Nepuna dva mjeseca prije općih izbora sve je postalo drugo, a tko će pobijediti – prvo.
Možda je i šteta što ovdje kladionicama nije dopušteno klađenje na izborne pobjednike, ali opklade uvelike padaju na kućnim sjedjeljkama, u stranačkim stožerima i kavanama, jednostavno atmosfera je užarena, a aktualna vlast, kako stvari stoje, rješavanje gomile političkih i ekonomskih problema u državi ostavila je po strani i bacila se na ganjanje birača i udvaranje biračima koristeći se svim mogućim sredstvima.
Čista situacija
Prognoze izbornih rezultata ne prate samo mahom naručena istraživanja raspoloženja birača, nego i koalicijske kombinacije. S obzirom da nijedna stranka neće osvojiti apsolutnu većinu, postizborne koalicije su neminovnost i o njima se iza zatvorenih vrata stranaka ozbiljno razgovara, preciznije već sada i pregovara.
Uglavnom se stranački šefovi uzdržavaju od ulaska u ovom trenutku u bilo kakve kombinacije kada je riječ o budućim koalicijama na državnoj razini, odnosno mogućem sadašnjem dogovoru o formiranju nove parlamentarne većine i Vijeća ministara. Razlog treba tražiti u njihovim procjenama da će ovi izbori biti najneizvjesniji od svih dosadašnjih kad je riječ o novom sastavu Zastupničkog doma Parlamenta BiH.
U Republici Srpskoj stvari su daleko jasnije nego u Federaciji BiH jer postoje samo dva jaka bloka i nitko i ništa više - jedan predvodi SNSD Milorada Dodika, drugi SDS Mladena Bosića. Bitka za svaki glas je žestoka i bespoštedna, rezultat će biti tijesan, a o postizbornoj koaliciji ta dva bloka nema ni govora. Izvjesno je da će pobjednički učiniti sve da onaj drugi rasturi, razmontira do kraja i pošalje u oporbu u iduća makar dva mandata od po četiri godine.
U Federaciji su sve koalicijske kombinacije ne samo otvorene, nego i moguće. Sadašnji zakrvavljeni međusobni pogledi stranačkih šefova trajat će sve do zatvaranja biračkih mjesta u nedjelju, 12. listopada, ali na duge staze ništa ne znače, zapravo mogu samo predstavljati ono što ribolovci nazivaju “varalicom”. Granatiranje birača teškim riječima, međusobnim uvredama i udarcima ispod pojasa tek će se pojačati bez obzira što se mogu okvalificirati klevetama i neutemeljenim optužbama, za što su zakonski popisi predvidjeli kazne.
Drugim riječima, već danas, 55 dana prije izbora, može se konstatirati da je ovo najprljavija predizborna kampanja od svih dosadašnjih. Ako je u tome nešto dobro, onda je to što do građana dolaze detalji o korupciji i kriminalu i nitko ih više ne može ni sakriti ni zataškati.
Sva sredstva
Sigurno je jedno – svaka stranka koja bude imala svoje zastupnike u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije tražit će svoj dio kolača, odnosno da ima svoje ministre u federalnoj i vladama županija. I nijedna se neće ustručavati doći do tog cilja, ako treba i poprečnim putovima i “podzemnim kanalima”. Zato već ima strogo tajnih sastanaka na kojima se uspostavljaju veze i dogovori u stilu “udarat ćemo se nemilosrdno do petka, 10. listopada kada počinje izborna šutnja, a u nedjelju navečer ćemo se grliti u obostranom interesu i međusobnoj zaštiti”.
Kako god i što god bude, prema onome što doznajemo u dobro obaviještenim političkim krugovima, onima koji imaju za javnost nevidljive informacije, najizglednija postizborna koalicija na federalnoj razini mogla bi biti sastavljena od SDA, Demokratske fronte – Željko Komšić, HDZ-a 1990. i SPP-a. Isti izvori kažu da iznenađenost takvim sastavom može jedino biti rezultat čeprkanja po površini, a kada se dublje zakopa, temelji postoje. Naši izvori bliski vrhovima te četiri stranke ističu da njihove sadašnje interne procjene rezultata izbora govore da će zajedno imati 53 ili 54 zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije.
