Prvi korak u konzumaciji gotovo svog povrća i znatnog dijela voća započinje guljenjem (pranje nećemo ni računati, jer se podrazumijeva). Za neke plodove, poput, recimo ananasa i banane, samo je po sebi jasno zašto im se prije konzumiranja treba ukloniti kora, dok je za druge, poput, primjerice trešanja i jagoda pravi apsurd guliti prije no što ih ubacimo u usta.
Postoje, dakako, određeni slučajevi kod kojih guljenje kore ovisi o prilici pa tako, na primjer, rajčice ne gulimo kad ih pripremamo na salatu, dok ih za jela poput šalše gulimo, osim ako nam ne smetaju i ne da nam se gnjaviti s tom pepavom zadaćom. Spomenimo također i one plodove koji spadaju u, hajdemo to tako nazvati, sivo područje, jer postoje nesuglasice oko toga treba li ih guliti ili ne.
Kad bismo vam sada nasumično izvukli tri vrste voća ili povrća, biste li bez greške znali koji od njih kojoj kategoriji pripada? Jeste li sigurni? Najbolje je provjeriti, a to ćemo vam, kako bismo skratili priču i pomogli vam da bolje zapamtite omogućiti uz mali popis plodova oko kojih se najčešće griješi. Dakle, ovo su plodovi koje zapravo ne treba guliti, unatoč tome što to gotovo svi čine.
1. Krastavac: ako mu je kora neoštećena, dovoljno ga je oprati, no ako vas brinu pesticidi, skinite ju. Prednost konzumacije krastavaca s korom, osim toga što to znači manje posla, je u tome što se u kori i tik ispod nje nalaze brojne hranjive tvari.
2. Mrkva: ni nju nije nužno guliti prije jela ili kuhanja, a u njenom se slučaju također većina vrijednih tvari nalazi neposredno ispod površine. Umjesto za gulilicom, prije pripreme ili grickanja mrkve posegnite za četkicom i povrće dobro iščetkajte pod mlazom vode.
3. Korijen peršina, celera i pastrnjak: za sve navedeno vrijedi isto kao i za mrkvu.
4. Tikva: možda će vam ovo biti iznanađenje, no koru butternut tikve, hokkaido tikve i drugih vrsta ovog povrća možete jesti, samo će im trebati malo više vremena da se ispeku ili skuhaju pa je skidanje kore opcionalno, no u slučaju strke s vremenom ipak je preporučljivo.
5. Lubenica: nema zapravo nikakve potrebe lubenicama skidati koru, a ako vam baš nije po guštu, svejedno je nemojte bacati nego ju iskoristite za pripremu slatkog i kompota.
6. Đumbir: ovaj je aromatični gomolj potpuno jestiv i s korom pa se ne morate gnjaviti s tim zadatkom, osobito ako je riječ o organskom đumbiru. Ako se bojite pesticida, koru možete skinuti.
7. Krumpir: ako je krumpir domaći i nema klice i oštećenja na kori, slobodno ga skuhajte ili ispecite skupa s korom te koru bez straha pojedite. Neki nutricionisti gorljivo zagovaraju ovu ideju tvrdeći kako je kora puna minerala i vlakana te kako se tik pod njom nalazi obilje vitamina C i B. Prema nekim stručnjacima koru bi ipak trebala izbjegavati djeca i osobe osjetljive probave.
Izvor: Slobodna Dalmacija
Postoje, dakako, određeni slučajevi kod kojih guljenje kore ovisi o prilici pa tako, na primjer, rajčice ne gulimo kad ih pripremamo na salatu, dok ih za jela poput šalše gulimo, osim ako nam ne smetaju i ne da nam se gnjaviti s tom pepavom zadaćom. Spomenimo također i one plodove koji spadaju u, hajdemo to tako nazvati, sivo područje, jer postoje nesuglasice oko toga treba li ih guliti ili ne.
Kad bismo vam sada nasumično izvukli tri vrste voća ili povrća, biste li bez greške znali koji od njih kojoj kategoriji pripada? Jeste li sigurni? Najbolje je provjeriti, a to ćemo vam, kako bismo skratili priču i pomogli vam da bolje zapamtite omogućiti uz mali popis plodova oko kojih se najčešće griješi. Dakle, ovo su plodovi koje zapravo ne treba guliti, unatoč tome što to gotovo svi čine.
1. Krastavac: ako mu je kora neoštećena, dovoljno ga je oprati, no ako vas brinu pesticidi, skinite ju. Prednost konzumacije krastavaca s korom, osim toga što to znači manje posla, je u tome što se u kori i tik ispod nje nalaze brojne hranjive tvari.
2. Mrkva: ni nju nije nužno guliti prije jela ili kuhanja, a u njenom se slučaju također većina vrijednih tvari nalazi neposredno ispod površine. Umjesto za gulilicom, prije pripreme ili grickanja mrkve posegnite za četkicom i povrće dobro iščetkajte pod mlazom vode.
3. Korijen peršina, celera i pastrnjak: za sve navedeno vrijedi isto kao i za mrkvu.
4. Tikva: možda će vam ovo biti iznanađenje, no koru butternut tikve, hokkaido tikve i drugih vrsta ovog povrća možete jesti, samo će im trebati malo više vremena da se ispeku ili skuhaju pa je skidanje kore opcionalno, no u slučaju strke s vremenom ipak je preporučljivo.
5. Lubenica: nema zapravo nikakve potrebe lubenicama skidati koru, a ako vam baš nije po guštu, svejedno je nemojte bacati nego ju iskoristite za pripremu slatkog i kompota.
6. Đumbir: ovaj je aromatični gomolj potpuno jestiv i s korom pa se ne morate gnjaviti s tim zadatkom, osobito ako je riječ o organskom đumbiru. Ako se bojite pesticida, koru možete skinuti.
7. Krumpir: ako je krumpir domaći i nema klice i oštećenja na kori, slobodno ga skuhajte ili ispecite skupa s korom te koru bez straha pojedite. Neki nutricionisti gorljivo zagovaraju ovu ideju tvrdeći kako je kora puna minerala i vlakana te kako se tik pod njom nalazi obilje vitamina C i B. Prema nekim stručnjacima koru bi ipak trebala izbjegavati djeca i osobe osjetljive probave.
Izvor: Slobodna Dalmacija
