Običaj je kod katolika u jednom dijelu svijeta, tako i kod nas da se na Božić na stolu i drugdje po kući postave posude s izniklom pšenicom. Lijep je to običaj. Iznikla pšenica u posudi, postavljena na obiteljskom stolu, u sredini zime daje osjećaj života, nade, budućnosti. U našem narodu zadržao se običaj da se na Bezgrešno Začeće sije božićna pšenica simbol novoga života.
Dan zasijavanja pšenice: U mnogim domaćinstvima običaj je da se pšenica zasijava na svetkovinu sv. Lucije (13. prosinca). iako u nekim domaćinstvima pšenicu siju na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije (8. prosinca). Kažu ako ne bi iznicala od Bezgrešnog začeća, hoće od sv. Lucije.
Posuda: Posude za zasijavanje pšenice mogu biti različitih oblika. Najčešće se uzima okrugla, počesto i duboki tanjur za juhu. Posuda ne treba biti preduboka, možda ne više od pet cm.
Način zasijavanja: Najčešće je u praksi najjednostavniji način, pšenica se stavi u posudu, sama bez zemlje, nalije se mlake vode, drži se jedno vrijeme (sat vremena, poneki ostave i duže) dok se pšenica ne nasiše vode. Kad se vidi da je pšenica nabubrila, višak vode se s naginjanjem posude iscijedi, posuda s pšenicom se stavi na svjetlo u toploj prostoriji. Svako jutro nalije se puna posuda vode i odmah se naginjanjem ocijedi, ako je potrebno može se zalijevati i u večer. Nije dobro da voda ostaje po dnu posude.
U nekim krajevima pšenicu miješaju sa zemljom i tako je pomiješanu stavljaju u posudu. U većini domaćinstava u Hercegovini stavlja se sama pšenica, bez zemlje.
Mjesto za svijeće: Čim se stavi pšenica u posudu, odmah se treba odrediti mjesto za svijeće s rakijskim čašama na tri mjesta. Svakako onoga časa kad pšenica počne klijati treba biti mjesto za svijeću određeno, kasnije kada počne rasti i kada pšenica pusti žile bit će teže svijeću učvrstiti. Zato je bolje prije klijanja imati za svijeću određeno mjesto.
Ukrašavanje pšenice: Iznickla pšenica se najčešće ukrašava s vrpcom hrvatske trobojnice. Svrha vrpce je da pšenica bude uvezana u cjelinu, da se ne naginje ustranu, a također da ukrasno djeluje.
Ukrašavanje na Badnju večer: Na Badnju večer pšenicu se uravna, ukrasi vrpcama, postave se svijeće i stavlja se na stol i tako ostaje sve do Tri kralja ili Bogojavljenja.
Čuvanje pšenice do Tri kralja: Poslije Božića, pšenicu se ne treba previše zalijevati, treba pripaziti da ne užuti, i ne držati je u prostoriji u kojoj su više temperature.
Drugi običaji zasijavanja i zaklijavanja za Božić:
Zasijavanje drugih žitarica kukuruza ili ječma, a u nekim domaćinstvima je običaj da se zasijavaju i jestive opnaste sjemenke iz povrtnjaka najčešće leća.
Grana voćke: običaj je u nekim krajevima da se na blagdan sv. Barbare, postavljaju grane iz voćnjaka u posudu vode i drže se na svjetlosti i u toplu da bi procvjetale i prolistale do Božića. Procvjetale grane voćaka stavile bi se na obiteljski stol.
O Bezgrješnome Začeću
Crkva nas uči da je jedno stvorenje ostalo savršeno na svom mjestu usred općeg nereda. Taj je nered prouzročio grijeh naših praroditelja koji je prešao na sve ljude i zove se izvorni grijeh. To je stvorenje ostalo nepokolebljivo jer ga nije pokolebao istočni grijeh kao druge smrtnike i koji su prema tome potrebni da budu ponovno postavljeni u stanje prije izvornoga grijeha, to jest u stanje milosti Božje. To je stvorenje ostalo netaknuto od sveopće zaraze i nije bilo potrebno liječenje; ostalo je na ispravnom putu i prema tome nije ga trebalo popravljati. Ono u izvorima svoga bića nije poznavalo nikakav nered. To je stvorenje Blažena Djevica Marija. Ona je me8u nama jedina ostala netaknuta, u tijelu, ali posve čista, u vremenu, ali ipak u vječnoj istini.
