U pokušaju liječenja Parkinsonove bolesti znanstvenici su otkrili tretman koji je pacijentima s kroničnim oboljenjem vratio mogućnost korištenja pokreta. Pacijenti tako nakon električnih stimulacija kralježnice mogu i hodati. Veliki broj pacijenata koji boluju od ove bolesti imaju problema sa kretanjem, a često im se događa i da se zamrznu na licu mjesta i padnu na pod. Ovaj tretman razvili su kanadski liječnici, a da je riječ o tretmanu o "kojem se nije moglo ni sanjati", smatra prof. Mandar Jog, sa Sveučilišta u Londonu, Ontario. "Većina naših pacijenata boluje od ove bolesti više od 15 godina, i nisu mogli sigurno hodati nekoliko godina. Rijetko napuštaju kuću zbog straha od padova. Mogućnost da oni otiđu do trgovine ili na putovanja, čini mi se nevjerojatnom", kaže.
Prilikom normalnog hodanja mozak šalje signale nogama i tako ih pokreće. On zatim nakon završenog pokreta dobiva povratne signale prije slanja instrukcija za novi korak. Job vjeruje da bolest smanjuje slanje tih povratnih signala, i tako dolazi do 'zamrzavanja' pacijenta prilikom hodanja, piše BBC.
Implant kojeg je razvio njegov tim omogućuje pacijentu normalno hodanje, povećavajući taj signal. I sam je pozitivno iznenađen što je učinak tretmana dugotrajan i funkcionira i kada je implantant isključen. Vjeruje da električni podražaj potiče mehanizam prijenosa povratnih informacija od nogu do mozga oštećenog bolešću.
"Ovo je potpuno drugačija rehabilitacijska terapija. Mislili smo da do problema u kretanju dolazi kod oboljelih od Parkinsonove bolesti iz razloga što signali od mozga do nogu ne putuju. No čini se da je problem u signalu koji bi trebali doći natrag do mozga", naglašava. Skeniranje pacijenata prije tretmana pokazalo je kako njihov mozak, područja koja kontroliraju pokret, ne rade dobro, prenosi Express.hr.
Nekoliko mjeseci nakon toga područja su obnovljena. 66- godišnja Gail Jardine je među pacijentima koji su imali mnogo koristi od ovog liječenja. Prije nego je dobila implantat prije dva mjeseca, Gail bi se zamrznula na mjestu i padala tri puta dnevno.
Nije se više osjećala tako sigurno hodajući, i prestala je šetati, u čemu je ranije jako uživala. Sada uživa u šetnji sa svojim suprugom Stanom, prvi put nakon dvije godine. "Puno bolje hodam, i nikada nisam pala od početka tretmana. Imam puno više samopouzdanja i češće odlazim u šetnje, a nadam se da ću ubrzo moći i sama", rekla je. U šetnjama uživa i 70-godišnji Guy Alden, đakon, koji je otišao u prisilnu mirovinu 2012. godine upravo zbog Parkinsonove bolesti. Nije mogao obavljati svoje uobičajene poslove, poput posjeta župljanima.
"Stao bi i ne bi se mogao pomaknuti u gužvi, bilo je to jako neugodno. Sada s tim više nemam problema. Supruga i ja smo otišli na odmor i nisam uopće trebao koristiti invalidska kolica. Uspio sam prošetati uskim ulicama dosta dobro", rekao je.
S rezultatima iz ove manje pilot studiji zadovoljna je i dr. Beckie Port, znanstvenica iz Velike Britanije. "Ako i daljnja istraživanja pokažu iste rezultate, ova metoda ima potencijala dramatično povećati kvalitetu života i omogućiti pacijentima sa Parkinsonovom bolesti slobodu da uživaju u svakodnevnim aktivnostima", naglašava.
Prilikom normalnog hodanja mozak šalje signale nogama i tako ih pokreće. On zatim nakon završenog pokreta dobiva povratne signale prije slanja instrukcija za novi korak. Job vjeruje da bolest smanjuje slanje tih povratnih signala, i tako dolazi do 'zamrzavanja' pacijenta prilikom hodanja, piše BBC.
Implant kojeg je razvio njegov tim omogućuje pacijentu normalno hodanje, povećavajući taj signal. I sam je pozitivno iznenađen što je učinak tretmana dugotrajan i funkcionira i kada je implantant isključen. Vjeruje da električni podražaj potiče mehanizam prijenosa povratnih informacija od nogu do mozga oštećenog bolešću.
"Ovo je potpuno drugačija rehabilitacijska terapija. Mislili smo da do problema u kretanju dolazi kod oboljelih od Parkinsonove bolesti iz razloga što signali od mozga do nogu ne putuju. No čini se da je problem u signalu koji bi trebali doći natrag do mozga", naglašava. Skeniranje pacijenata prije tretmana pokazalo je kako njihov mozak, područja koja kontroliraju pokret, ne rade dobro, prenosi Express.hr.
Nekoliko mjeseci nakon toga područja su obnovljena. 66- godišnja Gail Jardine je među pacijentima koji su imali mnogo koristi od ovog liječenja. Prije nego je dobila implantat prije dva mjeseca, Gail bi se zamrznula na mjestu i padala tri puta dnevno.
Nije se više osjećala tako sigurno hodajući, i prestala je šetati, u čemu je ranije jako uživala. Sada uživa u šetnji sa svojim suprugom Stanom, prvi put nakon dvije godine. "Puno bolje hodam, i nikada nisam pala od početka tretmana. Imam puno više samopouzdanja i češće odlazim u šetnje, a nadam se da ću ubrzo moći i sama", rekla je. U šetnjama uživa i 70-godišnji Guy Alden, đakon, koji je otišao u prisilnu mirovinu 2012. godine upravo zbog Parkinsonove bolesti. Nije mogao obavljati svoje uobičajene poslove, poput posjeta župljanima.
"Stao bi i ne bi se mogao pomaknuti u gužvi, bilo je to jako neugodno. Sada s tim više nemam problema. Supruga i ja smo otišli na odmor i nisam uopće trebao koristiti invalidska kolica. Uspio sam prošetati uskim ulicama dosta dobro", rekao je.
S rezultatima iz ove manje pilot studiji zadovoljna je i dr. Beckie Port, znanstvenica iz Velike Britanije. "Ako i daljnja istraživanja pokažu iste rezultate, ova metoda ima potencijala dramatično povećati kvalitetu života i omogućiti pacijentima sa Parkinsonovom bolesti slobodu da uživaju u svakodnevnim aktivnostima", naglašava.
