Buđenje uz uzimanje još onako krmeljavih očiju pametnog telefona u ruke da se pogleda Facebook na kojima razne znane i neznane face bacaju istinsku mudrost života, jaču od mnogobrojnih ikada napisanih religijskih knjiga nudi slatkast predokus teškoga dana.
Preživljavanje posla i tzv. radnog vremena, koje prolazi kleberenjem pred računalom dok se pažljivo čitaju samozvani proroci i analitičari bez diplome ili s njom, te moralne vertikale i pučki tribuni javljaju se preko društvenih mreža komentirajući dnevnu politiku i nude narodnim masama teška i prozračna rješenja. Lažni humanizam ispred TV kamera, lažna multikulturalnost i tolerancija, politička bljuvotina u vidu prijenosa press konferencije, lijevi i desni kao dvije različite klike, novinari koji se brinu za mentalnu higijenu nacije nazivajući stvari pogrešnim imenima, širenje masovne histerije i lažnih vrijednost, red reklama u kojima vladaju sretna i nasmijana lica dok ulicom prolaze stotine zabrinutih i mrkih, posrnule zvijezde i starlete, droga i alkohol, Zrće kao model zabave, ideal žene kao modela i muškarca kao žigola, promicatelji kulture smrti kao rado čitani pisci, lijevo – liberalni aktivisti koji viču budi sve što želiš osim katolik i Hrvat, modni gurui i shopping kraljice, moda koja se mijenja brže od oblaka na nebu, zadah antidepresiva i kontracepcijskih sredstava predstavljenih kao pomagala za svakodnevni život, nedostatak ljudskog dostojanstva, pravda popljuvana, krhotine komunizma, redukcija dokumentarnog programa, uvaljivanje poluistina u pol cijene, radoviđena špica u poluseljačkoj državi, uvijek ista lica s novim „progresivnim idejama“, mržnja prema Crkvi i tradiciji, kukanje kao nacionalni sport, lažni sekularizam, proizvoljno tumačenje demokracije – samo su dio onoga čime smo dnevno bombardirani.
A navečer kada želimo da sve zaboravimo uz Big Brother u kojima se ljudi koje je zapljusnulo ovo opće ludilo i opet zlo slikom i tonom pušteno je u naše domove! Odgajajmo djecu kao potrošače i revne glasače, a ne kao poštene i čestite ljude, dajmo to neka za nas radi ulica, društvo ili država…
Spavamo, a ne stignemo sanjati, družimo se ali smo toliko udaljeni, prepušteni sami sebi trunemo u vlastitoj malodušnosti prezirući tuđi uspjeh i u njemu tražeći opravdanje za vlastiti neuspjeh, stolova punih, ali praznog srca, glumimo urbanost, a čim se dočepamo rakije ili domaćeg vina uz lake note istoka iz nas izleti seljačluk kojega naime preziremo! Živimo tuđe živote, čudeći se Zapadu, sanjajući obećanje zemlje zagađujući vlastitu, glumeći vjernike psujemo život!
Nepopravljivo licemjerje i dvoličnost u kombinaciji s bezobrazlukom najgore vrste kojim ispunjamo i vlastiti smisao za humor. Izgledamo kao lakrdijaši nekog propalog cirkusa, a sutra daj nam novu dozu gluposti i ispiranja mozga, daj nam dnevnu dozu ispiranja usta kavom uz jeftine cigarete, daj nam pivo ispred dućana, kladionicu i što više pekara po centru grada, daj nam godišnjeg tri mjeseca i plaću za od prvog do prvog, a mi ćemo glasati ako treba. Naše mišljenje je važno pogotovo u telefonskim anketama i a internetu, važno je da širina naše misli zahvati sve…
Laku noć pameti, laku noć razmišljanje nećemo se više sresti, jer što ćeš mi mišljenje kad je ono kao stražnjica svi je imamo, laku noć, laku noć…
Preživljavanje posla i tzv. radnog vremena, koje prolazi kleberenjem pred računalom dok se pažljivo čitaju samozvani proroci i analitičari bez diplome ili s njom, te moralne vertikale i pučki tribuni javljaju se preko društvenih mreža komentirajući dnevnu politiku i nude narodnim masama teška i prozračna rješenja. Lažni humanizam ispred TV kamera, lažna multikulturalnost i tolerancija, politička bljuvotina u vidu prijenosa press konferencije, lijevi i desni kao dvije različite klike, novinari koji se brinu za mentalnu higijenu nacije nazivajući stvari pogrešnim imenima, širenje masovne histerije i lažnih vrijednost, red reklama u kojima vladaju sretna i nasmijana lica dok ulicom prolaze stotine zabrinutih i mrkih, posrnule zvijezde i starlete, droga i alkohol, Zrće kao model zabave, ideal žene kao modela i muškarca kao žigola, promicatelji kulture smrti kao rado čitani pisci, lijevo – liberalni aktivisti koji viču budi sve što želiš osim katolik i Hrvat, modni gurui i shopping kraljice, moda koja se mijenja brže od oblaka na nebu, zadah antidepresiva i kontracepcijskih sredstava predstavljenih kao pomagala za svakodnevni život, nedostatak ljudskog dostojanstva, pravda popljuvana, krhotine komunizma, redukcija dokumentarnog programa, uvaljivanje poluistina u pol cijene, radoviđena špica u poluseljačkoj državi, uvijek ista lica s novim „progresivnim idejama“, mržnja prema Crkvi i tradiciji, kukanje kao nacionalni sport, lažni sekularizam, proizvoljno tumačenje demokracije – samo su dio onoga čime smo dnevno bombardirani.
A navečer kada želimo da sve zaboravimo uz Big Brother u kojima se ljudi koje je zapljusnulo ovo opće ludilo i opet zlo slikom i tonom pušteno je u naše domove! Odgajajmo djecu kao potrošače i revne glasače, a ne kao poštene i čestite ljude, dajmo to neka za nas radi ulica, društvo ili država…
Spavamo, a ne stignemo sanjati, družimo se ali smo toliko udaljeni, prepušteni sami sebi trunemo u vlastitoj malodušnosti prezirući tuđi uspjeh i u njemu tražeći opravdanje za vlastiti neuspjeh, stolova punih, ali praznog srca, glumimo urbanost, a čim se dočepamo rakije ili domaćeg vina uz lake note istoka iz nas izleti seljačluk kojega naime preziremo! Živimo tuđe živote, čudeći se Zapadu, sanjajući obećanje zemlje zagađujući vlastitu, glumeći vjernike psujemo život!
Nepopravljivo licemjerje i dvoličnost u kombinaciji s bezobrazlukom najgore vrste kojim ispunjamo i vlastiti smisao za humor. Izgledamo kao lakrdijaši nekog propalog cirkusa, a sutra daj nam novu dozu gluposti i ispiranja mozga, daj nam dnevnu dozu ispiranja usta kavom uz jeftine cigarete, daj nam pivo ispred dućana, kladionicu i što više pekara po centru grada, daj nam godišnjeg tri mjeseca i plaću za od prvog do prvog, a mi ćemo glasati ako treba. Naše mišljenje je važno pogotovo u telefonskim anketama i a internetu, važno je da širina naše misli zahvati sve…
Laku noć pameti, laku noć razmišljanje nećemo se više sresti, jer što ćeš mi mišljenje kad je ono kao stražnjica svi je imamo, laku noć, laku noć…
Dražen Stojanović
Tekst nije lektoriran!