II. vatikanski sabor uči o Marijinu bezgrješnom začeću:
"Nije čudo da je kod svetih Otaca (sv. Germana, Anastazija Antiohijskog, sv. Andrije Kretskog, sv. Sofronija) nastao običaj po kojemu su Bogorodicu nazivali svu svetom i slobodnom od svake grješne ljage, oblikovanu od Duha Svetoga i učinjenu novim stvorenjem. Urešena već od prvog časa svoga začeća sjajem
sasvim osobite svetosti, nazaretska je Djevica po Božjoj zapovijedi bila pozdravljena od anđela navještenja kao milosti puna..."
Dogmu o bezgrješnom začeću proglasio je papa Pio IX. 8. prosinca 1854. Sto godina kasnije veliki marijanski papa Pio XII. izdaje encikliku Fulgens corona i proglašava godinu 1954. marijanskom. Uz ljubav prema Bezgrješnoj Djevici Papa je htio skupiti nove duhovne energije s kojima bi se suprotstavio zlima modernog vremena: ratu, klasnoj mržnji, materijalizmu, izopačenosti života. Marijanski ideal imao bi nas podsjetiti da je nemoguće pred očima zajedničke majke među sobom se mrziti a još manje ubijati, jer ona je Majka ljubavi. Papa Pio XII. za vrijeme svoga teškoga pontifikata u ratno i poratno doba stavljao je sve svoje pouzdanje u Blaženu Gospu. I nije bilo uzalud jer je njegov pontifikat doista jedno sjajno razdoblje crkvene povijesti kad su vjera i jedinstvo Crkve bili jači nego ikad prije i poslije.
Četiri godine nakon proglašenja dogme o bezgrješnom začeću uslijedila je milosna Gospina ofenziva ukazanjima u Lurdu, koja još i danas traje ne samo u Lurdu, već i u Fatimi i Sirakuzi. Recimo nešto i o toj Gospinoj milosnoj ofenzivi.
Kada je u petak 19. veljače god. 1858. Bernardica Soubirous opet klečala u Masabjelskoj špilji, i po četvrti put joj se ukazala prelijepa Gospoda. Djevojčica, sva zadivljena, promatra nadzemaljsku ljepotu. Oči joj se žare od neopisive sreće, obrazi gore, a usne nešto šapću. Bila je kao nevin anđeo koji se bacio na koljena pred napola otvorenim rajskim vratima.
Najedanput začuje iza sebe divlju riku, kao da se svađa i prepire razjareno mnoštvo. Od nepoznate buke dolazio je glas: "Spasi se, spasi!" Nebeska je prikaza pogledom koji zapovijeda pogledala prema rijeci Gavi, odakle je iz podzemnih dubina dolazila buka. I u tren oka umuknuli su glasovi, kao da se razbježalo mnoštvo.
Općenito misle da je ta buka i vika dolazila iz paklenog bezdna. Podigao ju je sotona sluteći koliko će mu duša oteti Imakulata svojim ukazanjima u Lurdu, za kojima će slijediti ukazanja u Fatimi i suze u Sirakuzi.
Drugo veliko uporište Imakulate na našem globusu jest Fatima. I onamo hodočaste milijuni, i tamo Imakulata vraća srca natrag Bogu. Dapače, iz Fatime se dala Imakulata kao hodočasnica - romarka, na put oko zemlje, da osvoji što više srdaca. Prošla je kroz brojne zemlje, dočekivana svuda neiskazanim slavljem i to ne samo od katoličke nego i od protestantske, muslimanske, budističke i animističke djece. Svi su duboko osjetili i proživjeli kako prolazi zajednička Majka. Svi su osjetili blagu ofenzivu ljubavi.
Treće veliko uporište Imakulate na našem globusu jest Sirakuza, otkako je Gospa u jesen godine 1953. proplakala u kući radnika Angela Giusta. Događaj je filmom snimljen, suze su kemijski ispitane. Započeše hodočašća do 30.000 ljudi. Otvorila se apokaliptička slika "razbaštinjenih" i svake vrste bolesnika. Događala su se svaki dan čudesa. Do 15. III. 1954. javilo se 653 ozdravljenja. Komisija psihijatara, ortopeda, rentgenologa i drugih specijalista smatra izvanrednim 500 ozdravljenja.
