Četveročlana obitelj Jarić u Tomislavgradu živi u trošnoj baraci, bez struje, toaleta, od socijalne pomoći. Preživljavaju uz pomoć dobrih ljudi, a rješenje njihove situacije nije na pomolu.
Priče domaćih političara o radu i neradu, visokim plaćama, putovanjima, slušamo svakodnevno. Priču koju donisi BHRT žive mnogi u našoj zemlji, ali daleko od očiju javnosti. Nije malo onih u Bosni i Hercegovini čija egzistencija zavisi od pomoći države. Ta pomoć, uglavnom se svodi na mizernu mjesečnu naknadu od koje se teško može živjeti. O uvjetima u kojima žive pojedine porodice, malo se vodi računa. To potvrđuje i primjer porodice Jarić u Tomislavgradu.
Cijela obitelj okupljena oko šporeta. To je uobičajeni prizor u ovoj trošnoj baraci, pogotovo kada puše hladna duvanjska bura. Ali, što je najgore, kada puše, puše i u baraci. Ne samo zbog dotrajalih otvora, nego i krova, isto se događa i kada kiša pada. U takvim uvjetima živi samohrana majka Nihada Jarić sa svoje dvije maloljetne curice i majkom Sabahetom. Sudbina majke i kćerke u ovom slučaju se ne razlikuje mnogo. Najprije su ih napustili muževi, a potom ih se , kako kažu, odrekla i sva rodbina.
“Muž nije ovdje, alkoholičar je, ne želi da čuje za njih, jednostavno nije mu stalo do dice, a kamoli do mene, kaže Nihada Jarić, kćerka.
“Rodbina me ne želi zato što sam ja njima višak/ petero je bilo dice, njih dvoje sedmero, kaže Sabaheta Jarić, majka.
I tako već godinama ove dvije nesretnice, zajedno sa dvije kćerke, odnosno dvije unuke, žive od socijalne pomoći u ovoj više nego trošnoj baraci. Jedna kćerka pohađa šesti, a druga drugi razred osnovne škole. Bez kupaonice su, a iz sigurnosnih razloga isključena im je i struja prije četiri mjeseca.
“Bez struje smo, bez WC-a, ne znam, uz pomoć dobrih ljudi tako eto preživljavamo”, kaže Nihada Jarić, kćerka
Općinski vijećnik Ivica Kelava već mjesecima veoma uporno inzistira na tome da se ovoj obitelji osigura adekvatan smještaj.
“U 21. stoljeću bez struje, bez vode. Mi smo dočekali Božić u toplim kućama, a pogledajte njizi. Mene je stid kao općinskog vijećnika”, kaže Ivica Kelava, vijećnik (HSP-Pravaši).
“Dolazili su jedanput, da vam pravo kažem. Samo obećaju da će nešto učinit, vidit, ali na kraju ništa,kaže Nihada Jarić, kćerka
Ipak, kako doznaje BHRT, općina Tomsilavgrad bila je na dobrom putu da riješi problem ove obitelji. Za nju je pronašla alternativni smještaj, ali kako su se korisnici susjednih stanova usprotivili njihovom doseljenju, od toga se rješenja moralo odustati.
“Hitno bi trebalo djelovati svugdje. I tamo gdje smo mogli mi smo hitno djelovali, kaže Ivan Vukadin, načelnik Općine Tomislavgrad.
Hitno bi se djelovalo i u ovom slučaju, naglašava Vukadin, da je baraka u takvom stanju da se ona može obnoviti. Ali kako ne može, samo u obzir dolazi novi smještaj kojega, na žalost, još uvijek nema na vidiku.
Priče domaćih političara o radu i neradu, visokim plaćama, putovanjima, slušamo svakodnevno. Priču koju donisi BHRT žive mnogi u našoj zemlji, ali daleko od očiju javnosti. Nije malo onih u Bosni i Hercegovini čija egzistencija zavisi od pomoći države. Ta pomoć, uglavnom se svodi na mizernu mjesečnu naknadu od koje se teško može živjeti. O uvjetima u kojima žive pojedine porodice, malo se vodi računa. To potvrđuje i primjer porodice Jarić u Tomislavgradu.
Cijela obitelj okupljena oko šporeta. To je uobičajeni prizor u ovoj trošnoj baraci, pogotovo kada puše hladna duvanjska bura. Ali, što je najgore, kada puše, puše i u baraci. Ne samo zbog dotrajalih otvora, nego i krova, isto se događa i kada kiša pada. U takvim uvjetima živi samohrana majka Nihada Jarić sa svoje dvije maloljetne curice i majkom Sabahetom. Sudbina majke i kćerke u ovom slučaju se ne razlikuje mnogo. Najprije su ih napustili muževi, a potom ih se , kako kažu, odrekla i sva rodbina.
“Muž nije ovdje, alkoholičar je, ne želi da čuje za njih, jednostavno nije mu stalo do dice, a kamoli do mene, kaže Nihada Jarić, kćerka.
“Rodbina me ne želi zato što sam ja njima višak/ petero je bilo dice, njih dvoje sedmero, kaže Sabaheta Jarić, majka.
I tako već godinama ove dvije nesretnice, zajedno sa dvije kćerke, odnosno dvije unuke, žive od socijalne pomoći u ovoj više nego trošnoj baraci. Jedna kćerka pohađa šesti, a druga drugi razred osnovne škole. Bez kupaonice su, a iz sigurnosnih razloga isključena im je i struja prije četiri mjeseca.
“Bez struje smo, bez WC-a, ne znam, uz pomoć dobrih ljudi tako eto preživljavamo”, kaže Nihada Jarić, kćerka
Općinski vijećnik Ivica Kelava već mjesecima veoma uporno inzistira na tome da se ovoj obitelji osigura adekvatan smještaj.
“U 21. stoljeću bez struje, bez vode. Mi smo dočekali Božić u toplim kućama, a pogledajte njizi. Mene je stid kao općinskog vijećnika”, kaže Ivica Kelava, vijećnik (HSP-Pravaši).
“Dolazili su jedanput, da vam pravo kažem. Samo obećaju da će nešto učinit, vidit, ali na kraju ništa,kaže Nihada Jarić, kćerka
Ipak, kako doznaje BHRT, općina Tomsilavgrad bila je na dobrom putu da riješi problem ove obitelji. Za nju je pronašla alternativni smještaj, ali kako su se korisnici susjednih stanova usprotivili njihovom doseljenju, od toga se rješenja moralo odustati.
“Hitno bi trebalo djelovati svugdje. I tamo gdje smo mogli mi smo hitno djelovali, kaže Ivan Vukadin, načelnik Općine Tomislavgrad.
Hitno bi se djelovalo i u ovom slučaju, naglašava Vukadin, da je baraka u takvom stanju da se ona može obnoviti. Ali kako ne može, samo u obzir dolazi novi smještaj kojega, na žalost, još uvijek nema na vidiku.