Predsjednici ove četiri stranke, Sulejman Tihić, odnosno njegov zamjenik Bakir Izetbegović, Željko Komšić, Martin Raguž i Živko Budimir, imaju dobre međusobne odnose, javna je tajna i da već dugo dobro surađuju baš kao i njihovi prvi suradnici. I programi ovih stranaka se uglavnom poklapaju i nema krupnih razlika što ih još više približava. Radi se o istim programskim ciljevima – u najkraćem, očuvanje po svaku cijenu teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, jačanje državnih institucija vlasti, ustavne promjene u smislu funkcionalnosti BiH, čišćenje svega što blokira ekonomiju i njezino snaženje, borba na život ili smrt protiv korupcije, organiziranog kriminala, nepotizma, siromaštva i nacionalizma i šovinizma svih vrsta i davanje izvršne vlasti i funkcija u javnim poduzećima u ruke mladim sposobnim ljudima.
Spojivo i nespojivo
Gdje su u svim tim sadašnjim koalicijskim kombinatorikama SDP, HDZ i SBB koji su na polovici ovog mandata formirali parlamentarnu većinu u kojoj je bio i HDZ 1990., a koja nije bila dugog vijek pa se raspala?
Koliko god se može učiniti da su SDP, a zasigurno će imati bolji izborni rezultat nego što ga prikazuju raznorazne ankete, i SDA u posljednje vrijeme “resetirali” svoje odnose i izgladili sukobe nakon što je SDP raskinuo koaliciju stranaka ‘platforme’, SDA, kako kažu naši izvori bliski vrhu te stranke, nema namjeru preći i amnestirati “sve ono što su nam radili i uradili”.
Pri tome se ide od pretpostavke da će SDA osvojiti najviše glasova u Federaciji što bi joj omogućilo birati koalicijske partnere. HDZ 1990., poslije svega što se dogodilo i loših iskustava, neće ulaziti u kombinacije s HDZ-om, a SPP-u to ni u kojoj varijanti ne pada na pamet, pogotovo zbog istinske multietničnosti njegove stranke. Kada se zna da HDZ ima zakovane zahtjeve i još više namjere – treći entitet na što SDA ni pod koju cijenu ne pristaje, a uz to nema ni suglasnosti vezane uz grad Mostar koji HDZ povrh svega želi promovirati u stolni hrvatski grad, eto “planine spoticanja” bez mogućnosti kompromisa, još manje dogovora kako bi se ona prepješačila. Uz to sve, SDA ne pristaje ni na dogovore koje o budućnosti i daljnjem putu BiH imaju Milorad Dodik i Dragan Čović. SDA ni u blizini, a kamoli u eventualnoj koaliciji u kojoj bi bila, ne želi vidjeti SBB.
S druge strane, Komšićev DF ima čvrsta stajališta i principe kada je riječ o državi i njezinoj budućnosti od kojih neće odstupiti i njihovo prihvaćanje je uvjet svih uvjeta za bilo kakve razgovore o koalicijskim partnerima. Kako doznajemo, Demokratska fronta i njezin predsjednik Komšić nemaju nikakvih obveza ni prema jednoj političkoj stranci što automatski DF-u daje prednost i stavlja tu stranka u prilično lagodnu situaciju. Iako je javnosti lansirana priča da je koalicija između DF-a i SBB-a gotova stvar, kako kažu naši izvori, Komšić ni prema toj stranci nema apsolutno nikakvih obveza.