Sirakuza se duhovno preporodila. Mnogi pijanci, psovači i preljubnici uskrsnuše na nov život. Udaljeni od sakramenata i kreposti približili su se Srcu Isusovu i Imakulati u tolikoj mjeri da se može govoriti o pravom i čudesnom obraćenju.
Župa Kruševo/Tomislavcity/KTA
Dan zasijavanja pšenice: U mnogim domaćinstvima običaj je da se pšenica zasijava na svetkovinu sv. Lucije (13. prosinca). iako u nekim domaćinstvima pšenicu siju na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije (8. prosinca). Kažu ako ne bi iznicala od Bezgrešnog začeća, hoće od sv. Lucije.
Posuda: Posude za zasijavanje pšenice mogu biti različitih oblika. Najčešće se uzima okrugla, počesto i duboki tanjur za juhu. Posuda ne treba biti preduboka, možda ne više od pet cm.
Način zasijavanja: Najčešće je u praksi najjednostavniji način, pšenica se stavi u posudu, sama bez zemlje, nalije se mlake vode, drži se jedno vrijeme (sat vremena, poneki ostave i duže) dok se pšenica ne nasiše vode. Kad se vidi da je pšenica nabubrila, višak vode se s naginjanjem posude iscijedi, posuda s pšenicom se stavi na svjetlo u toploj prostoriji. Svako jutro nalije se puna posuda vode i odmah se naginjanjem ocijedi, ako je potrebno može se zalijevati i u večer. Nije dobro da voda ostaje po dnu posude.
U nekim krajevima pšenicu miješaju sa zemljom i tako je pomiješanu stavljaju u posudu. U većini domaćinstava u Hercegovini stavlja se sama pšenica, bez zemlje.
Mjesto za svijeće: Čim se stavi pšenica u posudu, odmah se treba odrediti mjesto za svijeće s rakijskim čašama na tri mjesta. Svakako onoga časa kad pšenica počne klijati treba biti mjesto za svijeću određeno, kasnije kada počne rasti i kada pšenica pusti žile bit će teže svijeću učvrstiti. Zato je bolje prije klijanja imati za svijeću određeno mjesto.
Ukrašavanje pšenice: Iznickla pšenica se najčešće ukrašava s vrpcom hrvatske trobojnice. Svrha vrpce je da pšenica bude uvezana u cjelinu, da se ne naginje ustranu, a također da ukrasno djeluje.
Ukrašavanje na Badnju večer: Na Badnju večer pšenicu se uravna, ukrasi vrpcama, postave se svijeće i stavlja se na stol i tako ostaje sve do Tri kralja ili Bogojavljenja.
Čuvanje pšenice do Tri kralja: Poslije Božića, pšenicu se ne treba previše zalijevati, treba pripaziti da ne užuti, i ne držati je u prostoriji u kojoj su više temperature.
Drugi običaji zasijavanja i zaklijavanja za Božić:
Zasijavanje drugih žitarica kukuruza ili ječma, a u nekim domaćinstvima je običaj da se zasijavaju i jestive opnaste sjemenke iz povrtnjaka najčešće leća.
Grana voćke: običaj je u nekim krajevima da se na blagdan sv. Barbare, postavljaju grane iz voćnjaka u posudu vode i drže se na svjetlosti i u toplu da bi procvjetale i prolistale do Božića. Procvjetale grane voćaka stavile bi se na obiteljski stol.
O Bezgrješnome Začeću
Crkva nas uči da je jedno stvorenje ostalo savršeno na svom mjestu usred općeg nereda. Taj je nered prouzročio grijeh naših praroditelja koji je prešao na sve ljude i zove se izvorni grijeh. To je stvorenje ostalo nepokolebljivo jer ga nije pokolebao istočni grijeh kao druge smrtnike i koji su prema tome potrebni da budu ponovno postavljeni u stanje prije izvornoga grijeha, to jest u stanje milosti Božje. To je stvorenje ostalo netaknuto od sveopće zaraze i nije bilo potrebno liječenje; ostalo je na ispravnom putu i prema tome nije ga trebalo popravljati. Ono u izvorima svoga bića nije poznavalo nikakav nered. To je stvorenje Blažena Djevica Marija. Ona je me8u nama jedina ostala netaknuta, u tijelu, ali posve čista, u vremenu, ali ipak u vječnoj istini.
