu LCROSS na južni dio mjeseca, otkrili molekule vode u obliku leda. No, ona nije bila oduvijek tamo pa su istraživači razvijali različite teorije o tome što se zapravo dogodilo. Smatrali su da su vodu vjerojatno stvorile vanjske sile, kao što su solarni vjetrovi koji se šire po površini mjeseca i stvaraju niz kemijskih reakcija.
Astronauti iz nekoliko misija Apollo također su u više navrata donosili geološke uzorke iz raznih dijelova površine zemljina satelita, a 2008. godine ti su uzorci ponovno analizirani. Otkriveni su tragovi vode u sitnim staklenim zrncima. Staklene perlice nalazile su se u naslagama vulkanskog podrijetla koje su datirane na oko 100 milijuna godina, kada je Mjesec još uvijek bio geološki aktivna kugla s vulkanskom površinom, prenosi Telegram.hr.
Na Brownu ponovno analizirali uzorke
Znanstvenici tad nisu točno mogli znati znači li to da je ispod Mjesečeve prašnjave kore zapravo “mokri sloj” ili se radi tek o iznimci koja ukazuje na malene količine vode. Da bi istražili o čemu se točno radi, istraživači sa Sveučilišta Brown u SAD-u odlučili su ponovno analizirati vulkanske staklene kuglice. Ralph Milliken i njegov tim služili su se podacima koje su prethodno mapirali astronauti koji su bili na površini mjeseca i pronašli vulkanske kuglice bogate vodom u gotovo svim vulkanskim naslagama.
“Širi se po površini, što nam govori da voda koja se nalazi u uzorcima s Apolla nije jednokratna pojava”, kaže Milliken. Neke od tih vulkanskih naslaga protežu se na tisuće kvadratnih kilometara, a podaci istraživača pokazuju da u njima postoji četiri puta više vode nego što je bilo ranije poznato.
Nije jasno kako je voda došla na Mjesec
Ono što ostaje nepoznato je kako je ta voda došla na Mjesec, i to će vjerojatno biti novi izazov za istraživače. Shuai Li s Browna za Guardian je rekao kako još uvijek nema odgovora na to pitanje. Postoje teorije da je voda došla sa Zemlje ili preko kometa. No, ono što sada znanstvenici smatraju je da bi upravo ova voda jednog dana mogla postati vrijedan resurs.
“Gotovo sveprisutna voda u velikim i malim lunarnim piroklastičnim naslagama je dodatni dokaz da je lunarni plašt važan spremnik vode”, stoji u novoobjavljenoj studiji