Jasno, sve ovo je trenutačno raport s političke scene, a konačni rasplet odredit će glasovi birača. Na njega, iskustvo uči, mogu utjecati i igre ispod stola koje često znaju spojiti i nespojivo, recimo vatru i vodu.. A ovdje, opet iskustvo pokazuje, u borbi za vlast nije važno tko će izgorjeti, a tko će se utopiti.
dnevni-list.ba
Možda je i šteta što ovdje kladionicama nije dopušteno klađenje na izborne pobjednike, ali opklade uvelike padaju na kućnim sjedjeljkama, u stranačkim stožerima i kavanama, jednostavno atmosfera je užarena, a aktualna vlast, kako stvari stoje, rješavanje gomile političkih i ekonomskih problema u državi ostavila je po strani i bacila se na ganjanje birača i udvaranje biračima koristeći se svim mogućim sredstvima.
Čista situacija
Prognoze izbornih rezultata ne prate samo mahom naručena istraživanja raspoloženja birača, nego i koalicijske kombinacije. S obzirom da nijedna stranka neće osvojiti apsolutnu većinu, postizborne koalicije su neminovnost i o njima se iza zatvorenih vrata stranaka ozbiljno razgovara, preciznije već sada i pregovara.
Uglavnom se stranački šefovi uzdržavaju od ulaska u ovom trenutku u bilo kakve kombinacije kada je riječ o budućim koalicijama na državnoj razini, odnosno mogućem sadašnjem dogovoru o formiranju nove parlamentarne većine i Vijeća ministara. Razlog treba tražiti u njihovim procjenama da će ovi izbori biti najneizvjesniji od svih dosadašnjih kad je riječ o novom sastavu Zastupničkog doma Parlamenta BiH.
U Republici Srpskoj stvari su daleko jasnije nego u Federaciji BiH jer postoje samo dva jaka bloka i nitko i ništa više - jedan predvodi SNSD Milorada Dodika, drugi SDS Mladena Bosića. Bitka za svaki glas je žestoka i bespoštedna, rezultat će biti tijesan, a o postizbornoj koaliciji ta dva bloka nema ni govora. Izvjesno je da će pobjednički učiniti sve da onaj drugi rasturi, razmontira do kraja i pošalje u oporbu u iduća makar dva mandata od po četiri godine.
U Federaciji su sve koalicijske kombinacije ne samo otvorene, nego i moguće. Sadašnji zakrvavljeni međusobni pogledi stranačkih šefova trajat će sve do zatvaranja biračkih mjesta u nedjelju, 12. listopada, ali na duge staze ništa ne znače, zapravo mogu samo predstavljati ono što ribolovci nazivaju “varalicom”. Granatiranje birača teškim riječima, međusobnim uvredama i udarcima ispod pojasa tek će se pojačati bez obzira što se mogu okvalificirati klevetama i neutemeljenim optužbama, za što su zakonski popisi predvidjeli kazne.
Drugim riječima, već danas, 55 dana prije izbora, može se konstatirati da je ovo najprljavija predizborna kampanja od svih dosadašnjih. Ako je u tome nešto dobro, onda je to što do građana dolaze detalji o korupciji i kriminalu i nitko ih više ne može ni sakriti ni zataškati.
Sva sredstva
Sigurno je jedno – svaka stranka koja bude imala svoje zastupnike u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije tražit će svoj dio kolača, odnosno da ima svoje ministre u federalnoj i vladama županija. I nijedna se neće ustručavati doći do tog cilja, ako treba i poprečnim putovima i “podzemnim kanalima”. Zato već ima strogo tajnih sastanaka na kojima se uspostavljaju veze i dogovori u stilu “udarat ćemo se nemilosrdno do petka, 10. listopada kada počinje izborna šutnja, a u nedjelju navečer ćemo se grliti u obostranom interesu i međusobnoj zaštiti”.
Kako god i što god bude, prema onome što doznajemo u dobro obaviještenim političkim krugovima, onima koji imaju za javnost nevidljive informacije, najizglednija postizborna koalicija na federalnoj razini mogla bi biti sastavljena od SDA, Demokratske fronte – Željko Komšić, HDZ-a 1990. i SPP-a. Isti izvori kažu da iznenađenost takvim sastavom može jedino biti rezultat čeprkanja po površini, a kada se dublje zakopa, temelji postoje. Naši izvori bliski vrhovima te četiri stranke ističu da njihove sadašnje interne procjene rezultata izbora govore da će zajedno imati 53 ili 54 zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije.
