Odavanjem počasti na Bikošima i Ovnaku mjestima stradanja te groblju Prahulje, obilježene su 24 godine od stradanja i progona Hrvata, a za progon 19.600 Hrvata kao ni ubojstva hrvatskih civila u Travniku, zatočenika ni pripadnika HVO-a nitko nije odgovarao.
Kako piše Vitez.info, početak lipnja 1993. godine ostat će zauvijek upisan crnim slovima u povijest Hrvata općine Travnik.
Tih su dana travnički Hrvati doživjeli nezapamćen progon i stradanja nezabilježena u novijoj povijesti. Agresija tzv. Armije BiH nije poštedjela niti jednu od sedam travničkih župa. No, u lipnju 1993. godine posebno su stradale župe Guča Gora i Brajkovići.
U samo nekoliko dana ubijeno je 137 hrvatskih civila i branitelja. Njih 37 zarobljeno je u selima Bikoši i Manjine, a potom strijeljano. 19 tijela ni do danas nije pronađeno.
Do kraja rata s područja općine Travnik protjerano je 19.600 Hrvata, ubijena su 124 hrvatska civila, 427 branitelja, pripadnika HVO-a, stradali su gotovo svi katolički sakralni objekti, hrvatski domovi su porušeni, a imovina temeljetito opljačkana.
24 godine poslije Hrvati Travnika, predvođeni Odborom za obilježavanje značajnijih datuma Udruga proizašlih iz Domovinskog rata, poklonili su se svojim žrtvama. Vijenci i svijeće na spomeniku u Bikošima, a potom misa zadušnica ispred spomen obilježja koju je prevodio fra Davor Petrović, vikar Franjevačkog samostana u Gučoj Gori.
Nakon Brajkovića vijenci, svijeće i molitva i pred spomen obilježjem na Ovnaku u župi Brajkovići. Predvodeći misu zadušnici fra Leon Pendić, župnik ove povratničke župe govorio je o važnosti sjećanja koje ne može niti smije imati negativne konotacije. Sjećati se žrtava, poručio je, nije povratak u prošlost već je ključno za gradnju bolje budućnosti jer prošlost traži da se o njoj govori, da je se pamti, jednako kao i žrtve čijom je krvlju natopljen svaki pedalj općine Travnik, poruka je s mjesta stradanja travničkih Hrvata.
Poruku nade u istinski povratak života u Brajkoviće, ali druge travničke župa već treću godinu na hodočašćem nazvanim „Put nade" šalju članovi Udruge „Zora". Njih 60-ak, većinom mladih, i ove su godine prešli 15-ak kilometara dug put od Nove Bile do Ovnaka kako bi odali počast hrvatskim žrtvama stradalim u agresiji tzv. Armije BiH na Travnik.
Nakon Bikoša i Ovnaka, program 24. obljetnice stradanja Hrvata Travnika nastavio se na katoličkom groblju Prahulje na kojemu je pokopana većina žrtvava.
Uz obitelji stradalih, hrvatskim žrtvama Travnika poklonili su se i brojni predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskog rata kao i hrvatski politički predstavnici sa svih razina vlasti, od državne, preko federalne i županijske do općinske.
Uz poruke kako hrvatske žrtve nisu i neće biti zaboravljene Travnički Hrvati pune 24 godine vape za istinom o stradanju hrvatskog naroda ali i pravdom za hrvatske žrtve. Do međunarodnog i domaćeg pravosuđa njihovi vapaji očito ne dopiru jer za progon i stradanja Hrvata Travnika do danas nitko nije odgovarao.
Kako piše Vitez.info, početak lipnja 1993. godine ostat će zauvijek upisan crnim slovima u povijest Hrvata općine Travnik.
Tih su dana travnički Hrvati doživjeli nezapamćen progon i stradanja nezabilježena u novijoj povijesti. Agresija tzv. Armije BiH nije poštedjela niti jednu od sedam travničkih župa. No, u lipnju 1993. godine posebno su stradale župe Guča Gora i Brajkovići.
U samo nekoliko dana ubijeno je 137 hrvatskih civila i branitelja. Njih 37 zarobljeno je u selima Bikoši i Manjine, a potom strijeljano. 19 tijela ni do danas nije pronađeno.
Do kraja rata s područja općine Travnik protjerano je 19.600 Hrvata, ubijena su 124 hrvatska civila, 427 branitelja, pripadnika HVO-a, stradali su gotovo svi katolički sakralni objekti, hrvatski domovi su porušeni, a imovina temeljetito opljačkana.
24 godine poslije Hrvati Travnika, predvođeni Odborom za obilježavanje značajnijih datuma Udruga proizašlih iz Domovinskog rata, poklonili su se svojim žrtvama. Vijenci i svijeće na spomeniku u Bikošima, a potom misa zadušnica ispred spomen obilježja koju je prevodio fra Davor Petrović, vikar Franjevačkog samostana u Gučoj Gori.
Nakon Brajkovića vijenci, svijeće i molitva i pred spomen obilježjem na Ovnaku u župi Brajkovići. Predvodeći misu zadušnici fra Leon Pendić, župnik ove povratničke župe govorio je o važnosti sjećanja koje ne može niti smije imati negativne konotacije. Sjećati se žrtava, poručio je, nije povratak u prošlost već je ključno za gradnju bolje budućnosti jer prošlost traži da se o njoj govori, da je se pamti, jednako kao i žrtve čijom je krvlju natopljen svaki pedalj općine Travnik, poruka je s mjesta stradanja travničkih Hrvata.
Poruku nade u istinski povratak života u Brajkoviće, ali druge travničke župa već treću godinu na hodočašćem nazvanim „Put nade" šalju članovi Udruge „Zora". Njih 60-ak, većinom mladih, i ove su godine prešli 15-ak kilometara dug put od Nove Bile do Ovnaka kako bi odali počast hrvatskim žrtvama stradalim u agresiji tzv. Armije BiH na Travnik.
Nakon Bikoša i Ovnaka, program 24. obljetnice stradanja Hrvata Travnika nastavio se na katoličkom groblju Prahulje na kojemu je pokopana većina žrtvava.
Uz obitelji stradalih, hrvatskim žrtvama Travnika poklonili su se i brojni predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskog rata kao i hrvatski politički predstavnici sa svih razina vlasti, od državne, preko federalne i županijske do općinske.
Uz poruke kako hrvatske žrtve nisu i neće biti zaboravljene Travnički Hrvati pune 24 godine vape za istinom o stradanju hrvatskog naroda ali i pravdom za hrvatske žrtve. Do međunarodnog i domaćeg pravosuđa njihovi vapaji očito ne dopiru jer za progon i stradanja Hrvata Travnika do danas nitko nije odgovarao.