II. vatikanski sabor uči o Marijinu bezgrješnom začeću:
"Nije čudo da je kod svetih Otaca (sv. Germana, Anastazija Antiohijskog, sv. Andrije Kretskog, sv. Sofronija) nastao običaj po kojemu su Bogorodicu nazivali svu svetom i slobodnom od svake grješne ljage, oblikovanu od Duha Svetoga i učinjenu novim stvorenjem. Urešena već od prvog časa svoga začeća sjajem
sasvim osobite svetosti, nazaretska je Djevica po Božjoj zapovijedi bila pozdravljena od anđela navještenja kao milosti puna..."
Dogmu o bezgrješnom začeću proglasio je papa Pio IX. 8. prosinca 1854. Sto godina kasnije veliki marijanski papa Pio XII. izdaje encikliku Fulgens corona i proglašava godinu 1954. marijanskom. Uz ljubav prema Bezgrješnoj Djevici Papa je htio skupiti nove duhovne energije s kojima bi se suprotstavio zlima modernog vremena: ratu, klasnoj mržnji, materijalizmu, izopačenosti života. Marijanski ideal imao bi nas podsjetiti da je nemoguće pred očima zajedničke majke među sobom se mrziti a još manje ubijati, jer ona je Majka ljubavi. Papa Pio XII. za vrijeme svoga teškoga pontifikata u ratno i poratno doba stavljao je sve svoje pouzdanje u Blaženu Gospu. I nije bilo uzalud jer je njegov pontifikat doista jedno sjajno razdoblje crkvene povijesti kad su vjera i jedinstvo Crkve bili jači nego ikad prije i poslije.
Četiri godine nakon proglašenja dogme o bezgrješnom začeću uslijedila je milosna Gospina ofenziva ukazanjima u Lurdu, koja još i danas traje ne samo u Lurdu, već i u Fatimi i Sirakuzi. Recimo nešto i o toj Gospinoj milosnoj ofenzivi.
Kada je u petak 19. veljače god. 1858. Bernardica Soubirous opet klečala u Masabjelskoj špilji, i po četvrti put joj se ukazala prelijepa Gospoda. Djevojčica, sva zadivljena, promatra nadzemaljsku ljepotu. Oči joj se žare od neopisive sreće, obrazi gore, a usne nešto šapću. Bila je kao nevin anđeo koji se bacio na koljena pred napola otvorenim rajskim vratima.
Najedanput začuje iza sebe divlju riku, kao da se svađa i prepire razjareno mnoštvo. Od nepoznate buke dolazio je glas: "Spasi se, spasi!" Nebeska je prikaza pogledom koji zapovijeda pogledala prema rijeci Gavi, odakle je iz podzemnih dubina dolazila buka. I u tren oka umuknuli su glasovi, kao da se razbježalo mnoštvo.
Općenito misle da je ta buka i vika dolazila iz paklenog bezdna. Podigao ju je sotona sluteći koliko će mu duša oteti Imakulata svojim ukazanjima u Lurdu, za kojima će slijediti ukazanja u Fatimi i suze u Sirakuzi.
Drugo veliko uporište Imakulate na našem globusu jest Fatima. I onamo hodočaste milijuni, i tamo Imakulata vraća srca natrag Bogu. Dapače, iz Fatime se dala Imakulata kao hodočasnica - romarka, na put oko zemlje, da osvoji što više srdaca. Prošla je kroz brojne zemlje, dočekivana svuda neiskazanim slavljem i to ne samo od katoličke nego i od protestantske, muslimanske, budističke i animističke djece. Svi su duboko osjetili i proživjeli kako prolazi zajednička Majka. Svi su osjetili blagu ofenzivu ljubavi.
Treće veliko uporište Imakulate na našem globusu jest Sirakuza, otkako je Gospa u jesen godine 1953. proplakala u kući radnika Angela Giusta. Događaj je filmom snimljen, suze su kemijski ispitane. Započeše hodočašća do 30.000 ljudi. Otvorila se apokaliptička slika "razbaštinjenih" i svake vrste bolesnika. Događala su se svaki dan čudesa. Do 15. III. 1954. javilo se 653 ozdravljenja. Komisija psihijatara, ortopeda, rentgenologa i drugih specijalista smatra izvanrednim 500 ozdravljenja.
Sirakuza se duhovno preporodila. Mnogi pijanci, psovači i preljubnici uskrsnuše na nov život. Udaljeni od sakramenata i kreposti približili su se Srcu Isusovu i Imakulati u tolikoj mjeri da se može govoriti o pravom i čudesnom obraćenju.
Župa Kruševo/Tomislavcity/KTA