Predsjednici ove četiri stranke, Sulejman Tihić, odnosno njegov zamjenik Bakir Izetbegović, Željko Komšić, Martin Raguž i Živko Budimir, imaju dobre međusobne odnose, javna je tajna i da već dugo dobro surađuju baš kao i njihovi prvi suradnici. I programi ovih stranaka se uglavnom poklapaju i nema krupnih razlika što ih još više približava. Radi se o istim programskim ciljevima – u najkraćem, očuvanje po svaku cijenu teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, jačanje državnih institucija vlasti, ustavne promjene u smislu funkcionalnosti BiH, čišćenje svega što blokira ekonomiju i njezino snaženje, borba na život ili smrt protiv korupcije, organiziranog kriminala, nepotizma, siromaštva i nacionalizma i šovinizma svih vrsta i davanje izvršne vlasti i funkcija u javnim poduzećima u ruke mladim sposobnim ljudima.
Spojivo i nespojivo
Gdje su u svim tim sadašnjim koalicijskim kombinatorikama SDP, HDZ i SBB koji su na polovici ovog mandata formirali parlamentarnu većinu u kojoj je bio i HDZ 1990., a koja nije bila dugog vijek pa se raspala?
Koliko god se može učiniti da su SDP, a zasigurno će imati bolji izborni rezultat nego što ga prikazuju raznorazne ankete, i SDA u posljednje vrijeme “resetirali” svoje odnose i izgladili sukobe nakon što je SDP raskinuo koaliciju stranaka ‘platforme’, SDA, kako kažu naši izvori bliski vrhu te stranke, nema namjeru preći i amnestirati “sve ono što su nam radili i uradili”.
Pri tome se ide od pretpostavke da će SDA osvojiti najviše glasova u Federaciji što bi joj omogućilo birati koalicijske partnere. HDZ 1990., poslije svega što se dogodilo i loših iskustava, neće ulaziti u kombinacije s HDZ-om, a SPP-u to ni u kojoj varijanti ne pada na pamet, pogotovo zbog istinske multietničnosti njegove stranke. Kada se zna da HDZ ima zakovane zahtjeve i još više namjere – treći entitet na što SDA ni pod koju cijenu ne pristaje, a uz to nema ni suglasnosti vezane uz grad Mostar koji HDZ povrh svega želi promovirati u stolni hrvatski grad, eto “planine spoticanja” bez mogućnosti kompromisa, još manje dogovora kako bi se ona prepješačila. Uz to sve, SDA ne pristaje ni na dogovore koje o budućnosti i daljnjem putu BiH imaju Milorad Dodik i Dragan Čović. SDA ni u blizini, a kamoli u eventualnoj koaliciji u kojoj bi bila, ne želi vidjeti SBB.
S druge strane, Komšićev DF ima čvrsta stajališta i principe kada je riječ o državi i njezinoj budućnosti od kojih neće odstupiti i njihovo prihvaćanje je uvjet svih uvjeta za bilo kakve razgovore o koalicijskim partnerima. Kako doznajemo, Demokratska fronta i njezin predsjednik Komšić nemaju nikakvih obveza ni prema jednoj političkoj stranci što automatski DF-u daje prednost i stavlja tu stranka u prilično lagodnu situaciju. Iako je javnosti lansirana priča da je koalicija između DF-a i SBB-a gotova stvar, kako kažu naši izvori, Komšić ni prema toj stranci nema apsolutno nikakvih obveza.
Jasno, sve ovo je trenutačno raport s političke scene, a konačni rasplet odredit će glasovi birača. Na njega, iskustvo uči, mogu utjecati i igre ispod stola koje često znaju spojiti i nespojivo, recimo vatru i vodu.. A ovdje, opet iskustvo pokazuje, u borbi za vlast nije važno tko će izgorjeti, a tko će se utopiti.
dnevni-list.ba
