U doba polarnih hladnoća, samo se čeka da padne snijeg - neizostavan za potpunu zimsku atmosferu, a po mnogima i čaroliju. Njegova prva pojava obično izaziva veliku radost, no na nesreću zimskih romantičara često jednako brzo i odlazi. No, što je zapravo snijeg i po čemu se on to točno razlikuje od snijega i leda?
Snježni kristali
Snijeg je u svom sastavu voda u čistom stanju koja se iskristalizirala u atmosferi, a iako je njegova osnova ista kao i kod vode ili ledan, snijeg se značajno razlikuje od kiše i susnježice.
Za razliku od susnježice kod koje se kondenzirana vlaga u oblacima pretvara u kišne kapi te na putu do tla zamrzava zbog niske temperature, pahulje snijega formiraju se već u oblacima te se razlikuju od svih drugih oborina po svom obliku i strukturi.
Snježni kristali su zapravo kristali leda, a njegove oblike određuje geometrija molekula vode. U ledu se u molekuli voda veže u pravilne nitove tvoreći heksagonalne kristale i zvjezdica, koji su često pomiješani s jednostavnim ledenim kristalima. Kod temperature više od -10°C kristali su obično slijepljeni u pahuljice tankom prevlakom tekuće vode. Oblici kristala su različiti te se mogu pojavljivati u vidu heksagonalnih pločica, trokuta, prizmi, ili kao razgranati kristali.
U laboratorijskim eksperimentima s kontroliranim uvjetima utvrđeno je kako se pri različitim temperaturama, u intervalu od -3 do -20 °C, nastaju pahulje koje se međusobno drastično razlikuju. Na -5°C obično nastaju pahulje sa najdužim kracima, dok se između -20°C i -15°C formiraju pahulje u obliku ravnih šestokrakih kristala.
Tijekom padanja iz oblaka prema tlu, kristalići se međusobno sudaraju, spajaju, razbijaju, djelomično tope ili spajaju s kišnim kapima pa to sve utječe na konačan oblik snježne pahuljice. Iz tog razloga je snijeg koji pada najčešće nepravilnog oblika. Između kristala i pahuljica nalaze se praznine ispunjene zrakom.
Veličina pahulja
Većina pahuljica ima promjer oko 2 cm. No, pod određenim okolnostima mogu nastati i pahulje veće od 5 cm u promjeru. Za to su potrebne temperature zraka oko nule, lagani vjetar i nestabilna atmosfera uz usmjereno strujanje tekućina i plinova.
Zašto snijeg škripi?
Kad snijeg padne na tlo, zrak ostaje zarobljen između kristala, pa se zato čuje zvuk kad gazimo po netaknutom snijegu. Zvuk ovisi o temperaturi, ali i o strukturi snijega. Tada dolazi do loma ledenih kristala kroz koje onda izlazi zrak, a to je upravo zvuk škripanja koji čujemo.
Idealni uvjeti za snijeg
Istraživanja pokazuju da nikad nije prehladno za padanje snijega. Može sniježiti i na iznimno niskim temperaturama zraka ako postoji vlaga i dizanje ili hlađenje zraka. Točno je da snijeg najčešće pada na temperaturi zraka oko 0°C jer topliji zrak može sadržavati više vlage.
Zašto je bijele boje?
Vidljiva sunčeva svjetlost je bijele boje. Većina tvari u prirodi upijaju (apsorbiraju) dio sunčeve svjetlosti koja im daje njihovu boju. Snijeg, međutim, odbija (reflektira) većinu sunčevog svjetla. Složena struktura snježnih kristala rezultira time da snijeg ima bezbroj malih površinica s kojih se sunčeva svjetlost uspješno odbija (poput bezbroj malih zrcala). Ono malo svjetla što se ipak uspije upiti upija se ravnomjerno u vidljivom dijelu spektra što rezultira time da snijeg dobija bijelu boju.
Izvor: express.hr
Snježni kristali
Snijeg je u svom sastavu voda u čistom stanju koja se iskristalizirala u atmosferi, a iako je njegova osnova ista kao i kod vode ili ledan, snijeg se značajno razlikuje od kiše i susnježice.
Za razliku od susnježice kod koje se kondenzirana vlaga u oblacima pretvara u kišne kapi te na putu do tla zamrzava zbog niske temperature, pahulje snijega formiraju se već u oblacima te se razlikuju od svih drugih oborina po svom obliku i strukturi.
Snježni kristali su zapravo kristali leda, a njegove oblike određuje geometrija molekula vode. U ledu se u molekuli voda veže u pravilne nitove tvoreći heksagonalne kristale i zvjezdica, koji su često pomiješani s jednostavnim ledenim kristalima. Kod temperature više od -10°C kristali su obično slijepljeni u pahuljice tankom prevlakom tekuće vode. Oblici kristala su različiti te se mogu pojavljivati u vidu heksagonalnih pločica, trokuta, prizmi, ili kao razgranati kristali.
U laboratorijskim eksperimentima s kontroliranim uvjetima utvrđeno je kako se pri različitim temperaturama, u intervalu od -3 do -20 °C, nastaju pahulje koje se međusobno drastično razlikuju. Na -5°C obično nastaju pahulje sa najdužim kracima, dok se između -20°C i -15°C formiraju pahulje u obliku ravnih šestokrakih kristala.
Tijekom padanja iz oblaka prema tlu, kristalići se međusobno sudaraju, spajaju, razbijaju, djelomično tope ili spajaju s kišnim kapima pa to sve utječe na konačan oblik snježne pahuljice. Iz tog razloga je snijeg koji pada najčešće nepravilnog oblika. Između kristala i pahuljica nalaze se praznine ispunjene zrakom.
Veličina pahulja
Većina pahuljica ima promjer oko 2 cm. No, pod određenim okolnostima mogu nastati i pahulje veće od 5 cm u promjeru. Za to su potrebne temperature zraka oko nule, lagani vjetar i nestabilna atmosfera uz usmjereno strujanje tekućina i plinova.
Zašto snijeg škripi?
Kad snijeg padne na tlo, zrak ostaje zarobljen između kristala, pa se zato čuje zvuk kad gazimo po netaknutom snijegu. Zvuk ovisi o temperaturi, ali i o strukturi snijega. Tada dolazi do loma ledenih kristala kroz koje onda izlazi zrak, a to je upravo zvuk škripanja koji čujemo.
Idealni uvjeti za snijeg
Istraživanja pokazuju da nikad nije prehladno za padanje snijega. Može sniježiti i na iznimno niskim temperaturama zraka ako postoji vlaga i dizanje ili hlađenje zraka. Točno je da snijeg najčešće pada na temperaturi zraka oko 0°C jer topliji zrak može sadržavati više vlage.
Zašto je bijele boje?
Vidljiva sunčeva svjetlost je bijele boje. Većina tvari u prirodi upijaju (apsorbiraju) dio sunčeve svjetlosti koja im daje njihovu boju. Snijeg, međutim, odbija (reflektira) većinu sunčevog svjetla. Složena struktura snježnih kristala rezultira time da snijeg ima bezbroj malih površinica s kojih se sunčeva svjetlost uspješno odbija (poput bezbroj malih zrcala). Ono malo svjetla što se ipak uspije upiti upija se ravnomjerno u vidljivom dijelu spektra što rezultira time da snijeg dobija bijelu boju.
Izvor: express.hr
